IRANSKI režim proživljava najopasnije trenutke u svojoj 47-godišnjoj povijesti.

Ono što je 28. prosinca prošle godine započelo kao lokalizirani ekonomski bunt trgovaca u Teheranu, u manje od dva tjedna preraslo je u koordinirani politički ustanak koji je zahvatio svih 31 provinciju te islamske države.

Do danas, prema podacima novinske agencije prosvjednika HRANA, ubijeno je najmanje 38 prosvjednika, među kojima je šestero djece.

Organizacija NCR-Iran izvještava o više od 2.200 uhićenih građana. No, za razliku od prijašnjih valova nemira, izvještaji s terena sugeriraju da je strah promijenio stranu – dok se režim u nekim regijama povlači, unutar samog vrha vlasti vlada panika pojačana nedavnim padom ključnih saveznika u Damasku i Caracasu.

Nema interneta, presječene i telefonske linije

Organizacija za nadzor interneta NetBlocks potvrdila je danas u večernjim satima dramatičan pad povezanosti u Iranu.

Prema njihovim podacima, došlo je do potpunog gubitka konekcije na glavnom državnom operateru (TCI) u Kermanšahu, gradu koji je postao jedno od žarišta otpora. Istovremeno, BBC i CBS News javljaju o "digitalnom blackoutu" u samom Teheranu, gdje su telefonske linije i internet odsječeni neposredno nakon poziva prijestolonasljednika u egzilu na masovne prosvjede.

Analitičari upozoravaju da ovakvi prekidi obično služe kao paravan za najteže oblike policijske brutalnosti, zaklonjene od očiju svjetske javnosti.

Sve je krenulo od ekonomske katasatrofe i kolapsa iranske valute

Okidač za eksploziju nezadovoljstva bio je potpuni kolaps iranskog rijala, koji je 6. siječnja dosegnuo povijesno dno od 1,5 milijuna za jedan američki dolar, izvještava Al Jazeera. Uz inflaciju hrane od 72%, život prosječnog Iranca postao je praktički neodrživ.

U očajničkom pokušaju da kupi socijalni mir, BBC izvještava da je vlada u Teheranu najavila hitnu mjeru: mjesečnu naknadu od 7 dolara (oko 6,5 eura) za 71 milijun građana.

Analitičari ovaj potez vide kao dokaz potpune panike, dok su prosvjednici na ulicama mjeru dočekali s prezirom. Prema navodima Iran Internationala, slogani su se u trenu promijenili iz ekonomskih u revolucionarne: "Ni Gaza ni Libanon, svoj život dajem za Iran" i "Smrt diktatoru" (op. a. vrhovnom vođi Khameneiju).

Kolaps režimske vlasti i pad gradova

Najdramatičniji prizori dolaze iz zapadnih provincija. Agencija i24News i oporbeni portali javljaju da su gradovi Abdanan i Malekshahi u provinciji Ilam efektivno izvan kontrole centralne vlasti.

Ovu eskalaciju potvrdio je i Institut za proučavanje rata (ISW), koji u svojoj analizi navodi da su prosvjednici u zapadnom Iranu uspješno preuzeli kontrolu nad lokalnim sjedištima vlasti i sigurnosnim bazama.

Prema ISW-u, gubitak ovih gradova ukazuje na kritične slabosti u režimskom aparatu prisile, koji se bori s logističkim kolapsom u pokušaju da istovremeno odgovori na stotine žarišta širom zemlje. Snimke koje je verificirao BBC pokazuju prosvjednike koji tjeraju snage sigurnosti u Mashhadu i otvoreno pozivaju policiju na prelazak u Bandar Abbasu.

Avdagić: Bio bih frapiran da Trump napravi Iranu ono što je Venezueli

Hrvatski vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić poziva na oprez pri povlačenju izravnih paralela s Venezuelom, naglašavajući specifičnu težinu iranske države.

"Iran je, prije svega, ozbiljna država s dubokim institucionalnim korijenima. Bez obzira na to kako tko gledao na tamošnji režim, moramo priznati postojanje čvrste državne strukture. Upravo zato, bio bih frapiran da Trump administracija uspije ovo riješiti po brzom venezuelanskom receptu. Postoji suštinska razlika: Nicolása Madura su godinama održavali Kubanci, dok Iranci imaju vlastiti, autohtoni obrambeni sustav i čuvaju sami sebe. To je bedem koji se ne urušava preko noći", govori Avdagić za Index.

"Ne smijemo podcijeniti nedavne udare na iranske nuklearne kapacitete. To je bila operacija najvišeg stupnja ozbiljnosti koja u javnosti možda nije dobila zasluženi respect s obzirom na strateške implikacije. Ti napadi su Iranu oduzeli njegov najvažniji adut odvraćanja, ostavljajući režim ranjivijim nego ikada prije, što izravno utječe na trenutnu nesigurnost Teherana", dodaje.

"Ovo što danas gledamo je potpuni gamechanger. Svijet je u kratkom vremenu postao posve novo mjesto jer Donald Trump ne samo da vlada, on u potpunosti kontrolira globalni narativ. Amerikanci su godinama suzdržavali svoju moć, birajući kada će je pokazati. Sada svjedočimo demonstraciji te moći koja redefinira mnoge odnose", govori nam Avdagić te se osvrće na nedavne svjetske događaje i povezuje ih s jednim bitnim događajem koji slijedi ove godine:

"U pozadini svega stoji i pragmatična američka politika. Krajem godine u SAD-u se održavaju Midterm izbori koji će odlučiti tko zapravo parlamentarno vlada Amerikom. Sve ovo što Trump radi, koliko god bilo geopolitički, jednim dijelom je usmjereno i na američko biračko tijelo", zaključuje Avdagić.

Prošle godine je pao Assad, nedavno Maduro, je li Khamenei sljedeći?

Psihološki udarac režimu ipak je dodatno pojačan dramatičnim padom Nicolása Madura u Venezueli. Kako piše Arash Azizi za The Atlantic, pad Madura, koji se dogodio 3. siječnja, na šestu obljetnicu ubojstva Qassema Soleimanija, izazvao je šok u Teheranu.

Nakon gubitka Bashara al-Assada u Siriji prije godinu dana, Khamenei je izgubio još jednog ključnog saveznika iz tzv. "Osovini otpora", što je termin kojim se označavaju palestinski, libanonski, sirijski i drugi pokreti koji su bliski Iranu, a protivnici su Izraela.

Dok su iranski državni mediji satima negirali Madurovo uhićenje, oporba je vijest dočekala s oduševljenjem.

"Ako ne odete glasovima naroda, morat ćete otići pred većom stranom silom", glasila je jedna od poruka disidenata iz Teherana.

The Atlantic ističe kako je iranski režim ostao izoliran: ni Rusija ni Kina nisu intervenirale u Venezueli, što u Teheranu potiče strah da će ostati sami u slučaju izravne američke ili izraelske intervencije.

Režim u pomoć pozvao snage Hezbolaha i šijitskih milicija

Zbog očitog nepovjerenja u lojalnost vlastite policije, Teheran je povukao radikalan potez.

Fox News i Iran International izvještavaju, pozivajući se na obavještajne izvore, da je režim angažirao regionalne saveznike za gušenje ustanka.

Operaciju navodno koordiniraju Quds snage Revolucionarne garde (IRGC), koje su u zemlju dovele borce libanonskog Hezbollaha i iračkih šijitskih milicija (poput Kata'ib Hezbollaha).

Prema tim navodima, oko 800 boraca prebačeno je preko granice pod krinkom hodočasnika kako bi preuzeli ulogu "odreda za eliminaciju" tamo gdje domaće snage pokažu znakove oklijevanja.

Kolaps u samom vrhu vlasti

Dok ulice gore, političko jedinstvo puca. BBC izvještava da je predsjednik Masoud Pezeškijan izdao iznenađujuću naredbu da se "ne primjenjuju sigurnosne mjere protiv mirnih prosvjednika".

Međutim, izvori Fox Newsa ističu da zapovjednici IRGC-a potpuno ignoriraju predsjednika i djeluju izravno pod naredbama Vrhovnog vođe.

S druge strane, poluslužbena agencija Fars izvijestila je o pogibiji policajaca u Lordeganu, što pravosuđe koristi kao opravdanje za upotrebu bojeve municije.

Vrhovni vođa navodno ima plan za bijeg u Rusiju, njegovom režim prijeti i Trump

Britanski The Times i izraelski Jerusalem Post izvještavaju da je vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei (86), razradio plan evakuacije u Rusiju u slučaju potpunog sloma sustava. Istovremeno, američki predsjednik Donald Trump poslao je oštru poruku:

"Naoružani smo i spremni. Ako naudite mirnim prosvjednicima, Amerika će reagirati". Trump je prethodno uspjeh operacije u Caracasu otvoreno usporedio s prošlogodišnjim zračnim udarima na Iran, šaljući jasnu poruku o spremnosti na akciju.

"Iran je u modu preživljavanja"

Dok prijestolonasljednik u egzilu Reza Pahlavi poziva na masovnu akciju, pitanje ostaje može li unutrašnja snaga iranske države, o kojoj govori Avdagić, izdržati pritisak ulice i američke prijetnje.

Analitičari su složni: Iran više nije u modu upravljanja krizom – Iran je u "modu preživljavanja". Pitanje više nije hoće li se režim, ili država kako je neki zovu, demontirati, već tko će i kako voditi taj proces u svijetu koji je postao, kako Avdagić kaže, "posve novo mjesto".