POLITIČKI ciklus u svakoj državi ima svoje zakonitosti koje ovise o ustrojstvu državnih institucija, razini korupcije, kulturi, pravosudnom sustavu i političkoj dinamici. Realno, uvijek je na djelu nekakva "podjela plijena", zavisno o tome koliko su takve stvari zakonski regulirane i, ovisno o vladavini prava, zakonite i transparentne. Za neke funkcije je normalno da po prirodi ovlasti moraju biti dio tzv. političkog plijena. Idealno je da takvih funkcija bude što manje i da se što više njih popunjava ključem stručnosti, iskustva i znanja, a ne političke pripadnosti ili bliskosti određenom političkom krugu.

Tako se i u Hrvatskoj dijeli politički plijen. Hrvatska je dovoljno uređena država da postoji dogovor o tome da neke fotelje dobiva politička opozicija, što je bitno zbog kontrole vlasti, a na neke se čak postavljaju stručni kadrovi, a ne stranački poslušnici. Ipak, većina fotelja se popunjava po političkom ključu. Kako u Hrvatskoj država ima veći utjecaj na društvo i gospodarstvo nego što je to normalno u razvijenom demokratskom svijetu, pa osim glomaznog javnog birokratskog aparata ima kontrolu i nad više od 1000 kompanija, potencijalnih fotelja je puno i uglavnom se dijele po političkom ključu.

Nije tajna da HRT kadrovira politika

Tradicionalni dio političkog plijena u Hrvatskoj je HRT. Nije nikakva tajna da u HRT-u kadrovira politika, a stranka koja je na vlasti po prirodi stvari preuzima upravljanje. Tako iz HRT-a u neredovitim intervalima izlaze vijesti o nepotizmu, korupciji, političkom kadroviranju, utjecaju politike na program, političkom kreiranju informativnog programa itd.

Nije politička vlast u nekoj državi samo stranka koja ima većinu u saboru. Politika je umijeće kompromisa, pregovaranja, dogovora i suradnje, pa pojam "vlast" uključuje puno više aktera nego što bi to dalo naslutiti prebrojavanje ruku u saboru. Treba zadovoljiti i apetite koalicijskih partnera, posebno onih koji drže većinu u saboru. A stvarni politički klub vlasti se širi i izvan tih okvira. Da bi se odgonetnulo tko je na strani vlasti, a tko oporba, treba sagledati cijelu političku dinamiku. Neke stranke i politički krugovi su se usavršili upravo na tom području političkog djelovanja. A malo tko je bio vještiji u tome od Milana Bandića i njegovog kluba saborskih zastupnika popularno zvanih žetončići.

Razina do koje se srozao HRT

Jučer smo dobili potvrdu da se ne radi o nekakvoj teoriji urote, kako su neki naivni skeptici donedavno govorili. U akciji USKOK-a i policije je uhićen Kazimir Bačić, glavni ravnatelj HRT-a. Poprilično je sigurno kako je istraga vezana za pokojnog Milana Bandića, tj. kriminalni milje koji je stvorio u gradu Zagrebu i šire. Navodno je Bačić imao ulogu dostavljača novca između Bandića i Milana Lončarića, bivšeg vlasnika Tvornice električnih žarulja. Iako je malo ponižavajuće da glavni ravnatelj HRT-a bude Bandićeva mula, obični dostavljač mita, to je samo simbolički prikaz razine do koje se srozao HRT.

Nedvojbeno se radi o HDZ-ovu čovjeku. Punica mu je Ksenija Urličić, voditeljica i urednica s HRT-a čiji je brat bio Žarko Domljan, poznati HDZ-ovac, bliski suradnik Franje Tuđmana i prvi predsjednik sabora. Smatra se da je upravo Ksenija Urličić preko svojih HDZ-ovskih veza uspjela izlobirati da je Kazimir Kazo Bačić idealno rješenje za glavnog ravnatelja na HRT-u.

Čovjek kojeg je na čelo javne televizije postavio HDZ bio je obična mula Milanu Bandiću i njegovom kriminalnom miljeu. Bar mu se isplatilo i nagrađen je za svoje usluge stanom u Radićevoj.

Tko zna koliko bi priča o korupciji zidovi na Prisavlju mogli ispričati

Nije ovo ni prva ni zadnja afera na HRT-u. Samo najnovija koja je postala javna. Tko zna koliko bi priča o korupciji, klijentelizmu i nepotizmu zidovi na Prisavlju mogli ispričati kada bi mogli govoriti. Čak nisu ni potrebni zidovi, HRT je, kao i većina korupcijskih jazbina, institucija u kojoj svi znaju sve, ali šute; neki zbog gubitka posla, neki jer im nedostaje još koja godina do mirovine, a neki zbog toga što su i sami mali kotačić u korupcijskoj mašineriji.

Ako više i vrapci na grani znaju da je HRT samo politički plijen, da se u njemu kadrovira po političkom ključu, da ima daleko prevelik broj zaposlenih u odnosu na veličinu, da je leglo nepotizma, korupcije i političke propagande i da je to oduvijek bio slučaj, bez obzira na to tko bio na vlasti, odakle obraza bilo kome tvrditi da treba nastaviti s plaćanjem televizijske pretplate? Dapače, neki tvrde da pretplatu treba povisiti jer je sadašnja nedostatna za efikasno funkcioniranje HRT-a. Neki idu toliko daleko da tvrde kako je pretplata premala i da je to uzrok svih problema na HRT-u.

Ne tvrde samo vladajući da pretplatu treba povisiti

Da apsurd bude veći, to ne tvrde samo vladajući. Čak i oni koji trenutno ne spadaju u krug koji kontrolira HRT tvrde da HRT treba povećati pretplatu, da HRT treba ostati javni servis pod kontrolom države, a time i politike.

No dobro, neki ljudi ne vide problem u samoj ideji HRT-a, njegovu ustrojstvu i načinu funkcioniranja. Oni stvarno misle da treba samo izabrati prave ljude i HRT će postati profesionalan, nepristran, funkcionalan i transparentan javni servis koji će obrazovati, informirati i dokumentirati. Može li se to dogoditi i na koji način, neka ostane tema za raspravu. Ali koja je svrha javne televizije u 21. stoljeću?

Koji je uopće smisao HRT-a?

Informativna? Problem 21. stoljeća definitivno nije manjak informacija. Dapače, ljudi su okruženi prevelikom količinom informacija. Nekada se moglo argumentirati da bi ukidanje nacionalne javne televizijske mreže prekinulo dotok informacija do ljudi i da takav javni servis treba solidarno financirati pristojbom, ali danas informacije ne mogu biti dobar argument. Internet je došao u praktički svako selo Hrvatske, a mladi ionako uopće više ne gledaju televiziju. Dokumentarni filmovi o bilo kojoj temi se lako nađu na YouTubeu, a postoje posebni servisi preko kojih se mogu gledati najbolji svjetski dokumentarci za manje od 15 kuna mjesečno. Može li HRT za 80 kuna mjesečno ponuditi nešto što bi bilo konkurentno tomu?

Zabavna? Ne samo da privatne televizijske kuće sasvim dobro ispunjavaju tu funkciju nego se za samo nekoliko desetaka kuna mjesečno mogu gledati sve serije i filmovi koje netko poželi. A internet je pun besplatnog zabavnog sadržaja. Uostalom, je li zabava nešto što se može klasificirati kao javni interes da bi se moglo koristiti kao argument u obrani HRT-ove pristojbe?

Vrijeme je pregazilo HRT

Vrijeme je jednostavno pregazilo HRT ili bar koncept javne televizije bez koje je većina građana neinformirana, bez zabave i bez sadržaja. Nedostatak informacija, zabave i sadržaja jednostavno nije problem 21. stoljeća. Sve se to nudi besplatno ili gotovo besplatno, bilo da se radi o informacijama u tekstualnom obliku na Wikipediji, besplatnom vizualnom zabavnom sadržaju kojim je krcat YouTube, dokumentarnim filmovima koji se mogu gledati bilo kada za simboličnu cijenu ili intervjuima raznih javnih osoba, bilo intelektualaca, znanstvenika ili zabavljača, do kojih HRT ne može doći sve i da želi.

Neka pretplata bude na dobrovoljnoj bazi

Neki nedvojbeno nemaju pristup svim tim modernim sadržajima. Nema problema, nitko ne zagovara ukidanje HRT-a. Tko misli da mu je potreban, neka ga plati. Neka bude na dobrovoljnoj bazi. Kome je to izvor nepristranih informacija, najvažnijih aktualnih tema, najpametnijih razmišljanja i općenito kvalitetnog programa, neka plati. Ako je HRT zaista ono što neki tvrde da je, onda nema straha od propasti. Ako još nije, ali bi mogao biti, neka se preda na upravljanje onima koji tvrde da ga mogu poboljšati. Ali naravno, to baš i nije moguće. Politika koristi HRT za vlastitu agendu. Pitanje je samo tko ga u određenom trenutku kontrolira, ali ono u što svi mogu biti sigurni je da nije nepristran. Uvijek je u službi nekoga ili nečega. Oni koji se trenutno bune na stanje u HRT-u, a žele ga sačuvati u istom obliku, ustvari samo žale za tim što "njihovi" ne kroje politiku HRT-a. Samo se radi o borbi za prevlast, točnije ne ljute se što HRT-om vladaju politika, korupcija i nepotizam, nego što HRT-om ne vladaju NJIHOVA politika, korupcija i nepotizam. Trenutno je jedina svrha HRT-a da bude promidžbeni servis vladajuće garniture, a realno nema ni želje ni mogućnosti da se to promijeni. Veliki sustavi kao HRT su jednostavno toliko premreženi politikom tijekom godina da osim potpunog rušenja i ponovne izgradnje ne postoji način da se politika izbaci iz HRT-a. Sviđalo se to nekome ili ne, HRT se više ne može promijeniti.

Najtužnije je pak slušati i čitati argumente o tome kako je HRT nacionalna institucija. Koliko nisko je Hrvatska pala da joj je televizija nacionalna institucija? Ali ništa čudno za državu u kojoj ljudi smatraju juhe u vrećici i pudinge strateškim nacionalnim interesom. Malo što toliko degradira Hrvatsku kao tvrdnje da je pitanje televizijskog programa od posebnog nacionalnog interesa. Kako jadan motiv za vezanje nacionalnog identiteta... TV program. Kako je prikladna kvaliteta HRT-ovog programa za vezivanje identiteta države kao što je Hrvatska...

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala