Jeste li spremni svojim novcem plaćati nerad pravosuđa?

Jeste li spremni svojim novcem plaćati nerad pravosuđa?

Foto: 123rf

DVAPUT sam osobno dobio "naknadu za dugo trajanje spora“ radi predugog i besmislenog trajanja relativno jednostavnih sudskih sporova – i oba slučaja sam se osjećao prilično glupo. Netko nije radio svoj posao ili ga je loše radio, ja radi toga od države dobivam naknadu – ali je dobivam iz proračuna, dakle zajedničke kese u koju svi uplaćujemo. Država mi je uzela od poreza da bi mi platila u neku ruku mojim novcem jer je netko radio posao za koji ja plaćam.

Nerad pravosudnog sustava (neću namjerno reći sudstva, o tome niže), dolazi na naplatu kesi koja se zove državni proračun, a nikada onima koji su stvarno doveli do problema. Ukratko, nerad pravosudnog sustava plaćamo svi mi. No ulaskom u EU i uključivanjem sve više međunarodnih igrača, više nisu u pitanju nekoliko tisuća kuna koje možete dobiti za dugo trajanje spora – sada su u pitanju narodni milijuni ili milijarde.

Prije nekoliko dana je stigla vijest kako je Savezni sud odbio zahtjev za poništaj arbitraže koju je Hrvatska izgubila od MOL-a. Hrvatskoj je sud odredio i plaćanje 200 tisuća švicarskih franaka sudskih troškova i 250 tisuća franaka troškova druge strane, što je ukupno oko 2,9 milijuna kuna.

Koga zanima OPŠIRNIJE.

Plus toga smo izgubili arbitražu naravno, što je još veća šteta. Za ovo sa sudom, većina onih koji imaju pravno obrazovanje znala je kako je žalba sudu samo politički manevar da bi vlada mogla reći "radimo sve što možemo“. Naime, u arbitražnom postupku nema drugog stupnja niti je državni sud neka nadinstitucija arbitražnom sudu. U slučaju gubitka arbitraže žalba državnom sudu ima smisla jedino ako je dokazano kazneno djelo suca, podmetnuti lažni dokazi ili napravljeno neko slično kazneno ili srodno djelo koje teško korumpira arbitražni postupak.

Ako naši sudovi kažu da nema kriminala – zašto bi ga bilo za strance?

Sudovima se u normalnom zapadnom svijetu vjeruje. Pa ako naši sudovi kažu da oko odnosa INA-MOL nema nikakvog kriminala, da oko ugovora kojim je MOL dobio ogromna prava nad INA-om nema nikakvih nepravilnosti, zašto i temeljem čega netko misli da će strani sudovi, arbitražni ili regularni, presuditi suprotno? Sporni ugovori s MOL-om potpisani su već davne 2009. godine.

Do sada oko njih nema niti jedne pravomoćne presude – uostalom kako će i biti kada su dokazi USKOK-a tipa da je Ivo Sanader viđen kako prima A5 kuvertu na parkiralištu (kratka uputa DORH-u: primanje kuverte samo po sebi nije kazneno djelo ako niste nedvojbeno dokazali da je unutra neki novac).

Dakle, imamo DORH i USKOK koji opterećuju spise doslovno desecima tisuća stranica bespotrebnih papira umjesto da se usredotoče na bitne stvari, recimo kako neki ljudi imaju čudnu razliku između zarade i vlastite imovine. Tu su onda sudovi koji rade brzinom da bi valjda samo grčki bogovi mogli dočekati presudu, a onda su tu tako složeni postupovni zakoni da uz dobrog odvjetnika možete baš sve, pa i igrati se s cijelim pravosudnim sustavom.

Nesposobnost je imala ograničenu štetu dok se stvar vrtjela samo unutar Hrvatske – no Hrvatska je sada u EU, Hrvatska je sada u puno većoj mjeri dio međunarodnih trgovinskih odnosa i na te odnose se ugovara nadležnost međunarodnih sudova. Za ovo INA-MOL to je arbitraža u Švicarskoj, za cijeli cirkus oko Agrokora već je dosta nadležnosti prebačeno na sudove preko Atlantika. A Agrokor će se sudski rješavati po najavama dvadesetak godina. U međuvremenu, za sve za što je ugovorena nadležnost međunarodnih sudova i arbitraža – oko Agrokora neće biti nikakvog kriminala, jer neće biti presuda hrvatskih sudova.

Veselo će izgledati i rezultat arbitraže u Washingtonu vezano za plinski biznis koju je pokrenuo MOL pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu 26. studenoga 2013., gdje imamo još manje šanse dobiti od ove izgubljene arbitraže u Ženevi. Moglo bi koštati i do dvije milijarde kuna.

Koliko ste spremni plaćati?

Stvar vam je jednostavna – ako mi u Hrvatskoj nismo u stanju procesuirati gospodarski kriminal, onda za strance gospodarski kriminal ne postoji. Onda će sve što je ugovoreno potencijalno koruptivnim ugovorima (kako tvrde DORH i USKOK) biti na međunarodnim sudovima i arbitražama riješeno na štetu Hrvatske – kao da korupcije uopće nije bilo.

Naime, možemo svi mi imati svoj stav o bilo kome i možemo mi svi misliti da je netko kriminalac ili ne, ali proglasiti nekog kriminalcem može samo sud pravomoćnom presudom. Ako hrvatski sudovi u aferama INA-MOL, ili u novoj aferi oko Agrokora nisu u stanju na vrijeme pravomoćno kazniti potencijalni kriminal, onda pravno nema ni kriminalaca niti kriminala, a strane koje su štetnim ugovorima stekle određeni novac i utjecaj uredno mogu na međunarodnim arbitražama i sudovima utjerati svoj novac.

Platit će naravno državni proračun koji financiraju građani. Ako ne bude bilo, pa PDV ili koji drugi porez može malo gore, što ne bi evo PDV bio 27%? Hrvati će ionako samo malo psovati po Fejsu i uredno na izborima i dalje uporno glasati za iste očekujući drugačiji rezultat.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara