IZBORNA utrka je ovih dana došla u fazu u kojoj je - ma koliko se ispočetka bila činila mlakom, ispraznom i predvidljivom - odjednom postala zanimljiva. Dijelom je to zasluga nastojanja medija da pomoću stvarne ili izmišljene predizborne drame sebi "pumpaju" rejting, a dijelom posljedica proturječnosti i apsurda kojima obiluje hrvatski politički, a pogotovo izborni sustav.

Najnovija "Pulsova" anketa je najbolji dokaz u prilog takve teze, bez obzira koliko njeni rezultati, odnosno trendovi, bili mjesecima unaprijed telegrafirani od svih stručnjaka i analitičara. A još bolji uvid u takvo stanje stvari daju prilično predvidljive reakcije na tako "šokantne" i "uzbudljive" rezultate.

Možda su najzanimljivije one reakcije u kojima se pišu politički nekrolozi Zoranu Milanoviću zato što anketa - odnosno izjednačenje HDZ-a i SDP-a na nacionalnoj razini - sugerira da SDP neće uspjeti ostvariti pobjedu. Nema sumnje da čupanje poraza od onoga što je do samo prije nekoliko mjeseci izgledalo kao trijumf na prvi pogled ne izgleda kao neko veliko dostignuće SDP-ove rock-zvijezde.

S druge strane se zaboravlja da je pod Milanovićem glavna oporbena stranka na putu da dostigne tako visoki postotak glasova koje njegov prethodnik nije mogao napraviti čak i da je s neba sišao arhanđeo Mihovil kako bi podržao SDP.

Još jedan apsurd ove izborne faze jest to da rezultati ankete govore kako se HDZ po pitanju postotka potencijalnih birača izjednačio sa SDP-om. Zdrav razum i većina hrvatskih naslovnica govore da je to loše za SDP. Detaljni rezultati ankete i projicirani broj saborskih mjesta po izbornim jedinica, pak, govore kako Milanović i njegova vesela družina sada imaju više razloga za smiješak na licu nego prije mjesec dana.

Zanimljivosti hrvatskog izbornog sustava se ogledaju i u tome da će čak i uspostava dvostranačja - koje se smatralo najizglednijom dugotrajnom posljedicom sljedećih izbora - biti kompromitirana. Mnoge od malih stranaka, kojima se predviđa masakr, će nakon ovih izbora - s obzirom na njihovu neizvjesnost i "mrtvu trku" dvije vodeće stranke - izaći s manje saborskih mjesta, ali s daleko vrjednijim koalicijskim potencijalom nego prije četiri godine.

Ležerni Friščić

Takav se dojam mogao steći i kada je čelnik HSS-a Josip Friščić prilikom gostovanja u "Otvorenom" izgledao daleko opušteniji i bolje raspoložen nego Zlatko Tomčić u isto vrijeme 2003. godine.

Međutim, ono što bi trebala biti najveća "zanimljivost" ovih izbora možda predstavlja i najveću opasnost po Hrvatsku.

Dok je, s jedne strane, shvatljivo zašto se inzistira da će ovo biti prvi "normalni" izbori, odnosno sudar dvije uljuđene "europske" opcije i debata oko "običnih" tema, dotle bi njihov prilično izgledan ishod mogao imati razorne i nepredvidljive posljedice.

To se prvenstveno odnosi na činjenicu da bi HDZ-u status relativnog pobjednika, odnosno brojčanu prednost nad SDP-om, mogle donijeti jedino Fine Mrtve Hercegovke.

Takav scenarij bi, dakako, od mnogih bio protumačen kao s Ustavom i zakonima usklađen način da Sanader ostane u Banskim dvorima. Međutim, više je nego jasno da bi sljedeći Sanaderov mandat od mnogih bio smatran nelegitimnim, a pogotovo od najmanje dvije trećine građana Hrvatske koji se ovog trenutka protive sudjelovanju dijaspore na izborima, a još manje tome da ona odlučuje tko će vladati Hrvatskom.

Već se sada može nazrijeti politička kriza prema kojoj bi, na primjer, oni sitni nesporazumi u Floridi 2000. godine bili bura u čaši vode, a koja bi godinama, a možda i desetljećima zatrovala političku klimu u ovoj zemlji. S nacijom čiji veliki dio sljedeće četiri godine vladu neće u nikakvom smislu smatrati svojom, a i s ekonomskim nevoljama koje se vide na međunarodnom obzoru, Hrvatska bi nakon "zanimljivih" izbora ponovno mogla živjeti u "zanimljivim" vremenima.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr