JAVNOST je jučer donekle ostala iznenađena kada je iz vlade priopćeno da je njen novi glasnogovornik 24-godišnji Marko Milić, inače već nekoliko godina bliski asistent premijera Andreja Plenkovića i sin poznatog novinara Gorana Milića. Milić junior će na toj poziciji zamijeniti Sunčanu Glavak, koja je otišla na poziciju saborske zastupnice.

Imenovanje mladog Milića na tu odgovornu poziciju brže-bolje se u nekim vladi bliskim medijima išlo pojasniti njegovim relativno dugim stranačkim stažom u HDZ-u (u stranku se učlanio kao 18-godišnjak) te činjenicom da je bliski suradnik premijera Plenkovića. Odnosno, da njegov mnogo poznatiji otac Goran Milić nema nikakve veze s političkom karijerom svog sina.

No čini se da je ipak obiteljski odgoj imao utjecaja na politički i životni put mladog Milića. Primjerice, Goran Milić je 2013. objavio s pozicije direktora programa Al Jazeere Balkans kratak tekst u kojemu analizira razlike između života mladih u Hrvatskoj i u državama poput Švicarske, Danske i Norveške te zbog čega su one uspješnije od Hrvatske. I tada je naglasio da ekonomske analize propuštaju jedan, kako je napisao, “prevažan segment”: “To je osamostaljivanje djece i mladeži, uključivanje u proces rada, stjecanje radnih navika i, nadasve, odlazak iz roditeljskog doma. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Tu je statistika neumoljiva! Ravno 40 puta više (!) punoljetnih Hrvata mlađih od 30 godina živi kod tatice i mamice nego u Danskoj! Ne četiri, nego četrdeset puta više!”

“Djeco, idite svojim putem!”

Milić senior je tada imao vrlo jasan savjet za mlade: “Djeco, idite svojim putem!”

Sin Marko ga je očito poslušao pa je u šest godina od običnog člana stranke postao glasnogovornik vlade u 24. godini života. Snašao se.

Za mnoge je sve to tek još jedna tipična HDZ-ovska priča o uhljebljivanju, odnosno učlanjivanju u stranku kako bi se osiguralo radno mjesto i brže napredovalo u karijeri. Uostalom, ni sam premijer Plenković nije značajno dulje od Marka Milića član HDZ-a, no otkako je postao član stranke, prešao je put od u osnovi anonimnog diplomata sa Zrinjevca do premijera članice Europske unije. Isplatilo se.

No što ako je doista istina da se Marko Milić kao 18-godišnjak iz dobrostojeće zagrebačke obitelji iz iskrenih političkih uvjerenja odlučio učlaniti u HDZ, kako je sam izjavljivao i kako se o njemu ovih dana piše u nekim medijima? Nije li to mnogo veća tragedija za hrvatsko društvo?

Odnosno, kakva su to iskrena politička uvjerenja jednog 18-godišnjaka ako ga vode da su učlani u stranku optuženu za masovnu korupciju i pljačku države, stranku koja je provela pljačkašku privatizaciju, stranku čiji su neki istaknuti članovi optuženi ratni zločinci? Kakvu tu mladež proizvodi hrvatsko školstvo i hrvatsko društvo ako ih kao 18-godišnjake iskrena politička uvjerenja vode u HDZ (ili SDP)?

Ako u mladosti nisi liberalan, onda nemaš srca

Pa, nekako je lakše podnijeti ako se u stranke koje su proteklih 28 godina vladale i vladaju Hrvatskom tinejdžeri učlanjuju samo zato što žele biti uhljebljeni, a ne zbog iskrenih političkih uvjerenja.

Poznata je Churchillova doskočica o tome da ako u mladosti nisi liberalan, onda nemaš srca, a ako u starosti nisi konzervativan, onda nemaš mozga. U njoj se i krije odgovor na pitanje kakva su to iskrena politička uvjerenja koja jednog tinejdžera odvedu u HDZ.

Nije tu stvar, dakle, nužno u izostanku mozga, nego u izostanku srca.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala