AMERIČKA vojska, zajedno s Izraelom, izvela je napade na više od 1000 ciljeva u Iranu, pri čemu su ubijeni brojni visoki iranski dužnosnici, uključujući i vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hameneija. Ovi napadi potaknuli su brojna pitanja o njihovoj zakonitosti, a kritičari tvrde da je američki predsjednik prekoračio svoje ovlasti te da je prekršeno međunarodno pravo, piše Reuters.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Što kaže Trump?

Predsjednik Donald Trump ponudio je nekoliko različitih opravdanja za napade. Izjavio je kako je smatrao da se Iran sprema prvi napasti te da je cilj operacije bio ukloniti neposredne prijetnje Sjedinjenim Državama, njihovim vojnim bazama i saveznicima.

Za te tvrdnje nije ponudio detalje, a neke od njih nisu u skladu s izvješćima američkih obavještajnih službi. Trump je također ustvrdio da bi Iran mogao razviti nuklearno oružje u roku od mjesec dana, no ni za to nije pružio dokaze. Ta je izjava u suprotnosti s njegovim tvrdnjama iz lipnja, kada je rekao da je američka vojska već "uništila" iranski nuklearni program.

Predsjedničke ovlasti

Pravni stručnjaci smatraju da napadi na Iran pomiču granice ustavnih ovlasti američkog predsjednika. Iako je prema Ustavu SAD-a predsjednik vrhovni zapovjednik oružanih snaga i vodi vanjsku politiku, isključivo Kongres ima ovlast objaviti rat.

Predsjednici iz obje stranke i ranije su naređivali vojne udare bez odobrenja Kongresa, pozivajući se na nacionalni interes, no radilo se o operacijama manjeg opsega i trajanja. Čini se da Trump sada testira tu granicu. I sam Trump i Pete Hegseth akciju su opisali kao rat, pri čemu ju je Hegseth nazvao "najsmrtonosnijom, najsloženijom i najpreciznijom zračnom operacijom u povijesti".

Trump je najavio da bi operacija mogla trajati pet tjedana ili duže te upozorio da će biti i američkih žrtava. Za usporedbu, Kongres je dao odobrenje za velike vojne operacije poput invazija na Afganistan 2001. i Irak 2003. godine za vrijeme administracije Georgea W. Busha.

Rezolucija o ratnim ovlastima

Jedan od mehanizama kontrole predsjedničke moći je Rezolucija o ratnim ovlastima (WPR) iz 1973. godine. Prema toj rezoluciji, predsjednik smije angažirati vojsku u oružanom sukobu samo ako je Kongres objavio rat, dao posebno odobrenje ili kao odgovor na napad na američki teritorij ili vojsku.

Rezolucija nalaže predsjedniku da redovito izvještava Kongres, što je Trumpova administracija počela činiti u ponedjeljak. WPR također propisuje da se neodobrene vojne akcije moraju prekinuti u roku od 60 dana, osim ako se taj rok ne produlji.

Kongresu je omogućena i procedura za povlačenje vojske iz sukoba, a zastupnici iz obje stranke najavili su da planiraju takav prijedlog zakona staviti na glasanje ovaj tjedan. Ipak, malo je vjerojatno da bi takav prijedlog dobio dvotrećinsku većinu potrebnu za nadglasavanje Trumpovog veta.

Unatoč tome, neki zastupnici smatraju da bi glasanje prisililo kolege da se javno očituju o ovom pitanju u izbornoj godini. Pravni stručnjaci napominju da bi protivljenje javnosti moglo biti glavna prepreka Trumpu u nastavku napada.

Pitanje međunarodnog prava

Pravni stručnjaci ističu da će mnoge zemlje smatrati ove napade neopravdanima prema Povelji Ujedinjenih naroda. Povelja nalaže da se države članice moraju suzdržavati od prijetnje ili upotrebe sile protiv drugih država.

Iznimke su dopuštene kada Vijeće sigurnosti UN-a odobri upotrebu sile ili u slučaju samoobrane kao odgovora na oružani napad, no nijedan od tih uvjeta ovdje nije ispunjen.

Postoji i koncept preventivne samoobrane, koji bi Sjedinjenim Državama mogao dopustiti napad na Iran ako bi postojao dokaz o neposrednoj i nadmoćnoj prijetnji napadom. SAD ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a, što Washington štiti od mogućih rezolucija.

Unatoč tome, pravni stručnjaci upozoravaju da kršenje međunarodnog prava ima svoju cijenu. Primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španjolska već su ograničile korištenje svojih vojnih baza za ove napade, navodeći kao razlog nedostatak opravdanja za sukob.

Je li ubojstvo Hameneija zakonito?

Zakonitost ubojstva Hameneija nije pravno jasno definirana, smatraju stručnjaci. Prema dostupnim informacijama, sam napad u kojem je ubijen Hamenei navodno je izveo Izrael, dok su SAD pružile obavještajnu i operativnu potporu.

Još 1981. godine republikanski predsjednik Ronald Reagan potpisao je Izvršnu uredbu 12333, koja zabranjuje bilo kojoj osobi koja radi za američku vladu ili u njezino ime da sudjeluje u atentatima. Ta zabrana odnosi se i na američku obavještajnu zajednicu.

Međutim, pravni stručnjaci objašnjavaju da ubojstvo vođe, koje bi se u miru smatralo atentatom, tijekom oružanog sukoba može biti legitiman ratni čin. U slučaju Hameneija, zakonitost bi stoga ovisila o tome jesu li SAD bile u ratu u trenutku ubojstva te je li on smatran vojnim vođom.