REZULTATI istraživanja provedenog među 290 liječnika obiteljske medicine iz cijele Hrvatske pokazuju da liječnici prepoznaju važnost razgovora o debljini kao zdravstvenom problemu. Ipak, najveće prepreke vide u tome kako pacijenti doživljavaju bolest, stigmi i nedostatku vremena za razgovor.

"Nije problem u dijagnosticiranju debljine jer imamo vrlo jasne alate što predstavlja prekomjerna tjelesna težina, što optimalna tjelesna težina, a što debljina. Problem je u percepciji ili prihvaćanju toga da spadate u određenu kategoriju", rekla je predsjednica Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) Jasna Vučak uoči predstavljanja rezultata istraživanja.

Dodala je da liječnici trebaju imati razvijene komunikacijske vještine kako bi pacijentima mogli objasniti zdravstveni problem, a da se oni pritom ne osjećaju stigmatizirano.

Pacijenti često ne prihvaćaju debljinu kao zdravstveni problem

Istraživanje "Komunikacija o prekomjernoj tjelesnoj težini i debljini u ordinaciji obiteljske medicine" provedeno je od 24. svibnja do 25. lipnja ove godine, uz podršku DNOOM-a, Hrvatskog društva obiteljskih doktora (HDOD) i Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM).

Cilj istraživanja bio je bolje razumjeti izazove s kojima se liječnici susreću u prepoznavanju, komunikaciji i liječenju debljine kao kronične bolesti.

Rezultati pokazuju da 68.3 posto ispitanih liječnika smatra da pacijenti debljinu ne doživljavaju kao zdravstveni problem. Više od polovice liječnika navodi i da pacijenti često očekuju brze rezultate te odustaju od liječenja ako ih ne postignu.

"I onda se vi osjećate neuspješni, nesposobni"

Vučak je istaknula da je većina ljudi koji se bore s debljinom već pokušavala riješiti taj problem, ali da je iznimno teško održati postignute rezultate, čak i uz veliku motivaciju. "I onda se vi osjećate neuspješni, nesposobni i ako vas onda još netko dodatno ispituje kako, zašto, trebali bi ovako, onako, to nije način", rekla je Vučak. Naglasila je da je važno otvoreno razgovarati o debljini i prihvatiti je kao bolest.

Upozorila je i na stigmu povezanu s uzimanjem lijekova. Prema njezinim riječima, novi lijekovi koji djeluju na mehanizme nastanka debljine, uz sustavnu podršku, mogu pomoći u održavanju postignutih rezultata i promjeni životnih navika.

Liječnik: Savjeti da se manje jede i više kreće nisu dovoljni

Predsjednik Hrvatskog društva obiteljskih doktora Dragan Soldo rekao je da je riječ o prvom takvom istraživanju među liječnicima obiteljske medicine. Istaknuo je da je debljina kao bolest prisutna već dugo, ali da se o njoj danas više govori zbog pojave učinkovite terapije.

Prema njegovim riječima, liječnici prepoznaju problem debljine, ali dio njih ipak ne razgovara o tome s pacijentima. Razlozi uključuju stigmu, dvojbe oko evidentiranja dijagnoze, organizacije skrbi i upućivanja na daljnje liječenje. Problem je i nedostatak službenih materijala koji bi pacijentima objasnili kako se mogu boriti protiv debljine i gdje mogu potražiti pomoć.

"Debljina je zanemarena i znamo da klasične floskule o kojima se govori kada se priča o liječenju debljine - više se kreći i jedi manje, da je to neučinkovito i neefikasno. Inače ne bi imali epidemiju debljine da to super funkcionira", rekao je Soldo.

Naglasio je da liječenju debljine treba pristupiti s više strana jer je riječ o problemu na koji utječe više čimbenika i koji ima brojne zdravstvene posljedice. Debljina je, kao i hipertenzija, čimbenik rizika za niz zdravstvenih stanja.

Više od polovice liječnika nema dovoljno vremena za pacijente

Istraživanje je pokazalo da liječenje debljine više nije ograničeno samo na preporuke o prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Liječnici u velikoj mjeri razgovaraju s pacijentima i o mogućnostima liječenja lijekovima te dogovaraju strukturirano, dugoročno praćenje. Većina ispitanih liječnika ima povjerenja u vlastito znanje i sposobnosti, no trećina svoju razinu sigurnosti procjenjuje srednjom.

To upućuje na potrebu za dodatnom edukacijom i stručnom podrškom. Problem predstavljaju i uvjeti rada u ordinacijama. Više od polovice liječnika smatra da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema dovoljno vremena i alata za kvalitetno liječenje i praćenje pacijenata s debljinom.

Rješenje vide u osiguravanju više vremena za pacijente, jasnijim pravilima za upućivanje na daljnje liječenje i praćenje te dostupnosti dodatnih informativnih materijala za pacijente.