OTETA ZADNJA MAKARSKA OAZA Građani protiv megalomanskog projekta Plenkovićevog ujaka

OTETA ZADNJA MAKARSKA OAZA Građani protiv megalomanskog projekta Plenkovićevog ujaka

Foto: SOS Osejava

UPROPAŠTAVANJE jedinog preostalog zelenog pojasa u Makarskoj, "značajnog krajobraza uz more", "park šume" i javnog dobra, u režiji najjačih političkih stranaka traje već 17 godina.  

 
Sve kako bi se pod krinkom "interesa grada", "razvoja sportskog turizma" i "produljenja turističke sezone", pogodovalo krupnom privatnom kapitalu i bespovratno uništio prekrasan prirodni krajolik i zaštitni znak Makarske - poluotok Osejava, šumu površine 70 hektara na istočnom rubu grada.
 

 
"Interes grada" je da privatnik potpuno devastira pluća Makarske
 
I to tako da na tom mjestu hotelijer Jako Andabak napravi sportski centar s 22 terena za nogomet, rukomet, košarku, odbojku, tenis, bazene te stadion s atletskom stazom i tribinama za pet tisuća gledatelja.
 
Andabak je poduzetnik koji se obogatio kao predsjednik koncerna Sunce. Njegovo carstvo je u neposrednoj blizini Osejave, odmah uz njenu istočnu granicu, u Tučepima. Tamo je vlasnik hotelskog poduzeća u tom turističkom mjestu, gdje je kupio i potpuno obnovio hotel Jadran, sada u kategoriji 4,5 zvjezdica.
 
 
Navedeni projekt velebnog sportskog centra tako se savršeno lokacijski i koncepcijski naslanja na tučepski dio Andabakovog hotelskog carstva. Doduše, on je prošle godine prodao 50 posto Hotela Tučepi njemačkom TUI-u, ali tim poslom navedena tvrtka postala je joint venture, a u zajedničkom upravljačkom društvu TUI ima 51 posto, a Sunce 49 posto udjela.
 
Kako bi ovaj poduzetnik "upravljao" makarskom šumom?
 
Uostalom, Andabak ovo radi sedam godina nakon što je registrirao tvrtku "Sunčane šume" te poručio da "planira kupovati šume i njima upravljati".
 
Na primjeru Osejave vidi se kako bi izgledalo to "upravljanje" šumom. S obzirom na to da se radi o strmom zemljištu s velikim visinskim razlikama, kako bi se na njemu napravilo išta, a posebno ovako veliki sportski centar, mora doći do sječe stoljetne borove šume i radikalne promjena reljefa. Dakle, potpune devastacije Osejave.
 
Umjesto ovoga nudi se logično i nimalo štetno rješenje, prikazano na gore priloženoj fotografiji: revitalizacije postojećeg makarskog sportskog centra koji se nalazi ispod Osejave i u Makarskoj. Njega bi se moglo revalorizirati i od njega napraviti ono što je bio u Jugoslaviji - privlačan turistički proizvod. Postoje mogućnosti proširenja istočno od postojećeg sportskog centra. Ako je interes grada proširenje ponude u vidu izgradnje novih sportskih terena, onda bi bilo logično da se sportski centar širi upravo na tom području. Ili na zapadnom dijelu grada, koji je puno logičniji izbor i po konfiguraciji terena i po namjeni prostora.
 
Grad Makarska saveznik u napadu na ono što je najavio zaštititi
 
Usprkos svemu nvaedenom, Grad Makarska pomaže u napadu na ono što je prije osam godina najavila da će zaštiti kao Park šumu. Ali ne samo da je zbog Andabakova sportskog centra to stopirano, nego je obuhvat terena predviđenog za njegov projekt konstantno rastao i to s početnih šest na trenutna 22 hektara. Tako za sada zauzima trećinu Osejave. Naglašavamo "za sada", jer nitko ne može jamčiti da se ovo širenje privatne zone nauštrb općeg prirodnog dobra, a koja se lažno predstavlja kao javni interes, neće nastaviti.
 
Štoviše, upravo to se događa jer Andabakov zaposlenik Marko Raos koji je vodio projekt hotela Jadran, a osim toga je makarski gradski vijećnik i dugogodišnji član Odbora za praćenje Prostornog i Generalnog plana grada Makarske, najavljuje dodatke megalomanskom projektu na Osejavi: žičaru za Biokovo s parkiralištem kapaciteta do tisuću mjesta, a za goste s Brača i Hvara na mjestu netaknutih uvala niknut će trajektno pristanište. Krasnu plažu Nugal koju u zimskim i proljetnim mjesecima krasi vodopad, čineći je tako svjetski raritetnom, "oplemenit" će s dva lifta koji će voziti do žičare za Biokovo, odmah pred Andabakova sportskog centra. 
 
