NA PUTOVANJU Rutom 5, urugvajskom državnom cestom koja se proteže od Montevidea do brazilske granice, krajolikom od 500 kilometara izmjenjuju se polja, stada goveda i pokoja kuća. Ipak, jedan prizor dominira: vjetroturbine. Mnoge od njih pripadaju Fernandu Schaichu, koji na virtualnoj karti pokazuje kako je Urugvaj izgledao nekada.

"Ove crvene točkice predstavljaju proizvodna postrojenja. Godine 2010. postojala je tek poneka hidroelektrana ili mala eksperimentalna vjetroelektrana", objašnjava Schaich. Zatim prikazuje kartu iz 2026. godine, na kojoj je cijela zemlja prekrivena crvenim točkama. Njegova tvrtka SEG Ingeniería upravlja sa 75 vjetroturbina, što je deset posto ukupnog broja u državi, piše Deutsche Welle.

Energetski miks Urugvaja danas se sastoji od 50 posto hidroenergije, 30 posto energije vjetra, 15 posto biomase i tri posto solarne energije. Schaich ističe da je današnja proizvodnja električne energije praktički potpuno zelena. "U posljednjih nekoliko godina fosilna goriva u prosjeku su sudjelovala sa samo dva posto. To nije samo pitanje održivosti, nego i gospodarske isplativosti", kaže on.

Pokretač energetske transformacije

Urugvaj je 2008. godine pogodila teška energetska kriza. Zbog izrazito visokih cijena energije i velike suše, elektroenergetski sustav bio je pred kolapsom, a isključenja struje bila su česta. To je bio poticaj za promjenu. Danas se ova južnoamerička država s 3,5 milijuna stanovnika smatra jednim od predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena. Taj status postigla je bez velikih financijskih rezervi ili napredne tehnološke infrastrukture. Vizionar koji stoji iza transformacije bio je fizičar Ramón Méndez.

"Ono što je bilo novo u urugvajskom slučaju, a moguće je primijeniti i drugdje, jest način na koji smo osmislili energetsku tranziciju. Nije riječ o manjim prilagodbama, nego o temeljitoj preobrazbi cijelog sustava", kaže Méndez. Kao tadašnji nacionalni direktor za energetiku, uspio je postići društveni konsenzus koji su podržale sve političke stranke. Između 2010. i 2020. godine država i privatni sektor zajedno su uložili oko sedam milijardi američkih dolara u obnovljive izvore energije.

Ključ uspjeha: dugoročno planiranje

Doneseni su novi propisi, uvedene su porezne olakšice, a stručnjaci su putovali zemljom i održavali prezentacije. U proces su bili uključeni poljoprivrednici i sveučilišta, a otvoreno je ukupno 50.000 novih radnih mjesta. Ipak, jedna mjera bila je presudna: zakonima je zajamčen otkup proizvedene energije na razdoblje od 20 godina. Time su troškovi energije postali predvidljivi i stabilni.

"I dalje se često tvrdi da obnovljivi izvori energije ne mogu osigurati jednaku sigurnost opskrbe kao fosilna goriva", kaže Méndez i dodaje: "No Urugvaj, koji nije izložen posljedicama nedavnih događaja u Hormuškom tjesnacu, danas je znatno pouzdaniji i energetski sigurniji. Koliko Njemačku stoji nedostatak uvoza ukapljenog prirodnog plina? Troškovi snažno rastu, a na kraju ih plaćaju građani."

Ipak, situacija u Urugvaju nije idealna. Unatoč ekspanziji zelene energije, cijene električne energije za kućanstva gotovo se nisu smanjile. Četveročlana obitelj u prosjeku plaća oko 150 američkih dolara mjesečno. "Trošimo što je moguće manje struje jer je skupa. To se neće tako brzo promijeniti", kaže građanin Luis Andrade. Uz to, zemlja i dalje uvozi sirovu naftu, uglavnom za promet i industriju, koja čini oko 35 posto ukupne energetske potrošnje. Zbog toga je pokrenuta druga faza energetske tranzicije.

Elektrifikacija prometa

Primjer za to je Enrique Carbonero, koji održava red u garaži autobusnog kolodvora u Montevideu. Masne crne mrlje na podu jasno pokazuju gdje su parkirani dizelski autobusi. "Sve je to zbog dizela. Motori s unutarnjim izgaranjem su prljavi i stvaraju neugodne mirise. Ondje gdje punimo električne autobuse sve je čisto. Važno nam je da se ta razlika vidi", objašnjava Carbonero.

Glavni grad Montevideo postupno napušta dizelski pogon. Od 2021. godine vozni park javnog prijevoza nabavlja isključivo električne autobuse, pa je danas svaki četvrti autobus na struju. Cilj je da do 2040. godine svi budu električni. Uvedeni su i poticaji za taksiste koji prelaze na električna vozila, a u posljednjih nekoliko mjeseci gotovo 70 posto svih novoregistriranih automobila bilo je na električni pogon. Vozač Ubera Hernán Gómez prije šest je mjeseci prešao na električni automobil i kaže da sada mjesečno štedi oko 900 dolara na gorivu. "U početku sam mislio da nešto nije u redu. Ali nije, sve sam izračunao i razlika je golema", kaže on.

Može li Urugvaj biti uzor?

Ostaje pitanje može li se urugvajski model primijeniti i drugdje. Zemlja ima specifične prednosti: snažne vjetrove, obilje sunca i rijetku naseljenost, osobito u ruralnim područjima. Uz to, ima vrlo malo energetski intenzivne industrije. No, čovjeka kojeg smatraju ocem urugvajske zelene tranzicije brine jedan drugi trend. Prema Méndezu, politika koja se temelji na dijalogu sve više gubi na važnosti.

"Provesti nešto ovakvo danas postaje sve teže diljem svijeta. Vlade se mijenjaju, a s njima se često radikalno mijenja i politika. Jedna strana drugoj poručuje da je u svemu pogriješila", upozorava Méndez. "Ako sa svakom promjenom vlasti iznova osnivamo državu, na kraju svi gubimo", zaključuje.