ALBANSKE bande mnogi smatraju vodećim svjetskim krijumčarima heroina, kokaina i marihuane. Američke i europske agencije za borbu protiv droge ističu kako je Albanija najveći dobavljač marihuane za Europsku uniju, te važna tranzitna točka za heroin i kokain. Sudeći prema vrijednosti otkrivene droge, može se procijeniti da samo marihuana generira prihod od 4 milijarde dolara godišnje, što je polovina BDP-a Albanije, piše britanski dnevni list Independent.

Jadransko more postalo je prometnica za krijumčarenje droge, posebice nakon 2015. godine, kažu pripadnici albanske obalne straže, koji svakodnevno s oružjem u rukama i u suradnji s graničnim snagama EU-a iz Frontexa, pretražuju ribarske brodove. Ponekad im se i posreći. Prije godinu dana pronašli su 1,5 tona marihuane ispod cerade na jednom brodu. Posljednjih mjeseci pronađene su stotine kilograma kokaina skrivenih u bananama iz Kolumbije.

Albanski dužnosnici smatraju da uspijevaju zaustaviti 10 posto droge koja prolazi kroz njihovu zemlju, dok zapadni diplomati kažu da taj postotak nije veći od pet posto. To znači da krijumčarima ostaje mnogo novca za podmićivanje i otvaranje novih ruta od Izmira u Turskoj sve do Rotterdama. Zbog toga je Albanija u samo nekoliko godina postala europsko sjedište trgovine narkoticima, a mnogi strahuju da zovu tog novca nisu odoljeli ni mnogi političari.

”Albanija je europska Kolumbija"

”Albanija je europska Kolumbija. Tu se droga proizvodi i distribuira po Europi. Radi se o narko-državi koja postaje nezainteresirana za članstvo u Europskoj uniji, jer bi tako izgubila previše novca od krijumčarenja”, kaže jedan zapadni diplomat, obrazlažući pritom kako je zanimljivo da se u jednom od najsiromašnijih europskih gospodarstava upravo događa građevinski procvat.

Zvali su ga Il Padrino ili Spaljeno Lice, zbog specifičnih ožiljaka koje je imao na lijevom obrazu. Godinama je Edison Harizaj bio šef krijumčarske mreže marihuane u Vlori. Uspeo se do vrha zato što se konkurente nije ustručavao eliminirati nasiljem i zastrašivanjem, ali i zato što je podmićivao lokalne policajce i dužnosnike kako bi se usmjerili na biznis njegovih neprijatelja, a njega ostavljali na miru. Ako bi dužnosnici odbili suradnju, često bi im se osvećivao. Bio je pod istragom zbog ubojstva suca u imovinskom sporu 2011. godine.

Međutim, ni Harizajovi konkurenti nisu loše prošli. Iako su izbačeni iz Vlore, grada koji su krijumčari posebno voljeli zbog blizine talijanske obale, premjestili su svoj posao u Belgiju, Nizozemsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, te se posvetili unosnijem trgovanju kokainom i heroinom. Stekli su ogromna bogatstva, izgradili veze s talijanskim i latinoameričkim krijumčarima, te se prije otprilike godinu dana okomili na Harizaja.

U posljednjih 12 mjeseci nestale su 23 osobe povezane s trgovinom drugom, što Artan Hoxha, albanski istraživački novinar, smatra posljedicom jačanja konkurencije među albanskim narkobandama. Albanski krijumčari dosad su se držali anonimnosti i sjene. Zato u njihovih ratovima nisu stradavali civili. No, njihova će meta postati svatko tko skrene pozornost na njihovu djelatnost.

U prosincu je Hoxha na televiziji pokazao fotografiju čovjeka koji je zbog sumnji da je počinio kazneno djelo trebao biti u kućnom pritvoru, no zapravo se bez ikakvih smetnji bavio svojim poslovima. Dok je sjedio u studiju, Hoxha je primio poziv od nepoznatog čovjeka. Bila je to prijetnja smrću. ”Svakodnevno primam takve prijetnje”, kaže Hoxha.

Porast nasilja neke je krijumčare odvratilo od posla. Prošlog ljeta, Gazmend Merkaj otkrio je bombu s daljinskom aktivacijom na svog vozilu. Shvativši da će biti ubijen, radije se sam predao policiji nego da se suoči s konkurentima. U zatvoru je jedva preživio napad nožem drugog zatvorenika, koji je bio plaćen da ga ubije. Danas je u zatvorskoj bolnici u Tirani, daleko od ostalih zatvorenika, a Hoxha smatra da intenzivno surađuje s tužiteljima.

”Moramo se boriti s lošim imidžem iz prošlosti”

Il Padrino Harizaj nije bio te sreće. Dana 7. studenoga prošle godine ubijen je u pucnjavi na cesti između Tirane i Drača. Bilo mu je 39 godina i vjerojatno je postao žrtva istih onih krijumčara koje je prije nekoliko godina istjerao iz Albanije. ”Vratili su se kako bi ga ubili. Ne možemo se uspoređivati sa Ciudad Juarezom ili Tijuanom, ali vodi se bitka za kontrolu nad područjem Vlore i sve je više nasilja”, objašnjava Hoxha.
Albanija je središte trgovine drogom još od kasnih 90-ih godina, kad je zbog rata u Jugoslaviji krijumčarenje droge, ukradenih automobila i ljudi pomaknuto nešto južnije. ”Albanci su postali stručnjaci za prijevoz droge i ljudi u druge dijelove Europe”, kaže Hoxha. Tijekom devedesetih se dogodio i uspon organiziranog kriminala. Bande su se naoružale tijekom kaosa koji je 1997. godine uslijedio zbog raspada financijskog sustava. U tim sukobima smrtno je stradalo 2000 ljudi, a zaustavljeni su tek nakon intervencije 7000 mirotvoraca iz Ujedinjenih naroda. Tada su se počele pojavljivati i takozvane ”no-go” zone, koje su kontrolirali naoružani krijumčari drogom povezani s lokalnim klanovima.

”Moramo se boriti s lošim imidžem iz prošlosti”, kaže Romina Kuko, zamjenica ministra unutarnjih poslova. U prošlih nekoliko godina Albanija ulaže velike napore kako bi iskorijenila uzgoj kanabisa, pa su pokrenute racije na nekoliko gradova. Lazarat je jedna od ”no-go” zona. Zračnim nadzorom procijenjeno je da ta regija godišnje proizvede marihuanu vrijednu 4,5 milijardi dolara. Policija je 2015. godine ušla u to područje kako bi zaustavila proizvodnju. Pritom su spaljeni nasadi marihuane, a nakon trodnevne oružane borbe s krijumčarima, jedna je osoba ubijena, a 15 je uhićeno. ”Bio je to pravi rat”, rekla je Kuko.

Od 2011. do 2016. Albanija je uništila 2,5 milijuna biljaka marihuane na 5200 polja. Međutim, baš kao i u Meksiku, gdje je spaljivanje polja kanabisa usmjerilo kartele prema profitabilnijoj trgovini kokainom i heroinom, albanski su krijumčari također evoluirali. Umjesto da riskiraju s uzgojem kanabisa na otvorenom, krijumčari su Albaniju pretvorili u tranzitno čvorište narkotika. Heroin se krijumčari u Albaniju uvozom odjeće i cipela uz Turske, jednog od najvećeg svjetskog izvoznika tekstila. Kokain dolazi u pošiljkama banana i palmina ulja iz Kolumbije. Policija je 28. veljače 2018. presrela 613 kilograma kokaina prikrivenog kao pošiljka banana. Porast broja Albanaca ubijenih u latinoameričkih državama, posebice Ekvadoru, Hoxha pripisuje ”poslovnim nesuglasicama”.

Kako sve funkcionira?

Droga se utovaruje u brze gumene čamce koji iz Vlore, Drača i obližnje crnogorske obale plove prema talijanskoj obali. Početkom prosinca, Italija je zaplijenila 15-metarski čamac s motorom od 300 konjskih snaga koji je prevozio 1,5 tona marihuane, vrijedne više od 10 milijuna eura. Krijumčari su se počeli služili i zračnim prijevozom. Albanski dužnosnici smatraju da svakodnevno 5 do 10 malih aviona punih droge leti preko Jadrana u Italiju, a svi polijeću s ilegalnih pista skrivenih u planinama.

U posljednjih nekoliko godina veliki dio kanabisa koji se i dalje uzgaja u Albaniji, prikuplja se i šalje u Tursku, istom mrežom koja u zemlju unosi heroin. Policija je 2017. godine ustrojila posebnu jedinicu za borbu protiv narkotika, skupivši dužnosnike iz raznih ministarstava i obavještajnih službi. Romina Kuko kaže kako su već identificirali 41 albansku narkobandu. Banda pod nazivom Bajri proširila je svoje pipke prema Nizozemskoj, Belgiji i Španjolskoj, a osim krijumčarenja, upletena je i u ucjene i pranje novca.

Kuko navodi da su vlasti krijumčarima zaplijenile oko 35 milijuna eura tijekom 2018. godine. No, čak se i ona žali kako njihov trud oko zatvaranja kriminalaca ponekad ispadne uzalud, jer oni uspijevaju platiti izlazak iz zatvora. ”Izostanak kaznenog progona je kuga ove zemlje. Što mi vrijedi pronaći bilo kakav dokaz, ako mi sudac ne izda nalog za uhićenje”, objašnjava Kuko.

U jednom prisluškivanom telefonskom razgovoru, albanski su krijumčari spomenuli Saimira Tarhija, bivšeg albanskog ministra unutarnjih poslova. Tužitelji su odmah krenuli u kazneni progon, ali na opće iznenađenje, predsjednik vlade Edi Rama zaštitio je Tarhija i odbio mu ukinuti imunitet. Iako vlada to niječe, stručnjaci smatraju da su se krijumčari duboko infiltrirali u politiku i gospodarstvo. Brojni visoki dužnosnici, od gradonačelnika do ministara, bili su upleteni u trgovinu drogom, a vjerojatno je i omogućavali. Jedan od onih koje su identificirali mediji je Kelmend Baili, prometni dužnosnik koji je dobio nadimak Balkanski Escobar, koji je vodio krijumčarenje droge u Grčku.

“Albanci se u trgovinu drogama upuštaju samo zbog novca i brzog bogatstva"

Jedan od primjera moguće suradnje krijumčara i dužnosnika dogodio se nakon postavljanja Lockheed-Martinovih radara i senzora duž obale. Trebalo je to omogućiti otkrivanje svih plovila dužih od 3,5 metra, no u praksi čamci dugi i 15 metara bez ikakvih se smetnji i dalje pojavljuju u Italiji. Opozicijski parlamentarni zastupnik i bivši vojni časnik Xhemal Gjunkshi kaže kako je u njegovoj izbornoj jedinici Dibri, na sjeveru Albanije, policija izravno uključena u uzgoj, obradu, pakiranje, transport i prodaju narkotika.

Nakon što je nekoliko godina studirao u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, istraživač i konzultant Alfonc Rakaj prije 10 mjeseci vratio se u Tiranu i nastanio u četvrti Blloku. Nekad je to bila zaštićena sigurnosna zona oko palače nekadašnjeg komunističkog diktatora Envera Hoxhe, koja je u posljednje vrijeme postala trendovska četvrt, prepuna skupih stanova, trgovina i restorana. ”Ljudi u ranim 20-im godinama pokazuju svoja luksuzna vozila. Lako je uočiti da oni nemaju ni nasljeđe, ni obrazovanje da bi mogli svojim rukama steći takvo bogatstvo”, kaže Rakaj.

U nekad siromašnim ribarskim i lučkim gradovima uzduž obale danas je sve više hotela, restorana i nebodera s apartmanima, a krijumčari uz pomoć lokalnih dužnosnika stječu vlasništvo nad vrijednim zemljišnim parcelama. Narkobiznis postaje sve privlačniji mladim ljudima koji inače i nemaju neku perspektivu u zemlji čiji je BDP po stanovniku otprilike isti kao i na Kubi. Plaća državnih službenika iznosi tek nešto više od 300 eura.

“Albanci se u trgovinu drogama upuštaju samo zbog novca i brzog bogatstva. Zemlja ne nudi mnogo u smislu dostojanstvenog života, čak i ako ste radišni. Droga je svojevrsna prečica za izlaz iz siromaštva”, zaključio je Rakaj za Independent.