POSTOJE ipak i neke granice dobrog ukusa i pristojnog ponašanja. Jesu te granice ponekad malo rastezljive, ali ipak je ona crta koja odvaja ukusno od neukusnog prilično lako vidljiva. Recimo, nije ukusno sjesti pored spaljenog ljudskog tijela i napraviti politički spot sa sloganom: "Ako mene izaberete na izborima, ovakvih slučajeva će biti manje". Ili, recimo, iskoristiti humanitarnu akciju u kojoj se spominje ime tragično preminule novinarke o kojoj su pisali svi mediji za promociju stranke. E, upravo ovo zadnje napravila je televizija iz Slavonskog Broda, SBTV, kad je emitirala prilog o "građanskoj hrabrosti lokalnog ogranka HDZ-a".

Naime, u Slavonskom je Brodu provedena humanitarna akcija darivanja koštane srži, koju je provela Zaklada Ana Rukavina. SBTV je napravila prilog o tome i informirala gledatelje o problematici. Prvi dio priloga je u redu. Drugi je bezobrazan. I neukusan.

U tom HDZ-ovom "spontanom pristupanju akciji", čija je jedina želja "da nekome spase život", u kombinaciji s emitiranim prilogom toliko toga smrdi da se osjeti čak i preko ekrana. Pa je tu hrabrost, pa građanska dužnost, pa udruživanje riječi "hvalevrijedno", "velikom željom", "hrabro pristupili", sa "članova HDZ", pa je tu izjava za izjavom lokalnih HDZ-ovih čelnika, pa klišej, pa izjava, pa novi klišej. A još usto u gornjem desnom kutu ekrana ide slogan "HDZ, zna se".

Jednostavno, kad u jednom prilogu koji nije o HDZ-u, nego o akciji darivanja koštane srži, HDZ bude spomenut više puta nego koštana srž, onda mogući argument o građanskoj akciji kojom će HDZ, zajedno s televizijom, privući gledatelje da daruju krv, pada u vodu.

Ovaj tip medijskog marketinga u svijetu se naziva "product placement". Product placement (prevedeno na hrvatski: plasiranje proizvoda) najlakše je opisati na primjeru. Recimo, filmski producent dogovori s tvrtkom "Budweiser" da će reklamirati njen proizvod u filmu. Tvrtka mu za to da određenu svotu novaca. Zauzvrat, kad glavni junak filma otvori svoj hladnjak, iz njega će izvaditi savršeno hladnu bocu "Budweisera", a kamera će se pobrinuti za to da gledatelji vide "Budweiserovu" etiketu. Primjeri su beskonačni.

U konkretnom slučaju, HDZ je plasirao svoj proizvod, odnosno samu stranku, i to na dva načina. Kao prvo, građanska hrabrost, a kao drugo građanska hrabrost HDZ-ovih članica. Vidjet ćete u prilogu da se spominje kako su članice HDZ-a pokazale posebnu osjetljivost na to da "budu potencijalni spašavatelji dječjih života".

Regionalne informativne emisije uglavnom gleda biračka grupa na koju je HDZ u zadnje vrijeme usmjerio dio svoje kampanje – kućanice i ljudi na socijalnoj pomoći. Onima među tom populacijom koji su neodlučni o stranci koju će birati u zadnje se vrijeme plasira proizvod - HDZ.

Ono što je neukusno u svemu tome je što se za takvu perfidnu predizbornu kampanju koriste informativne emisije. Što je praktički neviđeno u svijetu. Informativne emisije su informativne emisije, a filmovi su filmovi.

To da je HDZ sudjelovao u humanitarnoj akciji je vijest. Višeminutni prilog o tome kako je HDZ "hrabar", a njegovi članovi "svjesni i spremni pomoći drugima u nevolji", nije informacija, nego plasiranje proizvoda koji se zove HDZ. Što zapravo i nije nezakonito, ali je u najmanju ruku gadljivo, posebno kad se radi o akciji koju pokreće zaklada koja nosi ime jedne novinarke čije je ime sinonim za patnju.

J.D.
Screenshot:SBTV

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr