U RANO jutro 9. studenoga 1880. godine Zagreb je pogodio jedan od najrazornijih potresa u njegovoj povijesti. Snažno podrhtavanje tla izazvalo je paniku među stanovnicima, teško oštetilo brojne zgrade i ostavilo dubok trag u razvoju grada. No katastrofa je imala i neočekivanu posljedicu, pokrenula je veliku obnovu tijekom koje je Zagreb postupno dobivao izgled moderne europske metropole.

Potres se dogodio u 7 sati, 33 minute i 52 sekunde, kada je većina Zagrepčana započinjala svoj uobičajeni dan. Epicentar se nalazio na području Medvednice, a magnituda potresa procjenjuje se na oko 6,3 prema Richterovoj ljestvici.

Podrhtavanje je trajalo svega nekoliko sekundi, ali posljedice su bile goleme. Dimnjaci su padali s krovova, zidovi su pucali, a s pročelja zgrada odlamali su se dijelovi žbuke i ukrasa. Ulice su se ubrzo ispunile prestrašenim građanima koji su napuštali svoje domove, bojeći se novih podrhtavanja.

Potres je odnio dva života, dok je više desetaka ljudi ozlijeđeno. Materijalna šteta bila je golema za grad koji je tada imao oko 30 tisuća stanovnika.

Stradala je i zagrebačka katedrala

Među najpoznatijim građevinama koje su pretrpjele teška oštećenja bila je zagrebačka katedrala. Potres je ozbiljno oštetio njezinu konstrukciju, uključujući svodove i zvonik, zbog čega je bila potrebna temeljita obnova.

Taj je posao povjeren arhitektu Hermannu Bolléu, koji je prema zamislima Friedricha von Schmidta vodio obnovu katedrale u neogotičkom stilu. Radovi su trajali desetljećima, a katedrala je dobila dva prepoznatljiva tornja koji su postali jedan od najvažnijih simbola Zagreba.

Stradale su i brojne druge crkve, palače, stambene zgrade i javne ustanove. Posebno su pogođeni stariji dijelovi grada, uključujući Gornji grad i Kaptol, gdje su mnoge građevine bile stoljećima stare.

Nakon potresa građevine su pregledavali stručnjaci, a gradske vlasti morale su organizirati hitne popravke i zbrinjavanje stanovništva.

Građani su bježali iz Zagreba

Strah nije prestao nakon prvog udara. Tlo je nastavilo podrhtavati, a tijekom sljedećih mjeseci zabilježeni su brojni naknadni potresi. Do travnja 1881. zabilježeno je čak 185 podrhtavanja tla.

Mnogi Zagrepčani odlučili su privremeno napustiti grad. Imućniji su odlazili u Beč, Graz, Ljubljanu i druge gradove Austro-Ugarske Monarhije, dok su siromašniji stanovnici uglavnom ostajali i pokušavali spasiti ono što je ostalo od njihovih domova.

Za ljude koji su ostali bez krova nad glavom podizani su privremeni smještaji, među ostalim na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice. Dolazak zime dodatno je otežavao situaciju jer je brojne oštećene kuće trebalo osposobiti za stanovanje.

August Šenoa pomagao je unesrećenima, a godinu dana poslije umro

Jedna od najpoznatijih priča povezanih s potresom odnosi se na književnika Augusta Šenou, koji je tada bio gradski vijećnik.

Šenoa je sudjelovao u radu gradskog povjerenstva koje je obilazilo oštećene građevine, procjenjivalo štetu i pomagalo unesrećenima. Unatoč hladnoći i teškim uvjetima, nastavio je obilaziti grad i sudjelovati u organizaciji obnove.

Tijekom tih aktivnosti ozbiljno se razbolio. Obolio je od upale pluća, a njegovo se zdravstveno stanje postupno pogoršavalo. Umro je 13. prosinca 1881., nešto više od godinu dana nakon potresa, u 43. godini života.

Njegova smrt često se povezuje s naporima koje je ulagao u pomoć Zagrepčanima nakon katastrofe, iako nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je upravo rad na obnovi bio jedini uzrok njegova pogoršanog zdravlja.

Katastrofa koja je ubrzala razvoj Zagreba

Iako je potres izazvao golema razaranja, dugoročno je postao jedna od prekretnica u urbanističkom razvoju Zagreba.

U desetljećima nakon katastrofe grad se intenzivno obnavljao i širio. Podizane su nove javne i stambene zgrade, uređivane ulice i trgovi, a Zagreb je postupno dobivao obilježja modernog srednjoeuropskog grada.

U tom procesu važnu je ulogu imao Hermann Bollé, čiji je rad ostavio dubok trag na zagrebačkoj arhitekturi. Osim obnove katedrale, sudjelovao je u oblikovanju brojnih drugih građevina koje su postale dio identiteta grada.

Potres nije bio jedini razlog modernizacije Zagreba, koja je započela i prije 1880. godine, ali je značajno ubrzao promjene. Obnova je otvorila prostor za nove arhitektonske i urbanističke zahvate, a grad je u sljedećim desetljećima doživio snažan razvoj.

Zbog toga se potres iz 1880. pamti ne samo kao jedna od najvećih prirodnih katastrofa u zagrebačkoj povijesti nego i kao događaj koji je, paradoksalno, pomogao oblikovati Zagreb kakav danas poznajemo.