Istraživanje Borisa Jokića otkrilo zanimljivu razliku između djevojčica i dječaka

FOTO: 123rf, Hina, Index
NAJVIŠE dobrih učenika ima u Zagrebu, dok su učenici u ruralnim sredinama nešto slabiji. Velik udio učenika, uglavnom djevojčica, planira na fakultete, a to želi čak i nerealno velik postotak učenika slabog uspjeha. U tome značajnu ulogu igraju očekivanja roditelja, glavni su zaključci nove studije provedene na svim školama u četiri sjeverozapadne županije.
Istraživanje je provedeno u svih 161 osnovnih javnih škola u četiri županije: Zagrebačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Varaždinskoj i Međimurskoj. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 6409 učenika i učenica četvrtih razreda i 6411 učenika i učenica osmih razreda. Istraživanje su proveli pedagozi iz sve četiri županije u suradnji s timom s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu na čelu s Borisom Jokićem i Zrinkom Ristić Dedić. Rezultati istraživanja u četiri županije uspoređeni su s rezultatima učenika iz Grada Zagreba iz 2014. godine.
Najuspješniji učenici su u Zagrebu
Mada je raspodjela uspjeha učenika u četiri županije relativno ravnomjerna, on je ipak najbolji u Gradu Zagrebu. U novom istraživanju uspjeh je izražen zbrojem ocjena iz tri glavna predmeta – hrvatskog, matematike i stranog jezika u rasponu od 6 (dvojke iz sva tri predmeta) do 15 (petice iz sva tri predmeta).
Najboljih, sa zbrojem 15, najviše je u Zagrebu (20,5%), a najmanje u Krapinsko-zagorskoj županiji (11%). Udio najslabijih učenika, onih sa zbrojem 6, u sve četiri županije je najmanji i kreće se od 4,7% u Varaždinskoj do 8,3% u Krapinsko-zagorskoj.
Ristić Dedić kaže da u analizi rezultata treba uzeti u obzir da je studija odrađena u sjeverozapadnom, gospodarski uspješnijem dijelu Hrvatske.
„Oni bi trebali imati sličnosti s onima iz drugih dijelova Hrvatske. No također je za očekivati da će različite regije imati svoje specifičnosti“, rekao je Ristić Dedić.
„U ostalim sredinama podaci bi trebali biti sličniji rezultatima dobivenim po županijama nego onima iz samog Grada Zagreba“, dodala je.
Visoko obrazovanje nije nužno garancija uspjeha
Istraživanje obrazovnog statusa roditelja učenika pokazalo je da je on najviši u Gradu Zagrebu gdje oko 36% učenika ima oba roditelja s visokom ili višom stručnom spremom. Najniži je u Krapinsko-zagorskoj županiji u kojoj se istovremeno bilježi i najviši (17,3%) udio roditelja s najnižim obrazovnim statusom (oba roditelja imaju samo osnovnu školu ili samo jedan od roditelja sa srednjoškolskim obrazovanjem). U sve četiri županije dominantna je struktura u kojoj oba roditelja imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje – kreće se od 34,1% u Gradu Zagrebu do 56,4% u Međimurskoj županiji.
Ovdje je zanimljivo primijetiti da najviše roditelja sa srednjom stručnom spremom ima u Međimurskoj županiji koja je jedna od gospodarski najuspješnijih u Hrvatskoj.
Jokić kaže da to, među ostalim, pokazuje da visoko obrazovanje nije apsolutno neophodan uvjet za osobni uspjeh i stanje gospodarstva u županiji.
„Osim toga u toj okolini vjerojatno postoje vrste poslova i primjeri koji pokazuju da se radom nakon srednje škole može ostvariti pristojna egzistencija.“
Većina želi u strukovne škole, osobito dječaci
Zanimljivo je da gotovo pola učenika osmih razreda želi upisati neku strukovnu srednju školu, gotovo 50%, pri čemu oko 40,% želi ići u četverogodišnju. Gimnazije želi upisati nešto manje učenika.
Broj dječaka koji planiraju u srednje strukovne škole značajno je veći, kreće se oko 58%. Značajno više djevojčica planira u gimnazije (31,7%) nego dječaka (17,9%). Za dječake su podjednako privlačni trogodišnji strukovni (17,3%) i gimnazijski programi (17,9%).
Želje učenika u velikoj mjeri ovise o njihovom uspjehu. Oni najuspješniji sa zbrojem ocjena 15 u velikoj većini (76,5%) planiraju u gimnazije. U Zagrebu je taj postotak još viši (93,6%). Oni najslabijeg uspjeha, sa zbrojem ocjena 6 uglavnom planiraju u trogodišnje strukovne.
Ovi nalazi jasno govore o usmjerenosti najuspješnijih učenika prema gimnazijskom obrazovanju i općenito uspješnih učenika prema četverogodišnjim srednjoškolskim programima. Također jasno govore o manjoj privlačnosti trogodišnjih strukovnih programa, koji za najslabije učenike često predstavljaju jedinu mogućnost.
Činjenicu da većina želi u srednje škole, a istovremeno i na fakultete Jokić tumači anticipacijom onoga što donosi budućnost.
„Većina očekuje da će visokoškolsko obrazovanje biti preduvjet za uspješnu karijeru, odnosno da će postati norma. Među najzanimljivijim rezultatima istraživanja su spolne razlike u željama djevojčica i dječaka. U sve četiri županije značajno više djevojčica želi studirati. Također u nekim županijama, primjerice u Međimurskoj, većina dječaka iskazuje da ne želi studirati. To je vjerojatno povezano s ponudom posla i modelima uspješnosti u njihovoj okolini“, kaže Jokić.
Obrazovaniji roditelji – viša očekivanja
Želje učenika razlikuju se ovisno o obrazovanom statusu roditelja. U kategoriji učenika s oba roditelja koja imaju završenu višu školu ili fakultet 51,8% učenika želi upisati gimnazije. U sljedećoj kategoriji, taj postotak pada na 34,7%. U ovoj kategoriji obrazovanja roditelja, najveći broj učenika (41,1%) želi upisati četverogodišnje strukovne, dok u kategoriji učenika s oba roditelja sa završenom srednjom školom on iznosi 44,5%. Ova je vrsta obrazovanja najčešće birana i među učenicima čija oba roditelja imaju završenu samo osnovnu školu ili čiji jedan roditelj ima završenu srednju školu (38,3%), međutim, ovdje se u značajnijoj mjeri kao izbor javljaju i trogodišnji strukovni programi (28,1%).
Velika većina bi na fakultet, osobito djevojčice
Oko dvije trećine učenika osmog razreda želi ići na fakultet. Njihov postotak kreće se od 61,1% u Međimurskoj županiji do 69,6% u Zagrebačkoj. U Gradu Zagrebu ta brojka penje se na čak 82,7%. Udio djevojčica u tim brojkama znatno je veći nego dječaka - oko tri četvrtine djevojčica (76,2%) te nešto više od polovice dječaka (55,9%) želi pohađati fakultete.
Nerealna očekivanja djece i roditelja
Aspiracije učenika vezane uz planove za visoko obrazovanje očekivano ovise o uspjehu, no istovremeno studija pokazuje da su one i prilično nerealne. U kategorijama najuspješnijih učenika (zbroj ocjena 12-15) velika većina učenika želi studirati. Takve planove ima i 62% učenika s nešto slabijim zbrojem ocjena od 10.
Zanimljivo je da visoko obrazovanje želi i visoki, možda čak i nerealan, postotak učenika sa slabijim uspjehom. U kategoriji zbroja 9 gotovo polovica učenika želi visoko obrazovanje, u kategoriji 8 više od 40% učenika, a u kategoriji 7 više od četvrtine.
„Učenici iz okoline dobivaju dojam da će bez fakulteta teško osigurati pristojan život. To međutim ne mora biti tako.“, poručio je Jokić.
Zanimljivo je također da na odluke učenika velik utjecaj imaju roditelji. Naime, gotovo dvije trećine učenika percipira da im roditelji imaju visoka očekivanja u vezi njihova nastavka školovanja na tercijarnoj razini. U znatno većoj mjeri to se odnosi na učenice (72,7%) nego na učenike (58,2%).
Veliku razliku u postotku najboljih učenika koji žele ići na fakultete u Zagrebu i u drugim sredinama naši stručnjaci tumače dostupnošću visokog obrazovanja.
„Toj razlici, među ostalim, uzrok može biti dostupnost, odnosno cijena studiranja“, kaže Ristić Dedić.
