SLAVKO Linić, bivši potpredsjednik u vladi Ivice Račana i ministar financija u vladi Zorana Milanovića, rekao je da postoji jedan posto šanse za restrukturiranje brodogradilišta.

U emisiji Intervju tjedna na N1 Linić je rekao kako smatra da Uljanik mogu spasiti mirovinski fondovi te gašenje proizvodnje u Uljaniku koji bi se preorijentirao na turizam.

"Po meni 99 posto ne postoji prostor za restrukturiranje, mogu zadržati jedan posto za iznenađenja koja su moguć u Hrvatskoj. Tomislav Debeljak nije partner Vlade po pravilima restrukturiranja jer po pravilima koje će prihvatiti Europska komisija mora 50 posto dubioza preuzeti na sebe, a Debeljak jasno poručuje da stare dugove koje je stvorio netko drugi neće snositi. Sam je poručio da neće biti strateški partner", ocjenjuje Linić.

Kaže kako je Debeljak uspio u restrukturiranju Brodosplita jer je smanjio broj zaposlenih, orijentirao se na metalnu industriju, ali isto tako od 2013. ondje nije izgrađen nijedan ozbiljan brod. 

Mirovinski fondovi mogu spasiti stvar

"Postojeći vlasnici, a to su dobrim dijelom mirovinski fondovi, jer imaju kapital od hrvatskih mirovina, smatrao sam da bi oni trebali trenutno krenuti unutra. S ulaskom mirovinskih fondova mogao se osigurati kvalitetan menadžment i kapital za restrukturiranje i tada bi i Vlada dala svojih 50 posto", iznio je plan Linić.

Smatra da je u 3. maju trebalo fizički ostaviti brodogradnju, a Uljanikove lokacije u Puli prenamijeniti u turizam i nešto zaraditi. 

Dodaje da inzistiranje na zadržavanju fizičkog rada u oba brodogradilišta plaši potencijalne investitore. Ako dođe do stečaja, vjeruje da će se prodavati lokacije i javljati investitori koji žele kupiti lokacije i baviti se turizmom. 

Prisjetio se 2013. kada je bio ministar financija. Rekao je da su mislili kako će 3. maj u stečaj, ali tada se pojavio Uljanik i oni su sami predložili fizički rad u 3. maju, a uprava i turizam u Uljaniku. Ne zna zašto su od toga odustali.

"U ono vrijeme Uljanik je bio pozitivan, imao dobre planove, fondovi su ušli sa svježim kapitalom, dobili sredstva za restrukturiranje 3. maja i plan oko zadržavanja brodogradnje samo u 3. maju. Smatram da je u ono vrijeme 2013. ponuda kvalitetnog brodogradilišta poput Uljanika, mislim da boljeg rješenja nije bilo", rekao je i dodao kako ne zna što se zapravo dogodilo poslije.

Smatra da 3. maj nije potopio Uljanik

Rekao je da je 2013. vjerovao da mogu konkurirati Dalekom istoku jer se išlo na proizvodnju specifičnih brodova, a ne na klasične tankere. Evidentno mu je da su imali ogromne promašaje u održavanju rokova i procjenama cijena.

"Trebalo je možda smanjiti knjigu narudžbi i održati rokove", zaključio je.

Bježi od priča o kriminalu

"Bježim od priča o kriminalu, to je za istražna tijela. Činjenica je da ako kasnite da vam je ugrožena likvidnost. Za mene je ogromno razočarenje što se događalo u Uljanik grupi iza 2013. Dobili su ogromne novce za restrukturiranje 3. maja, a novce koristili za proizvodnju", rekao je.

Na pitanje zašto se nije kontrolirao novac, odgovara da su postojali programi koje je ponudila Uljanik Grupa i po tom programu se isplaćivalo.

"Što da rečem, smatram da se trebalo tako učiniti, kontrola je bila od strane nadležnog ministarstva gospodarstva, ali ne mislim da je uprava mogla jednostavno taj dio kontrolirati, postojali su izvještaji revizije, tokom godina se vidjelo da se ne koristi."

Ne prihvaća priču da je Uljanik plovidba kupovala brodove ispod cijene. Sve priče o izvlačenju novca preko Uljanik plovidbe za njega ne postoje. Nije htio o uhićenjima.

"Politička nadmudrivanja"

Ne misli da je vlada u kojoj je sudjelovao odgovorna zbog dodjele jamstava brodogradilištima.

"Ova Vlada proziva bivšu, to su politička nadmudrivanja, a ova Vlada ne želi odnijeti odluku i reći: stop, stečaj. Kada su vidjeli da nema partnera trebali su tražiti stečaj jer je najveći vjerovnik HBOR."

Porezni obveznici uvijek plaćaju ovakve promašaje

Potvrdio je da je priča o brodogradilištima isključivo politička odluka. Kaže da je naša ekonomija usmjerena na potrošnju, a nemamo proizvodnje, a onda bi godišnje jedan-dva broda podignuli proizvodnu bilancu.

Rekao je da uvijek ovakve promašaje plaćaju porezni obveznici. Da nisu otišli na brodogradilišta, vjeruje da bi novac otišao u smanjenje dubioza u mirovinskom ili zdravstvenom fondu.

"Sve se to događa jer nije završeno restrukturiranje Republike Hrvatske", zaključuje Linić i dodaje kako ne zna je li do vlade došla njegova ideja oko spasa brodogradilišta.