IZ JEDNOG neuspješnog pokušaja nuđenja usluge nastao je posljednjih dana popriličan rat na društvenim mrežama. U sukob influencerice Doris Stanković i porečkog restorana Cotton Club, koji je odbio njenu ponudu da ih u zamjenu za besplatni obrok malo reklamira na svojim profilima na društvenim mrežama, uključio se svatko tko misli da ima nešto pametno reći o marketingu, pristojnom ponašanju, komunikacijama, radu, neradu i vrijednosti nečijeg utjecaja - u stvarnom ili virtualnom svijetu.

>> Domaća instagramuša tražila besplatnu večeru u Poreču, oni je odbili.

"Neradnička bagra"

Na vjerojatno najgrublji način u priču se umiješao i redatelj Dalibor Matanić, tvorac nekih od najuspješnijih hrvatskih filmova i ogromnog broja reklama.

"Ova influencerska spodoba (kažu da joj je ime Doris Stanković) što je pokušala ucjenjivati restoran Cotton Club u Poreču koji ju je na sreću odbio - meni je osobno prelila čašu. U ime naših roditelja i njihovih roditelja - radničke klase koja je sve svoje morala zaraditi RADOM - pozivam vas da mi se pridružite u lobiranju kod svih tzv. klijenata. Imamo jako puno poznanstava. RH će uskoro biti u ekonomskoj krizi pa ćemo ovaj problem u miru osvijestiti svim restoranima, salonima, slastičarnicama, barovima, putničkim agencijama, bankama... Svima", napisao je Matanić.

"Zašto najbolji glumci nisu influenceri? Zašto najbolji glazbenici nisu influenceri? Zato što je influencerstvo koje hoće stvari džaba - rezervirano za šljam. Ako mislite da vam je dizajnirana fotografija na Instagram Storyju bitnija od fakulteta - brišite odmah svoje bijedne profile. Naš cilj je da nitko od ovih spodoba ne dobije išta besplatno. Neka nitko tko se nije školovao (samostalno ili na račun svojih roditelja) ne pomišlja da je u redu da dobije išta besplatno. Svi vi koji mislite da vam je broj pratitelja prednost nad radnim narodom - vidjet ćete uskoro u kakvoj laži živite. U ime naše djece koju pokušavamo naučiti etici i radu obećavam vam da ćete izgubiti klijente neradnička bagro", napisao je Matanić na Facebooku, a nešto niže u komentarima zazivao je i katran i perje kojima bi se djevojku istjeralo iz nekog grada. 

>> Matanić najavio rat influencerima: Obećavam, izgubit ćete klijente, neradnička bagro

>> Matanić: Jesam nazi, ali mislim da je ova sirotica za katran, perje i izgon iz grada

Matanićeve reklame plaćene našim novcem

U Matanićevom obračunu s influencericom štošta je pogrešno - od ideje da bi netko tko se školovao trebao dobiti išta besplatno do zamišljenog sukoba influencera s radnim narodom. Samo malčice dubljim pogledom u Matanićev opus može se vidjeti da on sam radi isto ono što je Doris Stanković pokušala, ali za to ne traži besplatan ručak nego ozbiljan novac.

Posljednji takav primjer je snimanje spota kojim se promovirala Rijeka kao Europska prijestolnica kulture. Spot je koštao 450 tisuća kuna i Matanić je isporučio rad koji je malo koga ostavio ravnodušnim. Neke je razbjesnio, neke oduševio, ali u osnovi svrha tog spota se ni po čemu ne razlikuje od par sekundi videa ili fotografije koju neki influencer ili influencerica objavi na svom profilu. Esencijalna razlika je što je Matanićev spot plaćen novcem građana Rijeke. I nije to jedini Matanićev angažman koji je plaćen javnim novcem. Snimao je spotove za Ministarstvo unutarnjih poslova i reklame za Hrvatsku poštansku banku - za njih je snimio kampanju s Hrvatkom. Grad Rijeka, MUP i HPB su odlučili da im je pametno investirati naš novac da bi im Matanić režirao spotove.

>> Desničari bijesni zbog jučerašnjeg otvaranja u Rijeci.

Najmanje 12,5 milijuna naših kuna za Matanićeve filmove

Javni novac je više puta završavao u Matanićevim projektima posljednjih godina. Od 2008. godine, otkako je osnovan Hrvatski audiovizualni centar, za Matanićeve filmove plaćeno je ukupno 12,5 milijuna kuna. Redom je dobivao: za Majku asfalta 3,6 milijuna kuna, za Zvizdan 4,95 milijuna kuna, za Zoru 4 milijuna kuna. Za prijašnje filmove je jako teško utvrditi koliko je novca potrošeno, pogotovo za radove nastale u produkciji Hrvatske radiotelevizije, kronično netransparentne institucije koja troši i novac od pretplate i od reklama. Jednako je tako teško pronaći koliko su razni gradovi, općine, županije sudjelovali u financiranju nekih filmova. Takve podatke najčešće duboko skriju, ali ipak se zna da je Grad Zagreb za Matanićev Mezanin isplatio pola milijuna kuna. 

Matanićev utjecaj je beznačajan u odnosu na utjecaj Doris Stanković

Za sav taj novac redatelj je isporučio umjetnička djela, u slučaju filmova, ili reklamu. I dok vrijednost reklama mogu znati samo oni koji su ih naručili nakon što prouče njihov učinak na poslovanje, na filmove se mogu primijeniti dva kriterija. Prvi vole svi umjetnici. To su nagrade i po njima Matanić jako dobro stoji. Drugi je gledanost u kinima, dakle volja potrošača da plate ulaznicu i pogledaju djelo. Tu Matanić ne stoji najbolje. Od 2000. godine i filma Blagajnica hoće ići na more do 2015. i Zvizdana njegove je filmove u hrvatskim kinima pogledalo malo više od 150 tisuća ljudi. 

>> HAVC odobrio potpore za nove filmove

>> HAVC opet dijeli vaše milijune filmovima koje vjerojatno nikada nećete pogledati

Ako se gledaju samo sirove brojke, Matanićev je utjecaj u usporedbi s utjecajem Doris Stanković potpuno beznačajan. Tu djevojku svojevoljno na raznim platformama prati najmanje 250 tisuća osoba. Preciznije, na TikToku ima 250 tisuća pratitelja, na YouTubeu 107 tisuća pretplatnika, na Instagramu 78 tisuća pratitelja. I to su uglavnom mladi pa se bez problema može reći da njene objave formiraju cijelu jednu novu generaciju potrošača. Na izbor je svakome hoće li ili neće njen utjecaj i reklamu platiti besplatnim ručkom, odjećom, novcem ili kakvom uslugom. Baš kao što je svojedobno Renault ocijenio da bi mu se isplatilo da Matanić vozi njihov automobil pa su mu svečano uručili ključeve i to objavili. Zvuči baš kao nešto što bi influenceri radili - zar ne?

>> "Matanić je u krivu, svi mogu biti influenceri, no lakše je urlati kao luđak"

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.