Kako bi se sve ovo omogućilo, Republika Hrvatska razriješit će Hrvatske šume nadzora nad zemljištem na Osejavi i tako krupnom kapitalu omogućiti da za sitniš na 99 godina dobije 228 tisuća metara četvornih najvrjednijeg zemljišta. 
 
Ključni čovjek projekta, glavni igrač obiju strana, vladajuće garniture koja predaje Osejavu i hotelske tvrtke koja je uzima je ujak predsjednika Vlade
 
Sve ovo - da Andabak, njegovi njemački partneri ili novi turski suvlasnici Sunca dobiju 22,8 hektara atraktivnog zemljišta uz more, a Hrvatska i građani Makarske izgube pluća grada i stoljetni ukras kraja - olakšava to što je Marko Raos ključni čovjek cijelog projekta i istovremeno glavni igrač obiju zainteresiranih strana, vladajuće garniture u Makarskoj koja predaje Osejavu i hotelske tvrtke koja ju uzima.
 
Usput je i ujak premijera Andreja Plenkovića i osoba od njegova najvećeg povjerenja. 
 
Osejava je iznimno značajna i vrijedna za Makarsku. Riječ je o jedinstvenom i dosad netaknutom području mira, tišine i prirodne ljepote uz čisto more, sa svjetski poznatom plažom Nugal i mnogim malim skrivenim plažicama i uvalama oduvijek je privlačilo domaće zaljubljenike u prirodu, kao i brojne turiste. U gradu i kraju masovnog turizma, a to su Makarska i njena rivijera odavno, ovakav predio koji po svemu odudara od ostatka ponude i okolne vreve uvijek je bio poseban.
 
Ali posljednjih desetak godina Osejava više nije samo komparativna prednost i posebnost unutar makarskog masovno-turističkog paketa. Zastrašujućom metastazom čitavih naselja apartmanskih kućerina i zgrada nabacanih i stiješnjenih od mora do Biokova bez ikakvog urbanističkog plana i cilja, osim brze i lake zarade, Makarska je od dalmatinske, jadranske i hrvatske ljepotice postala rugoba. Tuzemna verzija španjolskih betonskih depresivnih zimskih spavaonica i histeričnih ljetnih košnica. Manje poznata, a više zloglasna po turbo-folku i turbo-turizmu. 
 
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Makarska je od ljepotice postala rugoba, pa je zaštita krasne Osejave sada još bitnija
 
Kraj koji je donedavno bio glasovit po idiličnom koloritu modrog mora, zelenih borova, bijelog šljunka, crvenih krovova lijepog dalmatinskog gradića (promišljanog i građenog u skladu s prirodom, ambijentom i podnebljem) te još jednom sloju zelenila maslinika i šume kroz koji proviruju stara podbiokovska naselja, prije sivog i surog Biokova i plavog neba, zadnjih desetak godina svesrdno radi na tome da dominira nijansa betona. Ona je poništila pojase borovine, maslinika i raslinja te svela vizuru Makarske na more, beton i Biokovo.
 
 
Ali i to more posljednjih je godina stalno trovano zemljom kojom se, kao i građevinskim otpadom, "dohranjuju" plaže. "Bili makarski žal" tako ostaje u pjesmama iz prošlosti, a mijenja ga blato. Ta nijansa smeđe na makarskim plažama još je "dobra". Jer u zadnje vrijeme događa se da joj se pridruži i srodna boja fekalija. Divlje širenje Makarske uzima još jedan važan, a možda za kraj koji od turizma jako dobro živi i fatalan danak. Zbog eksplozije gradnje i ljetne pretrpanosti kapaciteta, koje ni blizu ne prati komunalna i prije svega kanalizacijska infrastruktura, oborinske vode čine svoje, pa dolazi do toga da u gradu kojem je zaštitni znak more, po tom istom moru plutaju govna.
 
Zlatna vrčina po kojoj plutaju govna
 
Cinici kojih u Makarskoj ne nedostaje, reći će kako je to savršeno prikladno za grad zvan "Zlatna vrčina". Vrčina je naime u lokalnom dijalektu tuta ili kahlica.  
 
Ovo objašnjenje potrebno je da bi se shvatilo zašto je stanovnicima ovog grada zadiranje u Osejavu bilo nešto nakon čega su se konačno pokrenuli. Ulazak ovog kapitalnog projekta u završnu fazu razbudio je građane i grad koji bi inače mirno odbrojavao do ljeta. Makarani, okupljeni u nestranačku i građansku inicijativu SOS Osejava, napravili su naizgled normalan, ali za ovu sredinu revolucionaran pothvat; pokrenuli su potpisivanje peticije za zaštitu Osejave i stavljanje izvan snage "Urbanističkog plana uređenja Platno" iz 2011. kojim je formalno započet projekt izručenja zeleno-modre Osejave privatniku i betonu. 
 
Kako se Makarska konačno pokrenula?
 
Prikupljeno je gotovo četiri tisuće potpisa građana, što je veliki uspjeh. Razlog zašto se to može tako okarakterizirati i nazvati ga revolucionarnim, u tome je što je riječ o maloj, "specifičnoj" sredini u kojoj nije pametno ni profitabilno zamjerati se lokalnim političkim dvostranačkim moćnicima i njihovim "nezavisnim" koalicijskim partnerima jer tako se ostaje bez koncesije za ležaljke, veza za brod, lokacije za štand. U Makarskoj, kao i u toliko drugih sredina, HDZ čuva leđa SDP-u i obrnuto jer poznato je da se ciklički mijenjaju na vlasti. Onaj koji je za vrijeme vlasti njegove stranke bio pročelnik, za vrijeme boravka u oporbi je zamjenik pročelnika. I tako ukrug.
 
Ali ovako te stranke kotiraju kada se broj glasova koje su dobili na prošlim izborima u Makarskoj, usporede s brojem ljudi koji su potpisali peticiju za zaštitu Osejave:
 
Gradska vlast ne respektira što je Inicijativa za spas Osejeva dobila više potpisa nego gradonačelnik glasova, a ne shvaća da su za Osejavu potpisali birači
 
4000 građana vs. 3249 gradonačelnik i zamjenici iz HDZ-a
4000 građana vs. 2413 vijećnici HDZ-a
4000 građana vs. 1951 SDP-HNS-HSU
4000 građana vs. 850 HSLS
4000 građana vs. 597 Živi zid
4000 građana vs. 484 Kandidacijska lista grupe birača
 
Bez obzira na to, gradski vijećnici odlučili su ignorirati volju 4000 makarskih građana i na tematskoj sjednici Gradskog vijeća koja se održava danas od 12 sati, uskratili su GI SOS Osejava pravo na stručnu i argumentiranu raspravu i repliku, očito zaboravljajući da tih istih 4000 građana, za vrijeme izbora, preuzimaju ulogu birača, čiji glasovi im tada nikako nisu samo mrtvo slovo na papiru.
 
Ali u makarskoj "gradski oci" ne vode računa o jasno izraženoj volji građana. Njih nije briga i(li) ne razumiju ono što im poručuju oni koji Osejavu vole:
 
"Nije potrebno dirati u predivne i neponovljive prirodne resurse koji su u današnjem poimanju turističke destinacije najvrjedniji atraktivni čimbenik. Najrazvijenije države na svijetu se okreću ekološkom i održivom razvoju, također, gosti iz tih zemalja su naši najkvalitetniji gosti (čitaj; najbolje platiše) i oni već sada u svojim državama imaju sportsku infrastrukturu o kojoj mi možemo trenutno samo sanjati, a oni o našoj obali i prirodi mogu samo sanjati. Naša budućnost nije beton, jer se tu ne možemo nikad dići na razinu konkurencije, ali možemo poboljšati kvalitetu našeg ugostiteljstva očuvanjem prirodnih blaga koje imamo, koje moramo njegovati i održavati i time se dičiti. Dovoljno smo Rivijeru devastirali gradnjom, politikom, zaostalim urbanističkim planovima, nekako smo sve dosad pustili da se odvija i nismo dizali glas protiv, a sad je vrijeme da tome stanemo na kraj."
 
Zamislite da je ovdje, na mjestu jedine plaže s vodopadom, lift
 
Ako i nakon svega nije jasno tko je ovdje u pravu, pokušat ćemo to dočarati ovako. 
 
Pogledajte ovu netaknutu prirodnu divotu. I onda tu zamislite trajektno pristanište i lift:

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara