Foto: Index/Pixsell/Tomislav Miletić

ISKRENOST u politici treba cijeniti, pa stoga pozdravljamo neobičnu iskrenost predsjednice, koja je demografski problem Hrvatske iznijela sa stanovišta tipičnog državnog službenika: "Ako ostanemo bez radne snage, neće nas imati tko hraniti, neće biti ljudi koji će moći proizvoditi taj dohodak koji je neophodan i za socijalna davanja i za sve ostalo."

>> Kolinda: Ako ostanemo bez radne snage, neće nas imati tko hraniti

Bravo! Iako bi od državnog poglavara očekivali neke velike riječi o očuvanju države i nacije, i ovo je odlično i vrlo iskreno – problem demografije svodi se na to da javni sektor neće imati za svoje plaće, regrese i službene automobile, a nedostajat će i za mirovine. Radničke, ali i one druge.

Nakon što se problem godinama ignorirao, pa onda pojavio na portalima (uz hrpu komentara tipa: "Odlazite, ne trebamo vas!"), evo i vrh državne vlasti govori o demografiji kao ključnom problemu, ali na sasvim iskren, objektivan i svima razumljiv način – odlazak ljudi dosegnuo je razmjere koji ugrožavaju cijelu uhljepsku nadgradnju i cijeli nakaradni socijalni sustav temeljen na davanju manjih ili većih povlastica. Te naravno na jednostavnom, no za državu uništavajućem sređivanju socijalnih napetosti prijevremenim slanjem u mirovinu (danas bitno manje, no masovna moda 90-tih).

Priče s perona 602

Kolinda je u pravu. Potpuno. Razmjeri odlaska su nesagledivi – ako imate dosta prijatelja na Fejsu, neće proći par dana da se netko neće pozdraviti s prijateljem, bratom, sestrom, pa čak i ocem ili majkom – odlazi i starija generacija. Noćni autobus. Kažu, u Zagrebu s perona 602. Vjerojatno će se ostatak života sjećati tog trenutka, pogleda najmilijih i ulaska u ustajali zrak međugradskog autobusa. Žuta svjetla zagrebačkih avenija. Mosta preko Save, ironično okićenim zastavama. A onda zaobilaznica i za Sloveniju. Tamo iza Čateža svjetla u autobusu će se prigušiti, a ujutro ih onako izmorene polusnom na neudobnom sjedištu turističkog autobusa čeka Njemačka. Obećana zemlja kojoj nedostaje radne snage. A Hrvate vole i cijene. Kažu, dobri su radnici.

I onda se, eto, netko sjetio, ovaj puta Kolinda, u navali čudne iskrenosti, reći onu jednostavnu istinu. Ti ljudi neće plaćati doprinose na plaću ovdje. Neće plaćati ni doprinose za mirovinsko, taj novac ići će u njemačke mirovinske fondove. Ali neće plaćati ni PDV. Cijela nadogradnja, od kuharice kave u primorskoj općini, preko učitelja u osnovnoj školi do same predsjednice – ostaje bez poreza od kojih primaju plaće. Svi, i uhljebi i oni drugi – medicinske sestre, liječnici, nastavnici. Kada nema, nema za nikoga.

Tko će uplaćivati?

A još kada u tom autobusu s perona 602 otiđu inženjeri, informatičari, bilo koje dobro plaćene struke, manjak je gotovo nenadoknadiv, jer upravo ti koji bi zarađivali neke za Hrvatsku pristojnije plaće, desetak tisuća kuna i više – zarađivat će po 20-30 000 kuna u nekoj drugoj zemlji. I tamo plaćati poreze.

Zašto su nenadoknadivi? Upravo radi visine plaća – nije lijepo za čuti, no istina je matematička: Ako u Zagrebu radite za nekih 3 500 kuna, i nemate dodatnih poreznih oslobođenja, za postojeće umirovljenike dajete 656,25 kuna. Za zdravstveno isto. Realno, za jednu skromnu mirovinu od nešto iznad 3 000 kuna treba vas izdvajati petoro (zato se i dopunjuje izravno iz Državnog proračuna). Sustav, da se ne raspadne, "pumpaju" oni s višim plaćama. Kada odu, uz zlobne komentare, nema više.

Dodatno, Hrvatska i ovo što ima – ponajviše može zahvaliti turizmu. No, koliko smo tu sami napravili, a koliko profitiramo od objektivnih okolnosti u kojima je dobar dio sjeverne Afrike nesiguran, Turska je izgubila ogroman broj turista, a Grci su se tek sjetili ne štrajkati tijekom sezone? Što će biti s prihodima od turizma za koju godinu kada se vrate sve te destinacije?

Predsjednica je zabrinuta s razlogom. A ima i još razloga biti zabrinuta, jer se oko pitanja demografije neće napraviti ništa. Malo šminke, da izgleda kako se nešto radi, ali u biti ništa.

Zašto će plaće i penzije padati?

Naši će odmah početi: "Država mora pomoći gradnju stanova!", kao da to nešto bitno mijenja – ljudi odlaze u Irsku, gdje je do stana za najam, a kamoli kupnju jako teško doći! "Država mora podići minimalac!", a opet često odlazi se u države u kojima uopće nema reguliranog minimalca. Problem je upravo u tome "Država mora…" Država se mora što manje petljati u privredu, imati razumno malo službenika i pustiti gospodarstvo da se razvija. A to je upravo ono što Hrvatska neće učiniti.

Naime, da bi odlasci s perona 602 i drugih prestali – trebalo bi prestati s praksom da gradonačelniku netko kuha kavu – ima automat u hodniku, trebalo bi prestati s praksom da su lokalni načelnici lokalni šerifi, trebalo bi prestati s praksom da se gleda podobnost, a ne sposobnost.

Kako bi Hrvatska mogla živjeti kao razvijena zemlja – trebalo bi upravo urušiti modele i načine razmišljanja koji je dijele na vladajuću kastu koja ima i sve i ovce za striženje koje služe da rade i sve to plaćaju. Kako ovaca ima sve manje, strižu ih sve više, a to dovodi do spirale pada prihoda koju poreznici na kraju više neće moći napuniti. Može li se to sve promijeniti – da, ali onda bi to dotaklo doslovno par stotina tisuća ljudi koji se bore da sve ostane kako je.

Deset godina od danas bit će nekih zaposlenih, bit će i nekih prihoda od rente, ali nemojte misliti da će se išta bitno promijeniti jer promjena, koja bi od Hrvatske učinila zemlju poput Češke ili Slovačke, upravo bi uništila sve ono za što se sadašnje hrvatske elite bore. Zato, možemo biti sigurni, Kolinda je u pravu. Ali nitko neće napraviti ništa – jer upravo bi promjenu trebali pokrenuti oni koji već 27 godina čine da je njima i njihovim obiteljima dobro.

Je li moglo drugačije?

U jednom moramo ispraviti Kolindu– oni na selu će imati za hranu, i oni po otocima će imati nešto za uloviti, a što se drugih tiče: Tražili ste – gledajte! E da, i još nešto – neće u toj budućnosti biti kopanja boca po kantama, toga ćemo se riješiti, netko će već zabraniti PET ambalažu kao iznimno štetnu za okoliš.

Bi li moglo drugačije, krenuti putem jedne Češke ili Estonije? Moglo bi. No, koliko bi u nas ljudi glasalo, evo u Slavoniji, za kandidata koji bi javno rekao: "Za mog mandata nitko neće dobiti posao u gradskoj upravi ili gradskoj firmi! Tko bude dobro radio, mora biti sretan da je zadržao takav posao!" Ili će svoj glas i svu podršku javno i na listiću dati onome koji bude obećavao kakvo mjesto barem portira u općinskoj zgradi ili posao u općinskoj firmi malome od tetke? Tu vam je odgovor. U narodu koji voli čekati mrvice sa stola. A takvima nikada neće i ne može biti bolje. Tko je sluga u glavi, uvijek traži gospodara.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Kolindu Grabar Kitarović, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Kolinda Grabar Kitarović.

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.