Foto: Hina, Screenshot: HRT

VELIK broj mladih Hrvata u Njemačku iseljava iako u Hrvatskoj imaju posao, otkriva istraživanje koje je vodio Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Za razliku od starih iseljenika, mladi ne osjećaju veliku nostalgiju prema domovini i žive u „dvije države“, prenosi DW njegovo istraživanje. Ovim ispitivanjem obuhvaćeno je 1.200 hrvatskih iseljenika, a većina njih zadovoljna je novim životom.

Zadovoljstvo novim životom u Njemačkoj iskazalo je čak 79% ispitanika, dok ih je svega 3% reklo da nisu zadovoljni. 73% ispitanih zadovoljno je njemačkom plaćom, dok je nezadovoljnih 5%. Poklapa se to i s dominantnim stavom iskazanim kroz novinske priloge u kojima vidimo iseljenike koji hvale novi život pa makar i radili posao ispod njihovog obrazovanja i živjeli u lošijim stambenim uvjetima. Primjetan je i vrlo naglašen bijes prema domovini.

„Zasigurno se možemo pitati koliko je netko iskren prema samom sebi kada se nalazi u situaciji borbe i kada sve napore uloži u neki veliki životni pothvat. Svako seljenje je teško i sadrži neugodu, a vrlo često i traumu. Čovjek kada želi opravdati svoj potez, racionalizirat će svoju odluku kako se ne bi morao suočiti s neugodnim istinama i posljedicama. S druge strane, mora se i motivirati za bilo kakav veliki potez u životu pa je logično da će stvari gledati u ljepšem svjetlu no što su one u stvari. Kad su ljudi u procesu stvaranja nove životne priče, ne smiju pogledati stvarnost kakva je“, kaže Jurić, doktor političkih znanosti i povijesti koji je i sam tijekom doktorskog studija živio u Njemačkoj.

„Sada prevladava dojam da su mladi izgubili nadu u ovu zemlju. Izgubili su vjeru da stvari mogu izaći nabolje. U Njemačkoj, gdje brojni objektivno znatno teže žive nego bi ikada u domovini, imaju nadu da će jednom biti bolje, dok su je ovdje izgubili“, kaže Jurić.

Velik broj fakultetski obrazovanih, a odlaze i ljudi koji imaju posao u Hrvatskoj

Novi hrvatski iseljenici najčešće imaju završenu srednju školu (60,7%), dok je visokoobrazovanih 37,8%. Time je udio visokoobrazovanih osoba u ovome iseljeničkom valu za 12% veći nego u domovini u dobnoj skupini od 25 do 40 godina. „Ako netko tko je bio visokoobrazovan napusti domovinu, a u Münchenu vozi taksi, on nije nikakav dobitak za zemlju useljenja, ali je veliki gubitak za zemlju iseljenja. Između ostalog, naši iseljenici pristaju na takve poslove jer ih u Njemačkoj nitko ne poznaje pa se ne osjećaju poniženo. Čitav je niz takvih priča. No moramo biti pošteni i reći da ima ljudi koji odlaze zato što u Hrvatskoj naprosto nisu dobili niti jednu priliku“, govori Jurić.

Ono što iznenađuje jest podatak da je čak 60% iseljenih prije odlaska u Njemačku imalo posao.

Među njima su brojni stručnjaci koji u Hrvatskoj nisu dobili priliku za napredovanje ili usavršavanje. „Liječnici tako odlaze jer ne mogu izdržati preveliki broj pacijenata i nemogućnost usavršavanja. O uvjetima rada govore i brojni drugi stručnjaci, ali i radnici brojnih drugih branši. Nitko od njih ne spominje novac kao motiv iseljavanja. Mnogi naglašavaju da su u Njemačkoj rasterećeniji“, zaključuje Jurić.