Je li normalno da ponovno dajemo novac za brodogradnju? Nije

Je li normalno da ponovno dajemo novac za brodogradnju? Nije
Foto: Goran Kovacic/PIXSELL, Index

TAMAN kad smo se ponadali da je priča o spaljivanju novca poreznih obveznika u brodogradnji završila nakon što su nesuđeni strateški partneri Kinezi ustanovili da Uljanik izgleda kao muzej brodogradnje i pobjegli natrag u Kinu, stiže vijest iz vlade da smišljaju način kako održati na životu 3. maj - riječko brodogradilište koje je Milanovićeva vlada spojila s pulskim da bi nakon toga skupa propali.

Zbog neisporuke brodova porezni su obveznici u ime jamstava samo prošle i ove godine platili oko 4,5 milijardi kuna. A prije nego što je došla do ruba, na Uljanik Grupu potrošeno je 12,4 milijarde kuna - brodogradilište Uljanik dobilo je 3,7 milijardi kuna, a 3. maj 8,7 milijardi kuna. Ukupno je Hrvatska posljednjih desetljeća na brodogradnju potrošila 40 milijardi kuna.

Za Horvata je 3. maj "zdravo tkivo"

Nakon svega toga Plenkovićeva vlada i dalje ne odustaje od ulijevanja novca poreznih obveznika u tu djelatnost koja očito u Hrvatskoj ne može funkcionirati, nego traži rješenje za 3. maj koji treba novac kako bi odblokirao račune i izbjegao stečaj.

Ministar gospodarstva Darko Horvat u 3. maju vidi “zdravo tkivo”, kako je izjavio u lipnju ove godine, a koliko je to tkivo zaista zdravo, nabolje govori podatak da imaju četiri nedovršena broda, čije bi dovršavanje valjda opet trebali platiti porezni obveznici, te da imaju pola milijarde kuna potraživanja prema sestrinskoj tvrtki Uljanik Brodogradilištu koje će naplatiti - nikada.

Ministar financija Zdravko Marić trenutno je u povoljnoj situaciji jer ekonomija raste pa se i proračun dobro puni, što je vidljivo i iz 4,5 milijardi kuna jamstava koja su isplaćena bez nekih vidljivih potresa, no pitanje je je li moralno i dugoročno održivo da država konstantno servisira interese jedne uske skupine ljudi na teret svih poreznih obveznika. Nije.

Zašto bi država uzimala novac proizvođaču softvera da bi ga djelila brodograditeljima?

Zašto bi, na primjer, država uzimala novac proizvođaču softvera da bi ga djelila brodograditeljima? Pa ne radi se tu o starima, nemoćnima ni bolesnima, nego o radnicima u najboljim godinama, s deficitarnim zanimanjima i velikim iskustvom, koji sutra mogu pronaći posao.

Ili je li normalno da država krši zakone ne plaćajući veledrogerijama lijekove i po 900 dana, iako je zakonski rok 60 dana, te je nekoliko bolnica završilo u blokadi, a to je problem koji se vuče godinama, dok bez problema istrese 4,5 milijardi kuna za brodove koje netko nije završio?

Idealno je vrijeme za rješavanje svih problema

Hrvatska je trenutno, kao i ostatak svijeta, u pozitivnoj fazi ekonomskog ciklusa. Ekonomija raste, nezaposlenost je na, za naše prilike, vrlo niskoj razini, ima tek nešto više od 100 tisuća nezaposlenih, što je rekord u posljednjih 35 godina, i idealna je prilika za “čišćenje” svih nagomilanih problema.

Idealna je prilika za reorganizaciju javnog sektora iz kojeg bi višak ljudi sada lako pronašao drugi posao. Isto tako, sada je prilika za puštanje niz vodu rupa bez dna, poput brodogradilišta, koje su ne samo financijski teret za ostatak ekonomije koji plaća poreze da bi se krpale njihove dubioze već i “zarobljavaju” veliki broj radnika koji, umjesto da stvaraju novu vrijednost za sebe i društvo, u propalim firmama “čekaju” plaće.

Na primjer, firma u Čakovcu otkazuje poslove i ne može se širiti jer joj nedostaje 20 metalskih radnika, dok istovremeno radnici u brodogradilištu štrajkaju jer pola godine nisu dobili plaće i čekaju da ih Plenković “spasi” novcem poreznih obveznika.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara