PRIKLJUČUJUĆI se dugoj tradiciji Hrvata, samoproglašenih velikih domoljuba koji su nakon počinjenog kriminala i teških zločina odlučili jednostavno pobjeći od kaznene odgovornosti, među kojima su i primjeri poput ustaškog lidera Ante Pavelića ili ustaškog pukovnika Ivana Stiera, Zdravko Mamić jučer se zaputio preko granice u Bosnu i Hercegovinu, preciznije u Međugorje.

Nakon Drugog svjetskog rata je u modi bilo bježati preko Vatikana u Južnu Ameriku, no suvremeni hrvatski bjegunci ne idu tako daleko, preferiraju zadržati se u Europi. BiH im je jedna od omiljenih destinacija, ali biraju i Austriju, Njemačku itd.

Podsjetimo se zato nekih najpoznatijih bjegunaca od hrvatskog pravosuđa, među kojima se sada nalazi i Zdravko Mamić. Riječ je o društvu u koje se on savršeno uklapa.

Ivo Sanader

Bivši lider HDZ-a (2000. - 2009.) i premijer vlade RH (2003. - 2009.) u bijegu pred hrvatskim pravosuđem našao se krajem 2010. godine. DORH je 9. prosinca od sabora zatražio ukidanje zastupničkog imuniteta Sanaderu radi pokretanja kaznenog postupka. Sanader je svega par sati nakon toga napustio Hrvatsku, a nakon što mu je sabor skinuo imunitet, izdana je tjeralica. Sanader je brže-bolje otputovao u Austriju i kupio avionsku kartu za SAD, no ipak je već sljedeći dan uhićen na autoputu u Austriji, u autu koji je vozio njegov brat. Završio je u austrijskom zatvoru, u kojem je proveo nekoliko mjeseci. Dug postupak izručenja na kraju je sam skratio odlukom da ga se izruči Hrvatskoj. Uslijedila je dugogodišnja pravosudna sapunica u kojoj Sanader i dalje nije pravomoćno osuđen, nego se slobodno šeta Zagrebom. Ovih dana je dao velik intervju Globusu u kojem poziva HDZ i SDP da uđu u veliku koaliciju.

Branimir Glavaš

General HV-a, slavonsko-baranjski župan, istaknuti HDZ-ovac Branimir Glavaš nije bio spreman suočiti se sa zatvorskom kaznom nakon što je osuđen za ratni zločin zbog ubijanja srpskih civila u Osijeku tijekom Domovinskog rata. Sudski postupak je okončan 8. svibnja 2009. prvostupanjskom osuđujućom kaznom zatvora u trajanju od 10 godina. Glavaš je prethodno simulirao štrajk glađu kada je odveden u pritvor te je uspio izboriti da se brani sa slobode. Tako je tri dana prije prvostupanjske presude pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, s kojom tada Hrvatska nije imala sporazum o izručenju. Na kraju je smanjenu kaznu odslužio u bosanskom zatvoru, a onda mu je i Ustavni sud ukinuo presudu. Danas je saborski zastupnik, a za ratne zločine mu se ponovno sudi. 

Josip Gucić

Jedan iz plejade HDZ-ovih tajkuna devedesetih, koji je bio i izdašni financijer stranke Franje Tuđmana, već je godinama u bijegu od hrvatskog pravosuđa koje ga je zbog malverzacija osudilo na osam godina zatvora. Živi sam i bolestan u Beogradu, a od izručenja Hrvatskoj ga spašava činjenica da uz hrvatsko ima i srbijansko državljanstvo, kao pravi hrvatski domoljub. Grupacija Gucić krajem devedesetih imala je dvadesetak firmi s oko šest tisuća zaposlenih, među kojima su bili i divovi poput riječkog Brodokomerca, zagrebačkog Ferimporta i tekstilne industrije NIK. Gucić je, pak, prethodno proveo 30 godina u Njemačkoj baveći se biznisom. “Sve mi je rasprodano i pokradeno. Ništa nisam privatizirao, nego sam spasio male tvrtke. Nikome nisam ostao dužan ni lipe”, jadao se prije par godina iz Beograda Gucić u medijima, dodavši i ovaj patetični biser: “Nitko ne zna kako je biti sada Josip Gucić i kako mu je biti u bijegu. Želite znati? Teško. Pogotovo psihički! Nisam Sanader koji je pokrao državu. Nisam političar niti sam bio stranački opredijeljen.”

Ivan Radošević

Još jedan tajkun kojeg od hrvatskog zatvora spašava dvojno državljanstvo, u ovom slučaju njemačko. Radošević se iz Njemačke početkom devedesetih vratio u Hrvatsku te je razvio prijateljske veze s nizom HDZ-ovaca. Uslijedila je privatizacija u kojoj se Radošević domogao najveće tvornice stočne hrane u Hrvatskoj Zagrepčanke, Tvornice autobusa Zagreb (TAZ) i riječke autobusne kompanije Autotrans. Prve tri kompanije pod njegovom upravom odlaze u stečaj, dok Autotrans jedini preživljava Radoševićev poduzetnički talent. Hrvatska je od Njemačke zatražila izručenje zbog niza sudskih procesa u kojem je optužen za različite malverzacije, ali Njemačka je to odbila. Radošević i danas slobodno živi u Berlinu.

Miroslav Kutle

Tajkun hercegovačkog porijekla koji je postao paradigmatski primjer HDZ-ovske pljačkaške privatizacije devedesetih, svoj uspon započeo je iz restorana Globus, u kojem se okupljala HDZ-ova elita. Nakon 2000. našao se u više procesa pred hrvatskih pravosuđem, ali se skoro svaki put na ovaj ili onaj način izvukao. Konačno je prema pravomoćnoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2009. godine, a koju je djelomično u pogledu kaznene sankcije preinačio Županijski sud, Kutle u Hrvatskoj bio osuđen na kaznu od dvije godine i osam mjeseci zatvora za zloupotrebe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Pobjegao je u BiH. Hrvatska je za njim 2010. raspisala crvenu Interpolovu tjeralicu, no i Kutle je jedan od onih koji su imali dvojno državljanstvo. Kao državljanin BiH sklonio se u tu državu i nikad nije izručen. Njegov odvjetnik Damir Alagić tada je ustvrdio da Kutle nije u bijegu jer ima državljanstvo BiH, koja je, pak, odbila izvršiti spomenutu presudu. Kutlin odvjetnik onda je izjavio da njegov klijent ne planira odlazak iz BiH, u kojoj je “slobodan građanin”. Tako je i danas.

Hrvoje Petrač

Još jedan poduzetnik ili “poduzetnik” koji se uzdigao tijekom devedesetih, s unukom HDZ-ova lidera Franje Tuđmana Dejanom Košutićem osnovao je Kaptol banku koja je kasnije, naravno, propala. Petrač je tada u medijima i sudskim svjedočenjima bio povezivan s organiziranim kriminalom u Zagrebu, a konačno je osuđen na 3,5 godina zatvora za organiziranje otmice sina bivšeg generala Vladimira Zagorca, inače dotad bliskog frenda. Petrač se dao u bijeg te je 2006. uhićen u Grčkoj. Tada je zaprijetio premijeru Ivi Sanaderu - kojeg je nazivao “Smranader” - da je “počinio političko samoubojstvo”. Tijekom ponovljenog suđenja Hrvoje Petrač optužio je generala Zagorca za krađu dijamanata iz Ministarstva obrane. Iz zatvora u Popovači izišao je u studenom 2011.

Ivica Todorić

Notorni Gazda, nekoć najmoćniji hrvatski tajkun koji je izrastao iz HDZ-ove pljačkaške privatizacije 1990-ih i vlasnik koncerna Agrokor, danas se nalazi u Londonu, gdje čeka odluku britanskog pravosuđa o izručenju Hrvatskoj. Todorić je u London pobjegao kada je postalo jasno da DORH istražuje njegove malverzacije u Agrokoru, koji je prethodno prepustio na upravljanje državi, a uhićen je lani 7. studenog temeljem europskog uhidbenog naloga koji je raspisala Hrvatska. Istog dana je pušten na slobodu uz jamčevinu od 100 tisuća funti i mjere opreza. Dane krati pisanjem bloga u kojemu najviše napada bivšu potpredsjednicu vlade Martinu Dalić i tvrdi da je žrtva urote.

Jozo Ćurković

Ovaj javnosti manje poznati hrvatski tajkun i dalje je optužen za impresivan kriminal - da je tvrtku Salonit sa suradnicima oštetio za 100 milijuna kuna. DORH je optužnicu protiv Ćurkovića podigao još 2005., a on se brže-bolje sklonio, odnosno pobjegao u susjednu Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo također ima. Ćurković je pobjegao u rodno selo Grabovicu u blizini Tomislav-Grada i tamo uživa na svom ladanjskom imanju. Sagradio je i eko-selo, a u njemu i križ visok 22 i pol metra. Na pitanje novinara zašto se, ako je nevin kako tvrdi, nije pojavio pred hrvatskim sudom i branio, Ćurković je prije tri godine odgovorio: “Oprostite, ali meni se nije ležalo u zatvoru godinu-dvije dok se oni gore ne dogovore što će sa mnom. Kao da ne znate kako to ide kod nas! Lipo te pritvore pa se ti misli i pravdaj…”