Kulmerovi dvori podsjećaju nas tko gospodari Hrvatskom: Todorić (ipak) moćniji od Sanadera

BIO JE to zgodan igrokaz: nevladine udruge poželjele su provesti noć u Kulmerovim dvorima, privatnoj rezidenciji obitelji Todorić koja je prikladno registrirana kao reprezentativni hotel.
Nažalost, priča nije nimalo smiješna. Čak ni mrvicu. Priča o Kulmerovim dvorima, dvorcu na obrocima Parka prirode Medvednica, puno je ozbiljnija nego što se moglo činiti iz simpatičnog igrokaza. Ona zapravo otkriva sav jad hrvatskog društva: od beskrupuloznog tajkuna, preko podložnih (ili nemoćnih) državnih i lokalnih službi, do javnosti koja ne može utjecati na tako bezočno uzurpiranje javnog dobra, na ignoriranje ili još gore, prilagođavanje zakona i propisa interesima najmoćnijeg hrvatskog gospodarstvenika.

U cijeloj priči malo toga je čisto. Ivica Todorić dovršio je obnovu Kulmerovih dvora 2006. godine samo zahvaljujući tome što mu je izdana građevinska dozvolu za hotel, budući da je u Parku prirode zabranjena gradnja privatnih rezidencija. U dvorac se uselila čitava obitelj, a Todorić od Ministarstva turizma nikada nije zatražio kategorizaciju Kulmerovih dvora, što je pomalo neobično s obzirom da je to ono što vlasnici obično rade sa svojim hotelima. I s obzirom da su nevladini aktivisti zaustavljeni na ulazu u Kulmerove dvore objašnjenjem kako ne mogu noćiti u hotelu, jer je "njegova kategorizacija još u tijeku". 

Plaćaju li Todorići porez za korištenje službenog hotela?

Međutim, još je neobičnije to što su zagrebačke vlasti izdale uporabnu dozvolu upravo za hotel u Kulmerovim dvorima, pa je tako Načelnica Odjela za gradnju Vera Sius za Business.hr svojedobno izjavila kako je "objekt izgrađen u skladu s građevinskom dozvolom i prema glavnom projektu". Utvrđeno je čak i da postoji recepcija, "odmah na ulazu desno", kako i priliči jednom hotelu. A najneobičnije od svega ipak je tumačenje Željka Cvrtile, načelnika Odjela za kategorizaciju u Ministarstvu turizma, koji je naglasio da pojam "reprezentativni hotel" pravno ne postoji, što bi značilo da čak ni takva građevinska dozvola pravno nije valjana. 



I to nije sve! Pune tri godine Todorićevi, mnogi od njih zaposlenici Agrokora, živjeli su u hotelu u vlasništvu Agrokora, pa bi bilo zanimljivo vidjeti koliko su godišnje plaćali poreza na ime dohotka u naravi. Kao što se plaća korištenje službenog automobila, trebalo bi se plaćati i korištenje službenog hotela u funkciji privatne rezidencije.

Ali čak ni to nije sve! Kad je obitelj Todorić shvatila da im nije ugodno živjeti u hotelu, makar on bio ekskluzivne namjene, zagrebačke vlasti opet im izlaze u susret i mijenjaju GUP na način da se uvodi nova kategorizacija složenih rezidencijalnih građevina koje će biti moguće graditi na svim zaštićenim zelenim površinama u podsljemenskom području ako su veće od 15 tisuća kvadrata. Sasvim slučajno, Todorićeva parcela obuhvaća 15 tisuća i - 100 metara. 

Bolno podsjećanje na činjenicu tko zapravo gospodari Hrvatsku

I tako, krug se konačno zatvara. Dvorac kojeg je Todorić silom prilika morao graditi kao hotel, sada će se napokon registrirati kao njegova privatna rezidencija. Kao privatni dvorac. U kojem će, kako se hvalio u čuvenom intervjuu Jutarnjem listu, napokon moći ugošćavati kolege tajkune iz cijele Europe. 

Istina, trebalo je malo vremena, malo natezanja, malo muljanja i malo strpljenja, ali na kraju je Hrvatska ipak pozicionirala najmoćnijeg tajkuna, vlasnika desetina tvrtki koje zapošljavaju 30 tisuća radnika, tamo gdje mu je i mjesto: u privatni dvorac podno Sljemena. Na uvid svima. I na znanje i ravnanje.



Čak je i Ivo Sanader bio skromniji. Njemu je gradonačelnik Milan Bandić omogućio da se dočepa samo jednog skromnog stančića u Kozarčevoj ulici. Ali to nije nimalo neobično. U ovakvoj državi Todorić je ipak moćniji od Sanadera, pa je i red da mu se omogući da spomenik kulture pretvori u privatni hotel, pa u privatni dvorac, da ne plati porez i da pritom pune četiri godine bude pošteđen redovite kontrole Ministarstva zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja. Marina Matulović Dropulić rušila je kućerke po obali, ali nekim čudom nije joj za oko zapela jedina građevina na Sljemenu koja se vidi golim okom iz svakog dijela Zagreba. Pored, naravno, Oltara domovine, što je u ovom slučaju sasvim prikladna simbolika.

I zbog svega toga, onaj simpatični igrokaz pred Kulmerovim dvorima uopće nije bio simpatičan. A kamoli smiješan. Bio je još jedno gorko podsjećanje na činjenicu tko zapravo gospodari Hrvatskom. Na to koliko su neki ljudi veći od zakona, propisa, države, građana, javnosti, morala... Možda nam za tu spoznaju nisu trebali baš Kulmerovi dvori, ali slika ipak govori tisuću riječi.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Boris Arbanas / CROPIX, Index

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara