PODUZETNIK Danko Končar, čiju je tvrtku Kermas energija Uprava Uljanika izabrala za strateškog partnera, komentirajući medijske napise kako vlada traži novog partnera za tu pulsku grupu, rekao je u intervjuu za Hinu da, ako oni koji su ga izabrali misle da imaju bolje rješenje i kvalitetnijeg strateškog partnera, odmah je spreman prepustiti im svu odgovornost, pri čemu ne bi postavljao nikakve zahtjeve osim povrata pozajmice.

>> Končar je prije ulaska u Uljanik isplatio milijune kuna Jakovčiću

>> Tko je čovjek koji bi trebao spasiti Uljanik? U zatvoru je bio još u Jugoslaviji

>> Pametno izlazi iz Amsterdamske koalicije: "Presudio nam je Uljanik"

"Ako oni koji su me izabrali misle da imaju bolje rješenje i kvalitetnijeg strateškog partnera, spremni sam im prepustiti odmah svu odgovornost. Ako tako odluče spreman sam prihvatiti njihovu odluku te osim povrata pozajmice nikakvih drugih zahtjeva ne bih imao", kazao je Končar . 

"Ne mislim komentirati neke špekulacije koje se objavljuju u novinama. I sam premijer Plenković je rekao da i on, kao i vi i ja, čitamo sve što piše. Gospodina Vadima Novinskog (vlasnika Smart Holdinga i najvećih ukrajinskih brodogradilišta), kojeg se spominje u medijima, upoznao sam ovog proljeća kad smo se susreli u Zagrebu te razgovarali upravo na temu brodogradnje u Hrvatskoj. Ali, općenito, moj stav je tu jasan od prvog dana i on se nije promijenio i mogu ga opet ponoviti - ako oni koji su me izabrali misle da imaju bolje rješenje i kvalitetnijeg strateškog partnera, spremni sam im prepustiti odmah svu odgovornost", rekao je.

Primjetno je da je vlada nezadovoljna manjkom suradnje s tvrtkom Kermas energija i činjenicom da niste izravno htjeli sudjelovati u kreditu za plaće radnika?

Kermas energija nije dužna dati nikakav novac Uljaniku prije odluke Bruxellesa o planu restrukturiranja, a čak i tada ne postoji obveza dokapitalizacije tvrtke, ukoliko odlučimo drugačije. To su nepobitne činjenice koje su definirane prilikom izbora za strateškog partnera. Unatoč tome, mi smo dali spomenutu pozajmnicu od 12,6 milijuna eura ili 100 milijuna kuna kojom je upravo državni proračun spašen gubitka od 120 milijuna eura, jer se nisu aktivirala državna jamstva. Taj naš novac je sada u opasnosti. Nakon toga smo, shvaćajući ozbiljnost situacije oko manjka novca za plaće, bili spremni se izložiti još jednom i dali smo zahtjev za kredit HBOR-u, koji je odbijen zbog toga što ne mogu oni kreditirati tu namjenu, iako smo dali vrlo jasan zalog. Dakle, mi smo partner koji surađuje i koji se trezveno ponaša. Ali pustimo što je bilo, vlada je srećom izdala jamstvo i omogućila isplatu plaća. No, i oni i mi smo svjesni da je to kratkoročno rješenje i da se moramo okrenuti dugoročnom rješenju.

Jeste li ozbiljno zainteresirani za Uljanik brodogradilište?

Na to pitanje sam odgovorio djelom, a ne riječima. Zar mislite da bi Kermas Energija posudila svojih 100 milijuna kuna, a ništa me nije obvezalo da to učinim, i tom pozajmicom spriječila kraj Uljanika, a da nismo ozbiljni? Ta posudba je omogućila nastavak gradnje broda, a samim time i posao ljudima u škveru, ali i spriječila aktivaciju državnih jamstava i gubitak 120 milijuna eura iz proračuna. Ima li ozbiljnije poruke? Naš stav je jasan, želimo pomoći Uljaniku, hrvatskoj brodogradnji, imamo plan i viziju, ali ne možemo sami. Država treba biti naš snažan partner i to su zadnja dva slučaja pokazala. Zajedničkim naporom smo uspješno riješili dvije krize. Sada je najvažnije koncentrirati se na sljedeće korake, dakle prvenstveno ubrzati odluku Europske komisije o planu restrukturiranja.

Slažete li se s planom restrukturiranja Uljanika?

Kralježnica tog plana sastavljena je od strane Uprave Uljanika i s njihove strane angažiranih konzultanata prije nego je Kermas energija odabrana za strateškog partnera. Naknadne promjene su beznačajne u tom kontekstu, a niti jedna od njih nije napravljena na naše inzistiranje. Ako netko ima kvalitetne ideje i realne prijedloge za poboljšanje tog plana, pa naravno da su mu vrata otvorena.

Kakvu perspektivu vidite za Uljanik brodogradilište s ovim kapacitetom i brojem zaposlenika?

Uljanik ima kapacitet za izgradnju 7,5 brodova godišnje, a posljednjih godina proizvodi tek 2,5 brodova. Moramo vidjeti zašto je to tako i ubrzati procese. Tada ćemo govoriti o manjku radnika, a ne o višku. A manjak je u nekim segmentima i danas prisutan. Osim toga, Uljanik Grupa, a tu mislim na Uljanik i 3. maj, zatim Brodotrogir i neka europska brodogradilišta mogu zajednički u sinergiji odgovoriti na najsofisticiranije zahtjeve što se izgradnje brodova tiče. Perspektiva Uljanika je, po nama u Kermas Energiji, zaokret prema putničkom programu brodova. Jednostavno, zbog stanja u Kini i cijena koje oni imaju, s izgradnjom tankera i sličnih brodova nitko se ne može nositi. Pa, imali ste nedavno štrajk u škverovima u Južnoj Koreji zbog dumping cijena u Kini. Ako oni imaju problema, kako nećemo mi u Europi. Zato se treba okrenuti izgradnji putničkih kruzera i sličnih brodova, jer to je ono za što imamo znanja, kvalitetu i što možemo u rokovima izgraditi bez penala, a samim time i minusa. Ali to moramo krenuti realizirati, jer naši potencijalni naručitelji brodova žele da prionemo poslu. Zbog ove situacije oko Uljanika postoji opasnost na koju sam direktno upozoren od potencijalnog naručitelja, da će oni ako se brzo ne nađe rješenje, za posao gradnje dva broda od ukupno 250 milijuna eura angažirati neko drugo brodogradilište. Zato mi je drago čuti najave vlade da su krenuli u strateško promišljanje o održivoj budućnosti hrvatske brodogradnje. Nadam se da je u sklopu toga i osnaživanje institucije jamstvenih fondova za ugovaranje izgradnje brodova kojim će svi na tržištu u Hrvatskoj imati iste uvjete.

Koliki su ukupni dugovi Uljanika i ako uđete, koliko mislite uložiti kapitala u Uljanik?

Nažalost, oni iz dana u dan rastu. U javnosti se barata cifrom od 3,5 milijardi kuna, ali zbog penala i kamata sve su veći i veći. Dakle, gubitak Uljanika je veći od vrijednosti tvrtke, pa se svi možemo zapitati koliko Uljanik grupa zaista danas vrijedi. Što se tiče ulaganja, sve je jasno definirano u planu restrukturiranja, no za točne podatke treba pričekati odluku Europske komisije, obzirom da ona može mijenjati omjere ulaganja.

Mnogi sumnjaju da umjesto brodova želite tamo graditi stanove i spominju vaš nekretninski biznis u Puli?

Primarna djelatnost Uljanika u mojoj viziji je brodogradnja i to stalno ponavljam. Da, Europska komisija traži kompenzacijske mjere i to je nešto na što mi ne možemo utjecati. Jasno je da danas postoji dio prostora Uljanika koji nije u funkciji i koji se mora staviti u funkciju, a da se ne našteti osnovnoj djelatnosti, a to je, ponavljam, gradnja brodova. A što se ičega drugog tiče osim brodogradnje, poput nekakve eventualne izgradnje, važno je napomenuti da bi se ona odvijala na pomorskom dobru i odluku o tome može isključivo donijeti država. Jasno, konačnu odluku kroz urbanističke planove za Arsenal nakon njih donosi lokalna vlast.

U kojim ste odnosima danas s Ivanom Jakovčićem, kako je došlo do suradnje s njime i kakve je Jakovčić "strateške odluke" donosio poslovanju vaše kompanije?

Mi smo u vrlo korektnim odnosima, ali jedno je privatno, a drugo poslovno. Pa ja sam prvi protiv Jakovčićeve ideje o izmještanju Uljanika sa sadašnje lokacije koju je on, važno je to naglasiti, kazao dok se mi nismo ni znali. Upoznali smo se desetak godina poslije. A što se tiče njegovog članstva u Afarak Grupi, to je odluka koju sam nisam mogao donijeti, jer niti u jednom trenutku udio Kermasa u Afaraku nije prešao 29 posto. Dakle, moj utjecaj u Afaraku je nedovoljan za donošenje samostalnih odluka bez pristanka ostalih dioničara. Jakovčić je angažiran u svibnju 2015. godine kada više nije bio predsjednik IDS-a, već europski zastupnik, i to po uzoru na brojne europske tvrtke koje angažiraju europarlamentarce u svoje nadzorne odbore. Trenutno više od 70 europarlamentaraca iz Njemačke, Francuske i drugih zapadnih zemalja obnaša dužnosti u različitim kompanijama diljem Europe. Neki istovremeno u više njih. U Engleskoj je recimo potpuno uobičajeno da zastupnici u Europarlamentu također sjede u odborima raznih kompanija, uz obvezu da prijavljuju sva dodatna primanja parlamentu. Oni se bave lobiranjem, a ne strateškim odlukama, kako vi kažete u pitanju. U Afaraku, koji je izlistan na burzama u Engleskoj i Finskoj te se bavi primarno proizvodnjom ferokroma, Ivan Jakovčić je doprinio poprilično, i to između ostalog i u smislu lobiranja kada je u pitanju regulativa rudarstva i metalurgije o kojoj se odlučuje u Bruxellesu.

Koliko je bio mjesečno plaćen za to?

Pa on sam je rekao to objavljivanjem svoje imovinske kartice u kojoj je sve transparentno pisalo. Svi su to znali i nije se radilo problema, sve do sada kada je krenuo svojevrstan lov na vještice. Ivan Jakovčić je za svoje članstvo u Nadzornom odboru Afaraka za period od tri godine i dva mjeseca primio iznos 136.089 eura neto, dakle puno manje nego što neki mediji pišu i insinuiraju.