Mađari tuže ministarstvo Dropulićke: Hrvatski sud nas ne doživljava ozbiljno!

NI MJESEC dana nakon što su im jadranski krovovi sravnjeni sa zemljom, vlasnici Mađari su na zadarskom Općinskom sudu, tražeći preko 20 milijuna kuna odštete, tužili Ministarstvo na čijem je čelu, još od onda, Marina Matulović-Dropulić.

U tužbi podnijetoj 3. lipnja 2006. naveli su prilično ozbiljne optužbe na račun Ministarstva koje se, kažu, ogriješilo o nekoliko ustavnih odredbi, ali hrvatski sud u dokaznom postupku nije to shvatio ozbiljno.

Retroaktivna primjena pravnih propisa, nejednakost pred zakonom, ali i nepoštivanje imovinskog pravila - "pažnje dobrog domaćina", tek su neki od prijestupa koje spomenuti Mađari hrvatskom ministarstvu stavljaju na teret. Cijeli niz ozbiljnih optužbi očito nije bilo od većeg značaja zadarskom pravosuđu, koje je novčani zahtjev 5. veljače ove godine odbio kao neosnovan.

Ali uporni Mađari, sigurni u ono što njihov odvjetnik progovara, ustrajali su na slučaju i to žaleći se 18. veljače drugostupanjskom sudu. Hoće li izvući deblji kraj krećući se okvirima hrvatske pravne logike, ostaje za vidjeti, ali nije isključeno da bi zbog pravde, kako je oni vide, mogli skoknuti i do Strassbourgha.

Mađari naivno nasjeli na priče Željka Lavića

Ova je turistička odiseja započela još u siječnju 2004. godine kada je mađarska tvrtka "Baracuda" od Željka Lavića, lokalnog trgovca nekretninama, kupila zemljište za izgradnju tri zgrade sa čak 48 apartmana. Iako su čelnici tvrtke prije kupnje bili svjesni da kreću u protuzakonite zahvate u prostoru, Lavić ih je uvjerio da neće imati ama baš nikakvih problema, pa i da će uspjeti naknadno ishoditi građevinsku dozvolu.

Mađari tada nasjedaju na prodanu priču, a takva naivnost nimalo ne veseli s obzirom da dolaze iz Srednje Europe kojoj Hrvatska silno želi pripadati. 

Već u lipnju 2004. spuštaju se prvi virski Mađari na Jadransko more. Njima tada očito nije ni najmanje smetalo što tople ljetne noći zbog nedostatka struje ne mogu rasvijetliti. Štoviše, time im je borba protiv neumornih komaraca bila neusporedivo uspješnija, čega su se uvelike podsjećali idućeg ljeta kada ih je HEP priključio na svoju mrežu. Ali već naredne sezone zaboravit će na te civilizacijske dosege jer će ostati bez onog elementarnog - debelo plaćenog krova nad glavom.

"Ministarstvo je protuzakonito srušilo mađarske objekte"

Svibanj 2006. je ostao zabilježen po radikalnim rezovima na Viru, ali i po tužbi kojom su naši sjeverni susjedi pokušali svoju porušenu imovinu, možda bolje rečeno naivnost, naplatiti putem suda. Isti nije prihvatio tumačenje tužitelja da je Uredba o uređenju i zaštiti obalnog područja mora, kojom se zabranjuje svaka gradnja u obalnom pojasu širine 70 metara, donijeta tek 13. rujna 2004., dok su Mađari svoju izgradnju završili tri mjeseca ranije - kada je još uvijek važio prijašnji zakon SR Hrvatske iz 1989., a po kojem je obalni pojas širok tek 21 metar.

Isto tako nije uvaženo to što su objekti podignuti u građevinskoj zoni i to prema tadašnjem prostornom planu općine Vir. Istina, oni nisu imali potrebnu građevinsku dozvolu, ali to smatraju odgovornošću Ministarstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naime, kako kažu, "ono je bilo dužno urediti građevinski prostor i odgovoriti na zahtjev stranke koja je pokrenula postupak legalizacije svojih objekata". "Zbog sporosti i neobavljanja svoje osnovne i zakonske funkcije, uz nemali obol lokalne samouprave, Ministarstvo je omogućilo zidanje bez građevinske dozvole, a zatim je vrlo selektivno poduzelo najrigoroznije mjere, selektivnim rušenjem samo nekih objekata", stoji u žalbi koju je ispisao Zoran Ranđelović, osječki odvjetnik koji mađarsku tvrtku zastupa pred sudom. Ranđelović pojašnjava kako je time prekršeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom.

Zbog nerada građevinskih inspektora i komunalnih redara omogućena je divlja gradnja

Optužuju se i svi oni "vrijedni" hrvatski građevinski inspektori, kao i komunalni redari. "Upravo zbog nerada ovih službi omogućeno je da se objekti potpuno izgrade, dovedu u funkciju i koriste, a tek onda, nakon dvije godine, donosi se rješenje o rušenju", obrazlaže se u žalbi, čime se investitore ostavilo u uvjerenju da rade zakonito, koristeći pravnu prazninu zbog pomanjkanja detaljnog prostornog plana i to kroz dugi niz godina.

Nadalje, Ministarstvo financije je u svom rješenju o porezu na promet nekretnina navelo da je kupljeno zemljište građevinske namjene, HEP je izveo priključak za električnu energiju, iako to po zakonu nije smio bez građevinske dozvole, općina Vir je asfaltira prilazne ceste te "razvukla" javnu rasvjetu, dok je županijski ured za graditeljstvo izdao potvrde vlasnicima da se njihove parcele nalaze u građevinskoj zoni.

E sad, gdje je tu pravda, pitaju se cijelo vrijeme Mađari, vjerojatno pomireni s time da već dva ljeta osvježenje u moru ne pronalaze tamo gdje su se prvotno namjerili, a teško je vjerovati da zbog gubitka tolike količine novca uopće mogu na bilo koje drugo mjesto. Njihov odvjetnik, koji je prije dvije godine bio uvjeren u pobjedu, jer, kako je tada istaknuo, postoje sve osnove da bi se dobila sudska tužba, danas ne mijenja ploču, ali sagledavajući razvoj situacije kaže kako su njegovi klijenti spremni i na druga sudska rješenja.

Podijeljena odgovornost države i mađarskih graditelja

"Naravno, ostaje činjenica da nikad nije ishođena građevinska dozvola. Pa ipak, time se ne može umanjiti odgovornost države. U najblažem slučaju ovdje je riječ o podijeljenoj odgovornosti države i mojih klijenata", kazao je Ranđelović dodajući da je, osim zbog svega navedenog, država odgovorna i stoga što se prije rušenja objekata nisu uklonili sva bravarija i stolarija, a što nalaže pravilo "pažnje dobrog domaćina".

Potonje pravilo hrvatska država zasigurno ne poznaje, jer kako će s povećanom pažnjom, na što je zakoni obvezuju, pripaziti na tuđu imovinu kada ni sa svojom ne postupa kao neki dobar domaćin.

Ig.M.
Foto: Montaža

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara