NIKADA mi neće biti jasni oni koji misle da smo i mi trebali imati švedski model. Doduše, moram priznati, ne razumijem ni smisao švedskog modela u samoj Švedskoj.

Sama ideja ne djeluje nipošto glupo – virus protiv kojeg ionako nema cjepiva, a koji je opasan prvenstveno za starije i bolesne, pustiti da švrlja među mlađima i zdravima (kojima se ipak daju preporuke o higijeni), dok se oni ugroženi nekako izoliraju. 

Osim što ta izolacija nije baš uspjela – pa je u Švedskoj zaključno s današnjim danom umrlo 5843 ljudi. 

Naivna ideja o zaštiti starijih

O zaštiti starijih, posebno onih u domovima, ne pričam napamet – najgore dane krize s koronom proveo sam radeći u dva njemačka staračka doma. 

I poslovično dobro organizirane Nijemce kriza je zatekla nespremne. Tek nekih desetak dana nakon dramatičnog Merkeličinog govora o najvećoj poslijeratnoj krizi, konačno su u domovima donijete mjere (Hrvatska je tu čak bila tjedan dana brža). One su podigle stupanj zaštite, ali nisu bile nepropusna brana pred upadom korone u domove. Premda smo se i mi djelatnici obvezali na odgovorno ponašanje izvan radnog vremena, lako možete zamisliti stotine scenarija kako virus može prodrijeti. Svaki kašalj naših korisnika, svaku povišenu temperaturu mi smo pratili s groznim osjećajem da bi to mogao biti početak kraja. I u njemačkim domovima događali su se proboji, brojali su se mrtvi starci – a dodajte sada tome švedsko bezuvjetno poštivanje slobode kretanja, pa se ne trebate čuditi onome što se Švedima dogodilo. Izoliranje starijih? Krvava i glupa bajka. 

Švedski scenarij u Hrvatskoj  

Oni koji misle da smo mi ipak trebali provesti upravo švedski model dužni su nam objasniti što zamišljaju da bi se ovdje desilo. 

Prema (pre)jednostavnoj računici, ako je u zemlji od 10,3 milijuna stanovnika bilo 5800 mrtvih, to na naših 4 milijuna stanovnika znači nekih 2250 umrlih, a ne sadašnjih 208.

I to prema optimističnoj verziji, jer se iskreno pribojavam da bi kod nas stvari bile znatno gore.

Kao prvo, naši stari nisu tako izdvojeni od mladih, nego često žive s njima. Uz to, više od pola švedskih domaćinstava ima samo jednog člana.

Kao drugo (ili kao prvo?), naš bi zdravstveni sustav teže podnio toliki broj oboljelih. Nemojte brojati samo respiratore, nego prije svega liječnike i medicinsko osoblje. Iako smo natprosječna zemlja po tim pitanjima, Šveđani i dalje imaju barem 30% više liječnika na 1000 stanovnika od nas. Ipak je i taj sustav došao do granice izdržljivosti u najtežim danima krize s koronom, ali su proširili kapacitete za intenzivno liječenje i povećali broj respiratora. No, zaboravite da biste tako brzo mogli povećati broj liječnika, njih je teže nabaviti nego krevete i respiratore. 

Manjak kadrova je mučio i Njemačku – i nama njegovateljima poslan je pisani upit bismo li svojim radom pomogli nekoj od bolnica zahvaćenoj koronom.

Stoga je izgledno da bismo mi imali u relativnom (ako ne i u apsolutnom) smislu znatno više mrtvih nego Šveđani.  

Glad za mrtvima

Kad su nedavno stručnjaci iz Washingtona prognozirali da bi Hrvatska mogla do listopada imati 1500 mrtvih, njihova je procjena (rekao bih, sasvim opravdano) odbačena kao nerealna. Ali sa švedskim modelom u Hrvatskoj mi smo tu brojku trebali premašiti već u travnju. I sad da mi netko objasni koga svrbi to što nemamo barem jedno 3000 mrtvih?

Posebno ogavno smiješan dio te krvave bajke glasi da bismo mi tako spasili ekonomiju. Da su u svibnju iz splitske bolnice u svijet otišle slike prepunih hodnika umirućih bolesnika – mislite ozbiljno da bi nam to privuklo turiste? Ekonomiju nisu spasili ni Šveđani, i kod njih ona sada hoda jednako trnovitim stazama kao i kod njihovih susjeda koji su imali puno manje mrtvih. 

A najbolje je kad kažu da ćemo zbog pada ekonomije u konačnici imati više mrtvih nego što bi ih bilo da smo imali švedski model. Nekima bi bilo perverzno drago kad bi zbog nezaposlenosti i teškoća u radu zdravstvenog sustava imali par tisuća mrtvih. Sami ćete moći pratiti statistike, pa vidjeti koliko su te prognoze ispravne. 

Ima puno boljih od Švedske

U diskusijama s našim "švedolozima" obavezno pitam zašto zanemaruju uspjehe dalekoistočnih zemalja. Da navedem samo primjer Južne Koreje: zemlja s pet puta više stanovnika od Švedske dosad je imala 21.743 zaraženih (spram švedskih 86.194) i 346 mrtvih (spram švedskih, da ponovimo gradivo, 5843). I nisu imali lockdown – ni kineski, ni europski, nego vrlo koordinirani sustav masovnog testiranja i reagiranja. I dok je švedska ekonomija pala 8,6%, južnokorejska je otišla u minus od 2,9%.

Jedno istraživanje poduzeto u kontekstu krize ticalo se i korisnosti nošenja maski, a pratio se razvoj događaja upravo u Južnoj Koreji. Njezine pametne stanovnike ne zanima što o tome misle naši internetski trolovi, nego u ogromnoj većini (96,6%) nose masku, čak i na otvorenom (zbog prenapučenosti gradova). To je svakako jedno od ključnih oružja u uspješnoj južnokorejskoj borbi protiv virusa.  

Neznanje suvremenih gurua

Još da nisu imali izbijanja zaraze prvo na skupovima Shincheonji kršćanske sekte (odgovornim za oko 5000 zaraženih), te kasnije na bogoslužjima mahom karizmatskih protestantskih crkava u Seulu, stvari su mogle biti još bolje.

Sličnu priču imaju i Singapur, Tajvan, Vijetnam – ali to ne dopire do naših obala zapljusnutih evanđeljem o švedskom raju na zemlji.

Čovjek samo može nagađati što je uzrok takvom prešućivanju uspješnog suzbijanja zaraze na Dalekom Istoku. Možda ima onih koji ne mogu probaviti činjenicu da su Azijati pametniji od plavokosih i plavookih Šveda, ali je ipak, smatram, posrijedi već poslovično neznanje suvremenih gurua.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala