KORONAVIRUS

Je li potpuna karantena bila nužna mjera ili preskupa greška?

Je li potpuna karantena bila nužna mjera ili preskupa greška?
Foto: Pixsell/Marko Lukunic/Josip Regovic

OTKAD je počela pandemija covida-19, a osobito nakon što su je neke zemlje uspjele staviti pod kontrolu, mnogi se pitaju jesu li drastične mjere kojima se vodila borba protiv virusa bile pretjerane, odnosno je li stroga karantena u koju je stavljen dobar dio svijeta bila nužna ili je bila preskupa greška.

Ili kako je to nedavno formulirao američki predsjednik Donald Trump: je li lijek bio gori od same bolesti?

Ovo pitanje ima smisla jer je lockdown većeg dijela svijeta, među ostalim, pokrenuo dramatičan porast nezaposlenosti i jednu od najvećih gospodarskih kriza u stotinu godina, a poznato je da i recesije i nezaposlenost mogu odnositi živote i uzrokovati brojne dugotrajne štete.

Paradoks uspješne prevencije bolesti

Na početku valja podsjetiti na izuzetno važan, a naročito u kontekstu gore navedenog pitanja, paradoks prevencije na koji je upozorio arhitekt njemačke strategije borbe protiv covida-19 epidemiolog Christian Drosten, čelnik njemačkog Instituta za virologiju u bolnici Charité u Berlinu, jedan od ljudi koji su 2003. otkrili virus koji uzrokuje SARS,

"Ljudi u Njemačkoj vide da bolnice nisu pretrpane pa ne razumiju zašto su se dućani morali zatvarati. Gledaju samo ono što se zbiva ovdje, a ne i situaciju u, primjerice, New Yorku ili u Španjolskoj. To je paradoks prevencije i za mnoge Nijemce ja sam zločesti tip koji šteti gospodarstvu", rekao je Drosten u razgovoru za britanski Guardian.

Paradoks prevencije vrijedi za Njemačku, a mogao bi još i više vrijediti za Hrvatsku

To što vrijedi za Njemačku, moglo bi vrijediti još i više za Hrvatsku koja je među najuspješnijim zemljama svijeta po malenom broju oboljelih i umrlih od covida-19, ali i jedna od zemalja koje su do nedavno imale najstrože mjere lockdowna.

Paradoks prevencije vrlo jasno dolazi do izražaja kada je riječ o zaraznim bolestima koje se mogu uspješno sprječavati cijepljenjem, primjerice o ospicama. Što se svijet uspješnije bori protiv ospica i što ih duže nema, to se više ljudi pita je li šteta od prevencije, odnosno od nuspojava cijepljenja veća od samih ospica.

Naravno, štete od svjetskog lockdowna zbog covida-19 neusporedivo su ozbiljnije od posljedica nuspojava cijepljenja pa je i pitanje iz naslova također neusporedivo opravdanije. No tu treba paziti da se ne pretvorimo u generale nakon bitke, odnosno da, kada jednog dana shvatimo da smo možda mogli napraviti ovo ili da smo trebali ono, ne kažemo: "Eto vidite, ja sam to od početka tvrdio!"

U ovom tekstu pokušat ćemo dati odgovor na najvažnija pitanja o (ne)opravdanosti uvođenja sveopće karantene u suradnji s doc. dr. sc. Aleksandrom Džakulom, stručnjakom za javno zdravstvo iz Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, i epidemiologom dr. sc. Brankom Kolarićem s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Kad se pojavi pandemija nove zarazne bolesti, najvažnije je hitno procijeniti koliko je opasna

No, prije nego što ozbiljnije načnemo naslovnu temu, važno je istaknuti da je za javno-zdravstveni odgovor na pandemiju novih zaraznih bolesti ključno već u ranoj fazi procijeniti opasnost koju predstavlja novi virus, a on nam je u početku uvijek velika nepoznanica. Ako je on relativno bezopasan, poput prehlada ili neke blaže gripe, onda nema smisla držati cijeli svijet u karanteni.

No, ako je značajno opasniji od gripe, a pritom još nema ni djelotvornih cjepiva ni lijekova, onda je jasno da ga treba nastojati zaustaviti što je moguće prije. Prioritet je spašavati živote. To je razlog zbog kojeg su znanstvenici od samog početka nastojali procijeniti koliko je SARS-CoV-2 opasan – koliko je zarazan, koliko teške bolesti uzrokuje, koliki postotak oboljelih razvija teške simptome, koliko urušava bolničke sustave, koliko se lako širi bez simptoma, kolika je smrtnost među oboljelima itd.

Kolarić kaže da su se u tom kontekstu često radile usporedbe s gripom jer nam je ona vrlo dobro poznata bolest.

Branko Kolarić

„Ona je dovoljno ozbiljna da se rizične skupine protiv nje svake godine cijepe i čuvaju, ali ne toliko ozbiljna da bismo zbog nje cijeli svijet držali u karanteni. Naravno, to vrijedi sve dok nas ugrožavaju dobro poznati sezonski sojevi gripe, dok se ne pojavi neki novi, vrlo opasan pandemijski soj. Prehlade su još manje opasne pa se zbog njih uglavnom nećemo ni cijepiti, a kamoli zatvarati“, tumači Kolarić.

Računanje smrtnosti i miješanje krušaka i jabuka

To je jedan od razloga zbog kojih se u proteklih nekoliko mjeseci pod posebnom lupom nalazio letalitet covida-19, sada već i laicima dobro znani CFR (eng. case fatality ratio), omjer potvrđeno umrlih u odnosu na broj potvrđeno zaraženih.

Tu treba pojasniti da su mnogi laici radili brojne greške i uspoređivali neusporedive brojeve. Naime, kada stručnjaci na početku epidemije nove zarazne bolesti pokušavaju odrediti CFR, oni nikako ne mogu znati precizne brojke zaraženih, osobito ako ima puno oboljelih s blagim simptomima ili bez simptoma, jer ih je nemoguće sve otkriti bez masovnog testiranja. To osobito vrijedi kada su zdravstveni sustavi prekapacitirani pa se radi trijaža čak i u testiranju, odnosno kada se testiraju samo pacijenti s težim simptomima.

Tek s napredovanjem pandemije javnost, odnosno njezin znanstveno pismeniji dio, kroz komunikaciju ozbiljnih stručnjaka u ozbiljnijim medijima, dobio je priliku upoznati se s funkcijom i konceptom CFR-a, ali i s drugim načinima mjerenja težine zaraznih bolesti. Primjerice, počelo se govoriti da se opasnost covida-19 može bolje procijeniti ako se radi više testiranja, uključujući i serološka koja pokazuju da netko ima antitijela, što znači da je obolio mada možda nije imao simptome. No, to je zapravo sasvim druga mjera koja se naziva IFR (infection fatality risk), koja se uglavnom istražuje serološkim testiranjima u bogatijim zemljama nakon što epidemija prođe.

Neki su u svoje procjene upleli i tzv. specifični mortalitet, što je treća vrsta mjerenja koja pokazuje koliki broj smrti uzrokuje neka bolest (ne nužno zarazna) na milijun živih stanovnika.

Konačno, posljednjih tjedana sve se više govori o tzv. višku smrtnosti. To je pak važna epidemiološka informacija koja nam govori koliki će porast smrtnosti u određenom periodu uzrokovati neka zarazna bolest, bilo da su te smrti izravno ili neizravno uzrokovane bolešću (infografika dolje).

Epidemiolog Kolarić: Od početka nas upozoravaju da bi covid-19 mogao biti puno opasniji od gripe

Kolarić kaže da su brojni stručnjaci i Svjetska zdravstvena organizacija od početka upozoravali da bi covid-19 mogao biti značajno opasnija bolest od gripe.

„Na to su nas upozoravale i reakcije kineskih vlasti, a kasnije i zbivanja u nekim europskim državama. No, spekulacije su se ipak nastavile i još se nastavljaju jer nije bilo jasno koliko zaraženih prolazi ispod radara, a s time ni kolika je smrtnost, odnosno CFR covida-19“, tumači naš epidemiolog.

>>Što je smrtonosnije, koronavirus ili gripa?

Koliko ljudi umire inače, a koliko u pandemiji korone?

New York potvrđuje ozbiljnost covida-19

Sada više nema nikakve sumnje da je covid-19 značajno opasnija bolest od sezonske gripe, barem dok ne nađemo učinkovita cjepiva i lijekove.

Kako god gledali, SARS-CoV-2 u žarištima u zemljama koje ga u samom početku nisu uspjele najbolje kontrolirati odnosi mnogo više života nego najžešće sezonske gripe.

Primjerice, podaci pokazuju da grad New York, najveće žarište pandemije u svijetu, trenutno broji 12.774 mrtvih od covida-19 na 8.443.713 stanovnika, što znači da je tzv. specifični mortalitet od covida-19 u njemu veći od 0,15%. Dakle, covid-19 već je do sada odnio više od 0,15% ukupne populacije grada. Ne od zaraženih, nego od svih stanovnika New Yorka. To znači da CFR covida-19 mora biti još značajno veći.

Za sezonsku gripu zna se da ima CFR manji od 0,1%, što znači da od nje umire manje od 0,1% onih koji se zaraze, a ne od ukupnog broja stanovnika.

Pritom treba imati na umu da pandemija još uvijek nije gotova, da je još uvijek više od 200.000 Njujorčana bolesno, da je dio njih u kritičnom stanju te da bi ovom broju već sada trebalo dodati još nekoliko tisuća viška umrlih koji su postali neregistrirane ili neizravne žrtve covida-19. Naime, prema New York Timesu, službene statistike pokazuju da sam grad New York u zadnjih šest i pol tjedana bilježi čak šest puta više smrti od uobičajenog višegodišnjeg prosjeka za isto doba (grafikon dolje). To je neusporedivo više od svih mogućih oscilacija u smrtnosti koje izazivaju sezone osobito teške gripe za koje nije najbolje pogođeno cjepivo.

>> Od korone je umrlo najmanje 25.000 ljudi više nego što kažu službeni podaci

>> Financial Times: Na svijetu možda ima 60% više mrtvih nego što je prijavljeno

Teško je i zamisliti kakve bi bile brojke u New Yorku da nema karantene

Uz to valja istaknuti da je stanovništvo New Yorka mlađe od američkog prosjeka. Ne treba zaboraviti ni to da su ove brojke ostvarene uz stroge mjere karantene koje su značajno smanjile obolijevanje od covida-19, ali i od drugih sezonskih bolesti poput gripe i prehlada, pa čak i smrti od raznih nesreća i nezgoda kao što su one u prometu ili na radu, kojih nema jer nema ni prometa, ni rada, niti kretanja generalno. Kakve bi bile brojke da karantene uopće nema, teško je i zamisliti.

Konačno, bez ograničenja kretanja virus bi se poput šumskog požara raširio u okolne savezne države pa bi situacija u njima bila sličnija onoj u New Yorku, barem u velikim gradovima s velikom gustoćom stanovnika. Stoga je težinu epidemije puno ispravnije gledati na razini pojedinačnih žarišta nego na razini država jer žarišta pokazuju što bi se moglo dogoditi drugdje kada mjera ne bi bilo ili kada one ne bi bile dostatne ili pravovremene.

Život se nikako nije mogao nastaviti uobičajeno, pitanje je kakve mjere su bile neophodne

Slično vrijedi za brojna žarišta pandemije u brojnim zemljama, od Italije do Belgije. Drugim riječima, nema sumnje da su ozbiljne mjere borbe protiv pandemije bile neophodne te da se život nije mogao nastaviti odvijati kao da se ne zbiva ništa bitno drugačije od uobičajene sezone gripe ili prometnih nesreća.

No, još uvijek ostaje otvoreno i važno pitanje koje su mjere i koliko stroge bile neophodne te koje će biti neophodne od sada na dalje, sve do pronalaska cjepiva.

Nema jasnog odgovora, tražit ćemo ga još godinama

Kako će pokazati ovaj tekst, jednostavan i jednoznačan odgovor na naslovljeno pitanje za sada je još uvijek teško ponuditi.

Sve koristi i sve štete različitih politika odgovora na covid-19 različitih država, pa i svijeta u cjelini, još će se godinama istraživati i analizirati. Traženje najboljih odgovora i strategija osobito je osjetljivo jer se stvari nikako ne mogu jednostavno postaviti. Tu se problem ne može formulirati redukcionistički bipolarno – ili sve ide normalno i svi rade i kreću se, pa ekonomija ne stradava, ali zato umire nešto više ljudi, ili ništa nije normalno, svi sjedimo kod kuće i gospodarstvo trpi, ali zato malo ljudi umire. Stvar je mnogo složenija od toga, previše kompleksna da bismo se priklanjali raznim interpretacijama što ih nude priučeni stručnjaci za epidemiologiju, javno zdravstvo i gospodarstvo.

No, to ipak ne znači da neki mogući odgovori s vremenom ne postaju sve jasniji te da se ne treba prema njima ravnati. To također ne znači da treba ignorirati kritike strogih mjera. Neke mogu biti validne čak i ako nisu dobro argumentirane jer pritišću stručnjake da preispituju svoje odluke.

Ključne kritike lockdowna

Navedimo za početak neke od ključnih kritika lockdowna:

  • Neka istraživanja i neka iskustva pokazuju da se virus mogao zaustaviti i uz manje stroge mjere
  • Ljudi, ekonomije i društvo u cjelini teško mogu izdržati stroge mjere duže vrijeme
  • Stroge mjere uzrokuju štete u gospodarstvu i u drugim sferama života koje nas mogu skuplje koštati od same bolesti
  • Stroge mjere mogu nam se obiti o glavu kao drugi val koji se može ublažiti razvojem imuniteta

Institut Robert Koch: Broj zaraza u Njemačkoj počeo je padati prije potpunog lockdowna

Jedna od indicija da se virus može zaustaviti blažim mjerama od potpunog lockdowna je prošlotjedna analiza Instituta Robert Koch, njemačke medicinske institucije koja ima važnu ulogu u odgovoru na pandemiju covida-19. Naime, znanstvenici tog instituta napravili su novi izračun koji je pokazao da je vrhunac širenja zaraze u Njemačkoj nastupio 18. ožujka, pet dana prije nego što je uvedeno strogo ograničenje kretanja.

>> Novi podaci otkrivaju posve drugačiji tijek pandemije u Njemačkoj

Naravno, to ne znači da je širenje virusa zaustavljeno samo od sebe te da nije rezultat određenih mjera društvenog distanciranja. U Njemačkoj su 9. ožujka zabranjena sva veća okupljanja, zatvaranje vrtića i škola krenulo je 13. ožujka, a potpuno zatvaranje stupilo je na snagu 23. ožujka. Dakle, po najnovijim podacima Instituta Robert Koch, ispada da je vrhunac vala zaraze u stvarnom vremenu bio negdje na pola puta između prvog seta mjera i uvođenja zatvaranja cijelog društva. Iz toga bi se moglo zaključiti da su mjere uvedene prije 23. ožujka možda bile dovoljne, odnosno da potpuni lockdown nije bio neophodan.

Do ovakvih procjena njemački su stručnjaci došli na temelju ideje da prijavljivanje, testiranje i registriranje oboljelih kasni za stvarnim obolijevanjem, dijelom zbog inkubacije koja traje u prosjeku oko pet dana, a dijelom zbog medicinskih procedura.

Lakše je upravljati krizom, teško je upravljati u krizi

No, koliko je prava ravnoteža raznih mjera osjetljiva i koliko još uvijek ne znamo efekte svake od njih, neugodno podsjeća činjenica da su ovaj utorak njemačke zdravstvene vlasti objavile da se epidemiološka situacija ponovno počela pogoršavati, jedva par dana nakon što je krenula oprezna relaksacija. Naime, bazični reprodukcijski broj R0, koji pokazuje uspješnost širenja virusa, a koji je prošli tjedan u Njemačkoj bio nešto niži od 1 (što znači da jedna osoba zarazi manje od jedne osobe pa širenje jenjava), ovaj je tjedan opet narastao na oko 1 ili čak malo više.

To je razlog zbog kojeg stručnjaci za javno zdravstvo upozoravaju da je upravljanje zdravstvom i generalno društvom u krizi koja traje nemjerljivo zahtjevnije i složenije od upravljanja krizom na samom njezinom početku. Lako je jednostavno svima zabraniti da se kreću i izlaze; mnogo je teže urediti mjere tako da stvari funkcioniraju uz najmanje prihvatljive posljedice.

Siromaštvo, gubitak posla i smrtnost zbog lockdowna

Brojni svjetski ekonomski stručnjaci, uključujući i Svjetsku banku i MMF, upozoravaju da će lockdown posvuda u svijetu uzrokovati drastičan pad BDP-a, mnogo veći nego što se to očekivalo još prije mjesec dana. Prosječno će na svjetskoj razini BDP pasti za oko 3%, a samo nekoliko zemlja bilježit će malen rast, poput Indije i Kine. Pad BDP-a najviše će se prelomiti preko leđa najosjetljivijih i najsiromašnijih zemalja. Primjerice, nove procjene za zemlje Zapadnog Balkana pokazuju da bi pad BDP-a u najgorem scenariju mogao ići do 11,3% na Kosovu. U Hrvatskoj ga je vlada Andreja Plenkovića procijenila na 9,4%, ali neovisni ekonomisti i analitičari uvjereni su da će brojka biti još puno gora. Čak i razvijenu Njemačku očekuje teška recesija i pad BDP-a od oko 6,3% te gubitak oko pola milijuna radnih mjesta.

Za očekivati je da bi to trebalo podrazumijevati da će nam recesija donijeti pogoršanje zdravlja i skraćenje života, no treba istaknuti da ne podržavaju sve studije tu intuitivno logičnu ideju.

>> Reakcije na najavu drastičnog pada BDP-a: "Još deseci tisuća ostat će bez posla"

Vuk Vuković: Vladine mjere za ekonomiju pokazuju da su potpuno izgubljeni u krizi

Ima studija koje pokazuju da su ljudi u velikoj krizi živjeli duže

Postoje neke studije koje pokazuju da se zdravlje Amerikanaca svih skupina, uključujući i žene i crnce, za trajanja Velike depresije od 1930. do 1933. popravilo te da se prosječni životni vijek u SAD-u produžio za nekoliko godina.

Neki stručnjaci smatraju da bi se ovakav neočekivani ishod dijelom mogao objasniti činjenicom da korisni efekti depresije nadjačavaju negativne, odnosno da za vrijeme gospodarskih kriza dolazi do smanjenja brojnih rizičnih aktivnosti. Primjerice, za Velike depresije siromašni Amerikanci manje su pušili i pili, manje su vozili automobile, manje su stradavali na poslu, bili su manje izloženi stresu i duže su spavali. Jedini ozbiljniji izuzetak od toga pravila bila su samoubojstva čija je razina porasla, no njihov je udio bio manji od 2% u ukupnom mortalitetu.

Do sličnog zaključka došla je i studija objavljena u časopisu American Journal of Epidemiology u kojoj je istraženo više recesija. No, ona je pokazala da je, unatoč tome što je tijekom recesija generalno bilo manje srčanih bolesti, rizik kod nezaposlenih istovremeno bio veći te da je mentalno zdravlje generalno značajno deterioriralo, osobito onih nezaposlenih. Na ovaj paradoks nedavno je u jednoj diskusiji o krizi i covidu-19 upozorio i naš ekonomski analitičar Velimir Šonje.

No postoje i suprotni nalazi i tumačenja.

Studija u Lancetu pokazala povećanje mortaliteta u krizi, najjači faktor rizika bila je nezaposlenost 

Jedna novija studija, objavljena u studenom 2019. u uglednom medicinskom časopisu Lancet, pokazala je da je posljednja gospodarska kriza od 2012. do 2017. u Brazilu imala suprotan učinak.

Tijekom krize mortalitet u odrasloj populaciji starijoj od 15 godina, ponajviše od raka i srčanih bolesti, porastao je za oko 8%, sa 143,1 smrti na 100.000 stanovnika u 2012. na 154,5 smrti na 100.000 u 2017. Autori su usto pronašli da je nezaposlenost bila najjači faktor rizika među muškim Brazilcima srednje dobi.

Aleksandar Džakula: Učinci stresa mogu se pojavljivati godinama kasnije, ali...

Naš sugovornik i stručnjak za javno zdravstvo iz Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar Aleksandar Džakula smatra da bi se to možda moglo objasniti činjenicom da su se neki odnosi u društvu u međuvremenu promijenili te da danas znamo da su faktori na koje utječe kriza puno širi od samo očite smrtnosti ili akutnog pobola.

"Primjerice, učinci stresa mogu se godinama kasnije pojavljivati i utjecati na fizičko stanje. Oni ne moraju biti očigledni dok još kriza traje", kaže naš stručnjak.

Ističe da je socioekonomsko stanje svakako faktor koji direktno i indirektno utječe na zdravlje.

"Ta spoznaja već je desetljećima poznata i mjere usmjerene na taj problem ugrađene su u sve zdravstvene politike, neovisno o ovoj krizi. Ako pandemija i njome uzrokovana kriza doista potraju duže, sigurno će se javiti posljedice na zdravlje u različitim dimenzijama. Kakve i kolike, to će tek trebati istražiti. Ali kad govorimo o dosadašnjim učincima pandemije covida-19, nikako ne možemo reći da je lockdown gori od same bolesti – dovoljno je pogledati podatke o smrtnosti u državama gdje se epidemija proširila i usporediti ih s prijašnjim godinama. O tome čitamo i slušamo svakodnevno u vijestima iz Italije, Španjolske, SAD-a", dodaje.

Aleksandar Džakula

Posljedice lockdowna za školsku djecu

Nema dvojbe da će se posljedice covida-19, baš kao i posljedice lockdowna, još godinama analizirati. Jedna od ozbiljnijih šteta koje će lockdown napraviti svakako je izostanak djece iz škola. Naime, istraživanja pokazuju da zatvaranja škola uglavnom uvijek rezultiraju slabijim odgojno-obrazovnim ishodima.

Ona najteže pogađaju djecu u siromašnim zemljama u kojima se održavanje nastave teško može odvijati preko interneta i računala.

Tako Economist piše da je zatvaranje škola zbog epidemije ebole u Africi 2014. uzrokovalo značajan porast broja neželjenih tinejdžerskih trudnoća i broja djece koja su prekinula školovanje.

U razvijenim zapadnim zemljama taj problem nije toliko izražen, međutim, u njima će također najteže biti pogođeni oni siromašniji. Primjerice, danas u Velikoj Britaniji više od 50% učenika privatnih škola redovno sudjeluje u nastavi preko interneta. S druge strane, tek svaki peti učenik javnih škola podjednako redovito prati nastavu.

Slične štete od lockdowna mogle bi se navoditi za različite segmente društva.

Problem nemogućnosti zaštite medicinskog osoblja

Jedan od problema koje često adresiraju stručnjaci, a rijetko kritičari lockdowna, jest činjenica da to što nemamo cjepiva i lijekova za covid-19 podrazumijeva da nemamo nikakve mogućnosti da zaštitimo rizične skupine osim mjera društvenog distanciranja. Neka teža sezona gripe može značajno povećati smrtnost u populaciji, no u njoj rizične skupine imaju barem neku mogućnost zaštite cijepljenjem, osobito ako se redovno cijepe kroz više godina.

Posebno je važno imati na umu da se bez cjepiva ne mogu zaštititi medicinski djelatnici, što može uzrokovati da cijeli odjeli ili čak cijele bolnice budu izbačene iz sustava, ne samo ako djelatnici teško obole nego i ako se samo zaraze ili čak samo ako su bili u kontaktu sa zaraženima, jer tada moraju u samoizolaciju kako ne bi širili bolest. To, naravno, uključuje i druge dijelove sustava, od obiteljskih liječnika do hitnih službi, kao i domove za stare i nemoćne.

Lockdown je najsigurnija mjera da se to spriječi ili ograniči, barem u prvoj fazi upravljanja krizom.

Švedski pristup – bolji ili lošiji?

Kada se vode rasprave o najprikladnijem odgovoru i najboljoj razini mjera društvenog distanciranja, kritičari lockdowna često navode primjer Švedske. Ovdje nećemo detaljno obrazlagati sve razloge zbog kojih je švedski pristup praktički neprovediv u većini ostatka svijeta – od toga da imaju najviše samaca na svijetu, da se mladi vrlo rano odvajaju od starijih članova obitelji, da velik dio ljudi može raditi od kuće, da su ionako navikli na manje bliske društvene interakcije, da imaju odličan zdravstveni sustav s velikim kapacitetima, do toga da su u prosjeku zdravstveno vrlo disciplinirani (npr. procijepljenost im je vrlo visoka iako cijepljenje nije obavezno, već samo preporučeno). O tome smo već pisali u brojnim tekstovima na Indexu.

>> Naša liječnica u Švedskoj: Hrvatsko zdravstvo ne bi izdržalo švedsku strategiju

Epidemiolog: Šveđani nemaju naviku čestih roštilja, slavlja, partijanja u velikim grupama...

Epidemiolog Kolarić kaže da je puno boravio u Švedskoj tako da je imao prilike jasno vidjeti razlike u kulturi koje su ključne za funkcioniranje švedskog pristupa.

„Oni nemaju navike čestog roštiljanja, slavljenja rođendana i partijanja u velikim grupama. Njih također nećete vidjeti u sva doba dana masovno na kavama. To ne znači da nešto nije kako treba s njima ili s nama. To je jednostavno razlika u kulturi“, kaže epidemiolog.

Treba naglasiti da se švedski pristup temelji na ideji da ljudi ionako ne mogu dugo izdržati u uvjetima stroge karantene te da mjere treba provoditi tako da štete budu najmanje za ljudsku psihu te za zdravlje stanovnika i ekonomije. Švedske vlasti također računaju s time da će njihovo stanovništvo slušati njihove preporuke gotovo jednako pozorno kao da su one zakoni čije se kršenje strogo kažnjava. Njihovi stratezi također očekuju (iako to nerado izravno priznaju) neko slabljenje epidemije zahvaljujući velikoj prokuženosti mladih, osobito za mogućeg drugog vala.

No, treba ipak istaknuti da Švedska ima vrlo visoku smrtnost od covida-19, jednu od desetak najviših u svijetu, kako god da se gleda – bilo u odnosu na milijun stanovnika ili u odnosu na broj potvrđeno zaraženih. Usto, ekonomisti procjenjuju da će švedsko gospodarstvo bilježiti pad sličan onom u okolnim zemljama koje su provodile strože mjere, veći od 9%. S druge strane predviđa se da će Kina, sa svojim radikalnim mjerama, čak bilježiti rast.

Kako god bilo, od Šveđana možda ipak možemo nešto naučiti, ako ispravno shvatimo što se i zašto ondje radi i zbiva.

"Ne postoji švedski model nego pristup i svi idemo prema njemu"

Aleksandar Džakula ističe da se švedsko postupanje u ovoj situaciji često pogrešno naziva modelom te da je bolji naziv pristup.

"Naime, ne postoji tehnički neki poseban švedski model zaštite od zaraznih bolesti, već su u Švedskoj zbog niza faktora odlučili primijeniti nešto blaže restrikcije. No oni, jednako kao i naši stručnjaci, imaju na umu lanac širenja zaraznih bolesti, odnosno brigu za posebno ugrožene skupine. I gotovo da bismo mogli reći da je model u Švedskoj isti kao i kod nas, samo su pristup i neka načela po kojima se on koristi drugačiji. Naravno da ljudi koji se slobodno sreću i sjede u kafićima predstavljaju dramatičnu razliku u percepciji u odnosu na naše prazne ulice, no ako pogledate njihove bazične poruke, onda je to isto distanciranje i ista zaštita vulnerabilnih skupina. Ako pogledate fotografije, vidjet ćete da na ulicama gotovo da nema starijih. Konačno, o tome govori i švedsko priznanje da nisu adekvatno uspjeli zaštititi domove za starije. Dakle, prepoznati su isti problemi koje imamo i mi, samo su njihove intervencije bile bazirane na drugačijim vrijednostima i ponašanju populacije", tumači naš stručnjak.

Napominje da postoji određena razlika u pristupima po pitanju postizanja kolektivnog imuniteta u populaciji kao načina da se zaštiti stanovništvo i spriječi širenje epidemije, no smatra da će druge zemlje relaksacijom mjera doći na slično.

"Tu doista postoji razlika u strategiji u početku širenja covida-19, no uvođenjem mjera popuštanja na stanovit način i sve druge države dolaze na švedski pristup. Možda ćemo za nekoliko dana ili tjedana i kod nas imati iste situacije i scene kakve danas s čuđenjem gledamo iz Švedske, iako realna prijetnja virusa ne prestaje", kaže Džakula.

Pritom priznaje da ne zna sa sigurnošću reći što je bolje rješenje – prvo uvesti strože mjere pa postupno popuštati, što je postalo popularno poznato kao pristup čekića i plesa, ili prvo relaksiranije mjere koje se pooštravaju po potrebi, kao u Švedskoj.

"Bit će potreban odmak od najmanje godine dana da možemo s nekom sigurnošću odgovoriti na ovo pitanje", kaže.

Kriza zbog covida-19 drugačija je od poznatih gospodarskih kriza

U raspravi o gospodarskim posljedicama covida-19 i lockdowna važno je istaknuti da gospodarska kriza uzrokovana pandemijom, iako će biti teška, ipak vjerojatno neće imati tako dugotrajne posljedice kakve su imale uobičajene gospodarske krize poput one iz 1930. ili posljednje 2008.

Na to, među ostalim, ukazuju i procjene njemačkih ekonomista da bi njihova zemlja već u 2021. trebala početi bilježiti rast BDP-a od 5,2% te da bi se gospodarstvo trebalo vratiti na stanje od prije krize već početkom 2022. To je i za očekivati jer je u ovoj krizi neprijatelj vrlo jasan i nije ekonomsko-financijskog tipa. Čim bude savladan, povjerenje u tržišta će se vratiti.

Slična predviđanja mogu se iščitati i iz analiza naših ekonomista. Primjerice, analize MMF-a pokazuju da će hrvatska ekonomija stradati više od prosjeka EU zato što je jako ovisna o turizmu koji drastično pada zbog covida-19. No turizam bi stradao još i više da zahvaljujući strogim mjerama nismo uspjeli ostvariti vrlo povoljnu epidemiološku situaciju, neusporedivo bolju od većine konkurenata na Mediteranu.

Ekonomski analitičar Damir Novotny za Index je nedavno rekao kako s okončanjem pandemije očekuje relativno brz oporavak hrvatskog gospodarstva s najavljenog pada BDP-a od oko 9% ili višeg, pri čemu sve, naravno, ovisi o potezima vlade.

"To bi značilo da ćemo doživjeti krizu kao prije desetak godina, ali ovoga puta s jačim gospodarstvom. Od pada od 9% možemo se oporaviti za godinu ili dvije ako vlada ne napravi iste greške koje su se radile za vrijeme prošle krize i još je više produbljivale. Ne smiju povećavati poreze kao što je napravljeno za prošle krize. Nadam se da su nešto naučili", rekao je Novotny.

>> MMF kaže da će Hrvatska zbog korone potonuti puno više od Srbije. Evo zašto

I labave mjere također imaju gospodarske i društvene posljedice

Svjetska banka u svojem je izvješću od 16. travnja istaknula je da je logično da su vlasti prvo pokušale zaustaviti virus te da je isto tako za očekivati da će se s vremenom sve više okretati upravljanju krizom kako bi se izbjegle gospodarske i druge štete koje s produžavanjem lockdowna postaju sve ozbiljnije.

No, stručnjaci za javno zdravlje ističu da bi nekontrolirano širenje virusa također imalo goleme zdravstvene, gospodarske i druge posljedice.

"Dojam onih koji zagovaraju liberalizaciju je da se uspjeh društva zasniva na sposobnim i produktivnim radnicima. To je točno samo do neke mjere. Naime, uspjeh društva i njegovo dobro funkcioniranje zasnivaju se i na ukupnoj dobrobiti stanovništva jer na temelju te dobrobiti i osjećaja sigurnosti, odnosno generalno na temelju optimizma, gradimo naše dugoročne odluke i ponašamo se kao investitori ili potrošači. Dakle, nema gospodarstva koje može uspješno funkcionirati niti se razvijati ako u društvu postoji kolaps jedne javne službe i ako postoji prijetnja zdravlju i dobrobiti nacije. Tada možemo isključivo govoriti o preživljavanju gospodarstva, a nikako ne o njegovom normalnom funkcioniranju. Zdravlje građana je direktno povezano s ukupnim blagostanjem društva i ta je veza dvosmjerna", tumači Džakula.

Važnost strogih mjera za izravnavanje krivulje i upoznavanje bolesti

Neki smatraju da su se hrvatske vlasti ipak mogle postaviti malo manje restriktivno u mjerama, da možda nisu morale uvoditi potpuni lockdown. Jedan od njihovih argumenata je da su naši kapaciteti, poput ležaja na intenzivnim odjelima i respiratora, ostali slobodni iznad očekivanja.

Džakula kaže da smo tijekom ove pandemije svi odjednom počeli koristiti izraz lockdown koji se uobičajeno koristi u kontekstu terorističkih prijetnji, a bez pravog razumijevanja njegove funkcije.  

"Kad govorimo o zaraznim bolestima, lockdown se odnosi na biološki fenomen širenja zaraznih bolesti koji je u stručnoj javnosti poznat kao Vogralikov lanac. Naime, tu se radi o koracima, odnosno karikama lanca koje su nužne za širenje bolesti. Ako u intervenciji prekinemo kretanje osoba i time bilo koju od tih karika, napravili smo uspjeh i spriječili širenje zarazne bolesti. Na toj logici počiva i naš zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti iz kojeg su izvedene mjere koje mi danas primjenjujemo. Gledano s aspekta upravljanja zdravstvom, lockdown ima više funkcija: prva je da se pokuša u potpunosti prekinuti lanac prijenosa bolesti i time zaustaviti njezino širenje, a druga je da se usporava njeno širenje kako bi se kupilo vrijeme potrebno da se prikupe dodatne informacije i osnaži sustav da može odgovoriti na povećane i specifične potrebe koje stvaraju zarazne bolesti. To je ono što se naziva izravnavanjem krivulje“, tumači Džakula (grafikon dolje).

Džakula: Period lockdowna dao je mjerljive i važne rezultate

Od pojave epidemije covida-19 u Hrvatskoj, kaže, stekao se dojam da je većina restriktivnih mjera proizvod Kriznog stožera, odnosno da je cijeli pristup baziran na promišljanjima i ad-hoc zaključcima struke.

"Međutim, važno je istaknuti da je problem borbe protiv zaraznih bolesti u Hrvatskoj reguliran Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji predviđa opće, posebne i sigurnosne mjere. Taj zakon rezultat je višestoljetne prakse suzbijanja zaraznih bolesti na našem području. A sam njegov sadržaj na snazi je u vrlo sličnom formatu gotovo zadnjih stotinu godina. Dakle, ne radi se o nekom stručnom hiru ili improvizaciji, već o sustavu koji je baziran na iskustvu i zakonu; sustavu u kojem su u Hrvatskoj u svakom trenutku kroz županijske zavode za javno zdravstvo zaposlena i plaćena 103 epidemiološka tima u kojima se nalaze po jedan liječnik te dva sanitarna tehničara ili inženjera. Radi se o pristupu koji ima zakonsku podlogu, organiziran sustav te resurse da takve mjere brzo i učinkovito provodi odnosno mijenja", objašnjava Džakula.

Smatra da su u situaciji koju smo imali prije dva mjeseca s pojavom potpuno nepoznate epidemije covida-19 sve navedene funkcije - i istraživačke, i intervencijske, i one smanjenja štete - itekako imale smisla.

"Usporedite samo s kolikom smo količinom informacija i spoznaja o virusu i njegovom širenju raspolagali prije svega mjesec dana, a koliko o njemu znamo danas. Isto tako, usporedimo koliko je resursa bilo angažirano u borbi protiv epidemije prije pojave prvog pozitivnog pacijenta, a koliko ih imamo danas. Period lockdowna definitivno je dao mjerljive i važne rezultate", zaključuje Džakula.

Epidemiolog Kolarić: Kupili smo vrijeme

Kolarić kaže da smo s lockdownom kupili vrijeme u ovoj sezoni respiratornih bolesti.

"Još nešto vremena dobit ćemo, uz blaže mjere, u ljetnoj sezoni u kojoj očekujemo nešto slabije širenje virusa. U svakom slučaju sada znamo mnogo više o virusu nego što smo znali na početku pandemije. Tada nismo znali koliko se lako širi, kojim sve putevima, mogu li djeca obolijevati i prenositi zarazu, koliko teške kliničke slike uzrokuje virus, pomažu li maske za sprječavanje širenja, koliko brzo virus može preopteretiti zdravstvene sustave, hoće li samo nestati kad dođe ljeto itd. Sada znamo mnogo više pa relaksiranje mjera više nije takva lutrija, a do jeseni, kada će vjerojatno stići drugi val, znat ćemo još mnogo više i bit ćemo mnogo spremniji", poručio je zagrebački epidemiolog.

Što vi mislite? Recite nam u anketi!

 

 


*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara