DANA 9. studenoga 2000. godine Hrvatski sabor donio je jednu od najvažnijih ustavnih promjena u povijesti samostalne Hrvatske. Izmjenama Ustava znatno su smanjene ovlasti predsjednika Republike, ojačana je uloga Hrvatskog sabora i Vlade te je Hrvatska iz polupredsjedničkog prešla u parlamentarni sustav vlasti.

Bio je to završetak političkog razdoblja u kojem je predsjednik države imao iznimno snažan utjecaj na gotovo sve ključne odluke, ali i početak drukčijeg odnosa političkih institucija.

Tuđmanov sustav snažnog predsjednika

Prvi hrvatski Ustav, donesen 22. prosinca 1990. godine, uspostavio je polupredsjednički sustav. Predsjednik Republike bio je izravno biran na izborima, a njegove ovlasti bile su znatno šire nego danas.

Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, imao je ključnu ulogu u oblikovanju i funkcioniranju takvog sustava. Predsjednik je imenovao i razrješavao predsjednika Vlade, na njegov prijedlog imenovao ministre te imao snažan utjecaj na izvršnu vlast. Istodobno je bio vrhovni zapovjednik oružanih snaga i imao značajne ovlasti u vanjskoj politici.

Iako je Hrvatska imala Vladu i višestranački Sabor, politička moć bila je snažno koncentrirana u predsjedničkoj instituciji. Tome je pridonosila i činjenica da je Tuđman bio predsjednik HDZ-a, stranke koja je tijekom devedesetih dominirala hrvatskom politikom.

Takav sustav imao je svoje zagovornike, koji su smatrali da je snažna predsjednička vlast bila potrebna tijekom osamostaljenja, rata i izgradnje državnih institucija. Kritičari su, međutim, upozoravali na pretjeranu koncentraciju moći i slabe mehanizme nadzora izvršne vlasti.

Tuđmanova smrt i velika politička promjena

Smrt Franje Tuđmana 10. prosinca 1999. označila je kraj jedne političke epohe. Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. HDZ je izgubio vlast, a pobijedila je koalicija šest stranaka predvođena SDP-om i HSLS-om.

Novu Vladu predvodio je Ivica Račan, dok je na predsjedničkim izborima u veljači 2000. pobijedio Stjepan Mesić.

Nova vlast najavila je demokratizaciju političkog sustava, jačanje institucija i smanjivanje predsjedničkih ovlasti. Za razliku od Tuđmana, Mesić je podržavao promjenu sustava u kojem bi predsjednik imao ograničeniju političku ulogu.

To je bilo posebno važno jer se ustavna reforma nije mogla svesti samo na promjenu osobe na Pantovčaku. Cilj je bio promijeniti pravila kako se velika koncentracija političke moći ne bi ponovila neovisno o tome tko obnaša predsjedničku dužnost.

Što se promijenilo 9. studenoga 2000.?

Ustavnim promjenama predsjednik Republike izgubio je velik dio dotadašnjih izvršnih ovlasti. Vlada je postala središnje tijelo izvršne vlasti, politički odgovorno Hrvatskom saboru.

Predsjednik više nije mogao samostalno imenovati i razrješavati Vladu kao u prethodnom sustavu. Njegova uloga u postupku sastavljanja Vlade ograničena je na povjeravanje mandata osobi koja uživa povjerenje većine saborskih zastupnika, dok Vlada preuzima dužnost na temelju povjerenja Sabora.

Promijenjen je i odnos predsjednika i Vlade u vođenju državne politike. Predsjednik je zadržao važnu ulogu u predstavljanju države, obrani, nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici, ali više nije bio središte svakodnevnog upravljanja državom.

Ustav je također izričito odredio da predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost, a nakon izbora mora podnijeti ostavku na članstvo u političkoj stranci. Time se nastojalo dodatno naglasiti njegovu nadstranačku ulogu.

Je li predsjednik postao samo ceremonijalna figura?

Iako su predsjedničke ovlasti znatno smanjene, hrvatski predsjednik nije postao isključivo ceremonijalna figura.

Predsjednik je ostao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, sudjeluje u oblikovanju i provođenju vanjske politike u suradnji s Vladom te ima određene ovlasti povezane sa sigurnosnim službama i raspisivanjem parlamentarnih izbora.

Također zadržava pravo izravnog obraćanja javnosti i određenu političku težinu koja proizlazi iz činjenice da ga građani biraju neposredno.

Upravo zbog toga hrvatski parlamentarni sustav ima određene posebnosti. Predsjednik nema ovlasti kakve je imao Franjo Tuđman, ali njegova funkcija ipak ima veći politički značaj nego u nekim parlamentarnim republikama u kojima šefa države bira parlament.

Promjene koje su odredile današnju Hrvatsku

Ustavna reforma iz studenoga 2000. bila je jedan od ključnih koraka u preoblikovanju hrvatskog političkog sustava nakon devedesetih godina.

Proces nije završio tom odlukom. Već 2001. uslijedile su nove ustavne promjene kojima je ukinut Županijski dom Sabora, pa je hrvatski parlament postao jednodoman.