PETU godinu zaredom studenti prestižnih svjetskih sveučilišta izabrali su Google kao najpoželjnijeg poslodavca. Rezultat je to istraživanja koje je provela tvrtka Piazza koja je ispitala 150 tisuća studenata s područja Sjeverne Amerike uključujući one sa Stanforda, Harvarda i MIT-a. Osim Googlea među prvih pet su Microsoft, Apple, Amazon, i Tesla. Facebook je ove godine pao na 7. mjesto, a umjesto njega je u top 5 ušla Tesla.

Iako je većini želja Google, tamo se nije baš lako zaposliti. Kako piše Business Insider, može se reći kako je "lakše upasti na Harvard nego dobiti posao u Googleu" te kako je Google poznat po vrlo zahtjevnom procesu prilikom zapošljavanja.

No, zašto svi žele raditi u Googleu? Tvrtka koja je provela istraživanje navela je neke razloge:

1. Ima jasnu misiju

Studentima je jasno što će točno raditi u Googleu. Imaju jasnu predodžbu o tome. Znaju kakav će njihov utjecaj biti tamo. Jasna misija kompanije je magnet koji privlači talente.

2. Okrenut je mladim ljudima

Iako Google ima 20 godina, mladi su mu na vrhu prioriteta. Okrenut je prema budućnosti i stalno ide naprijed. Studenti vide u kojem smjeru ide i to im se sviđa, jer mnoge kompanije stare poput Googlea ne definiraju jasno svoj brand.

3. Raditi za Google je više od posla

Današnji studenti žele karijeru u kojoj se mogu graditi i napredovati i osobno i profesionalno. Google je okrenut milenijalcima koji su idealistični kada biraju gdje će raditi. Svjesni su toga i studenti i Google.

U članku na LinkedInu, potpredsjednik upravljanja ljudskim resursima u Googleu Laszlo Bock, krajem prošle godine, osvrnuo se na najveće greške koje ljudi rade kada šalju životopise i prijave za posao toj firmi. U nastavku prenosimo dijelove njegovog osvrta.

"U karijeri sam poslao stotine životopisa te se prijavio za niz različitih poslova. Osobno sam pregledao preko 20.000 životopisa. U Googleu ponekad dobijemo preko 50.000 životopisa u jednome tjednu. Nagledao sam ih se.

Neki su genijalni, većina je u redu, mnogi su katastrofalni. Najteži dio pregledavanja životopisa je to što već 15 godina gledam kako ljudi ponavljaju iste greške. Greške koje su toliko značajne da te ljude uopće ne razmatramo kao kandidate.

Ono što me deprimira je činjenica da je većina onih koji rade te greške u biti u redu. Neki su čak i sjajni ljudi. No, na natjecateljski nastrojenom tržištu rada, profesionalci koji se bave zapošljavanjem nemaju potrebe raditi kompromise. Jedna mala pogreška je dovoljna da takav profesionalac odbije kandidata koji bi – da nije bilo te greške – bio interesantan. Kako bih pomogao kandidatima da lakše prođu prvi krug selekcije, u nastavku navodim pet najvećih grešaka koje i danas često vidim na životopisima.

1. Tipfeleri

Čini se očiglednim, ali ovo je pogreška koja se stalno ponavlja. Istraživanje CareerBuildera provedeno 2013. godine otkrilo je kako čak 58 posto životopisa sadrži tipfelere.

Tipfeleri su velika pogreška jer ih poslodavci tumače kao manjak pozornosti na detalje te nedovoljnu pozornost oko kvalitete sadržaja.

2. Dužina životopisa

Dobro pravilo za dužinu životopisa glasi ovako – po jedna stranica teksta za svakih 10 godina radnog iskustva. Znam da je teško sve ugurati na tako malo prostora, no životopis kojima tri, četiri ili deset stranica jednostavno neće biti ozbiljno i detaljno proučen.

Kratak i fokusiran životopis dokaz je sposobnosti da se prioritiziraju, sintetiziraju te komuniciraju najvažnije informacije o vama.

3. Formatiranje

Osim ako se prijavljujete na natječaj za posao dizajnera ili umjetnika, trebali biste se fokusirati na to da vam životopis bude uredan i čitak. Font mora biti najmanje veličine 10, a margine postavljene na pristojnu udaljenost. Bijeli papir, crna tinta/boja slova.

Razmaci između redaka teksta moraju biti ujednačeni, na tekstu se mora izvršiti poravnanje, a vaše ime i kontakt informacije moraju biti na svakoj stranici životopisa.

4. Povjerljive informacije

Jednom sam na razmatranje dobio životopis od čovjeka koji je radio u jednoj od najvećih svjetskih konzultantskih firmi. Ta je kompanija imala strogu korporativnu politiku o povjerljivosti – imena klijenata nisu se smjela dijeliti s drugima. Kandidat je u životopisu jasno dao do znanja kome su se pružale konzultantske usluge. To je automatska diskvalifikacija.

Pregledavajući životopise, došli smo do podatka kako od 5 do 10 posto životopisa sadrži povjerljive informacije. Meni to, kao poslodavcu, govori da takvu osobu nikako ne bih smio zaposliti – osim ako želim da ona moje korporativne tajne e-mailom pošalje konkurenciji na natječaj.

5. Laži

To je najgore. Laganje u životopisu NIKAD nije dobar potez. Za to svi dobivaju otkaze, uključujući i direktore. Ljudi lažu o diplomama, prosjeku ocjena, i o tome koje škole su pohađali. Ljudi lažu o tome koliko su radili u nekoj kompaniji, koliko su veliki bili timovi s kojima su radili, o rezultatima prodaje… Popis se nastavlja i nastavlja.

Postoje nekoliko velikih problema s lažima.

Prvi je taj da je veoma lako uloviti lažljivca. Internet, provjeravanje referenci te vaši bivši kolege – to su sve izvori pomoću kojih se informacije u vašem životopisu mogu provjeriti.

Drugi problem? Laži vas prate zauvijek. Recimo da ste lagali u životopisu, a ipak dobili posao. Petnaest godina kasnije dobijete veliko promaknuće, i u isto vrijeme netko opet pogleda vaš životopis. Otkrije da ste lagali. Što slijedi? Otkaz, naravno.

Eto, izbjegnite ove pogreške i vaše šanse za prolazak prvog kruga selekcije bit će značajno veće. Već samim time što neće ponavljati navedene pogreške, isticat ćete se od ostalih. Na dobar način", zaključuje Bock.