Mate Rimac iznosi strašne brojke o jedenju mesa. Koliko su one zapravo točne?

Mate Rimac iznosi strašne brojke o jedenju mesa. Koliko su one zapravo točne?

Foto: YouTube 

U VIDEO zapisu koji je nedavno snimio za 3. međunarodni prosvjed za zatvaranje klaonica koji bi se trebao održati 26. 5. 2018. u Zagrebu, slavni hrvatski proizvođač električnih jurilica Mate Rimac predstavio je svoje razloge zbog kojih je postao vegan.

U istu akciju do danas se uključilo više poznatih ljudi među kojima i slavni glazbenik Darko Rundek.

Na početku priloga Rimac kaže da su ga na odluku navele prvenstveno zabrinjavajuće brojke koje pokazuju da je jedenje mesa golem teret za Zemlju i usto uzrok strašne patnje životinja koje se uzgajaju u krajnje nehumanim uvjetima.

Kako bi to potkrijepio, ističe da ljudi godišnje za hranu ubiju 150 milijardi životinja, da se u proizvodnji mesa stvara više CO2 i štetnih stakleničkih plinova nego što ga stvara sav transport zajedno, da veganima treba 18 puta manje površine tla za prehranu nego ljudima koji jedu meso, da je uzgoj životinja izvor brojnih zaraznih bolesti te da se za jedan burger potroši oko 3.000 litara vode koliko je dovoljno za dva mjeseca tuširanja.

„Mislim da je to jedna od najboljih stvari koje sam napravio u životu. Einstein i Tesla bili su vegetarijanci. Einstein je rekao da je najveća promjena koju možete napraviti za svijet da smanjite unos količine mesa... Pozivam vas da malo proguglate, da se činjenice malo pogledaju i donesite odluku sami za sebe“, zaključio je Rimac (video dolje).

U raspravama i komentarima na društvenim mrežama Rimčev video izazvao je priličnu polarizaciju – neki su ga snažno pozdravili, drugi žestoko osudili. To nije čudno jer je adresirao osjetljivo pitanje koje dira u ozbiljne etičke dvojbe i ljudske potrebe. Neke njegove kritičare posebno su razljutile brojke koje su doživjeli pretjeranima.

No što o Rimčevim brojkama i tvrdnjama uopće kažu znanstvene studije i stručnjaci?



Ukupan broj ubijenih životinja


Prije svega treba istaknuti da Rimac brojke kojima barata nije izmislio; one se mogu naći na brojnim stranicama vegana, vegetarijanaca, ekoloških aktivista i sl. No one su podložne interpretacijama osobito zato što teme na koje se odnose nije jednostavno precizno numerički odrediti.

Za početak treba istaknuti da je podatak da ljudi godišnje ubijaju oko 150 milijardi životinja, iako se na prvi pogled može učiniti pretjerivanjem, prihvatljiva aproksimacija (točan broj nitko ne zna i teško će uskoro doznati) ako uračunava i razne morske životinje od rakova preko riba do dupina i kitova. Prema službenim podacima iz 2011. od toga broja oko 65 milijardi otpada na kopnene životinje, najviše na perad, a zatim svinje, ovce, koze i krave.

Treba naglasiti da su ti podaci najvjerojatnije konzervativni jer se zna da sve zemlje ne prijavljuju svoje procjene, a također oni ne uključuju mnoge životinje koje se ubijaju za razne druge potrebe, primjerice one koje umiru u skloništima, šinterajima i laboratorijima, koje ugibaju od bolesti i loših uvjeta tijekom uzgoja, koje se ubijaju za kožu i krzno, koje ugibaju kao kolateralne žrtve ribarstva i sl.

Daleko najviše mesa po glavi stanovnika konzumiraju Amerikanci – oko 120 kg godišnje, dok je svjetski prosjek oko 42 kg.

Količine emisije CO2

U novije vrijeme u znanstvenim krugovima sve češće raspravlja se o tzv. ekološkom otisku uzgoja mesa na Zemlju. Ponajviše se adresira neekonomičnost mesne prehrane, odnosno činjenica da sa svakom višom razinom u hranidbenom lancu pada iskoristivost energije. To pak podrazumijeva da za nju treba više tla i vode te da ona povećava emisije stakleničkih plinova i zagađenje.

Rimac u videu tvrdi da sav transport u svijetu – od automobilskog, preko kamionskog i brodskog do avionskog, stvara manje stakleničkih plinova od uzgoja životinja za mesnu prehranu.

Poznato je da uzgoj stoke značajno pridonosi emisijama stakleničkih plinova koji su glavni pokretač klimatskih promjena. Osobito veliki problem predstavlja metan koji ima kraći život, ali je čak 28 puta snažniji staklenički plin od CO2 (u razdobljima od 100-tinjak godina).

No brojke se u ovom kontekstu kreću u velikim rasponima. Primjerice, prema podacima UN-ova izvješća 'Livestock's Long Shadow' iz 2006. u proizvodnji mesa stvara se oko 18 % stakleničkih plinova ekvivalentnih CO2.

Prema jednom drugom istraživanju, koje su 2009. proveli Robert Goodland i Jeff Anhang, ekološki savjetnici Svjetske Banke, taj udio je mnogo veći, čak 51 %. Dvojac je u svojoj studiji uračunao neke efekte, poput izdisanja CO2 stoke, koji nisu pokriveni u većini drugih studija.

Marko Močibob, docent na Zavodu za biokemiju PMF-a u Zagrebu, kaže da je istina da stoka poput krava, koza i ovaca proizvodi značajne količine metana koji je moćan staklenički plin, no smatra da su Rimčeve tvrdnje ipak pretjerane.

„Nastajanje metana posljedica je anaerobne fermentacije biljne mase u njihovom probavilu, a u manjoj mjeri oslobađa se tijekom raspadanja i razgradnje izmeta“, kaže Močibob.

„Prema procjeni FAO iz 2014. godine, doprinos stočarstva ukupnoj emisiji stakleničkih plinova bio je 14,5 %, no ta brojka ne odnosi se isključivo na proizvodnju mesa, već uključuje i proizvodnju jaja, mlijeka, vune i korištenje životinja za rad. Prema podacima IPCC-a objavljenim 2014., na poljoprivredu, uključivši i stočarstvo, otpada 10-12 % udjela u emisiji stakleničkih plinova, dok na sektor transporta otpada 14 %. Iz navedenih podataka slijedi da je Rimčeva tvrdnja o odnosu emisija stakleničkih plinova vezana uz proizvodnju mesa i transporta pogrešna, a možebitni utjecaj na smanjenje stakleničkih plinova smanjenom potrošnjom mesa – iako blagotvoran, prenaglašen. Rimac također ne uzima u obzir da ne možemo iz bilance samo oduzeti emisije stakleničkih plinova vezane uz proizvodnju mesa, koje prenaglašava, već je potrebno ukalkulirati i korigirati tu vrijednost za emisije vezane uz dobivanje hrane iz drugih izvora. Zanimljive, znanstveno utemeljene kalkulacije utjecaja potpunog izbacivanja mesa iz ljudske prehrane na emisiju stakleničkih plinova rađene su za stanovništvo SAD-a. Ispostavilo se da bi utjecaj na ukupnu emisiju stakleničkih plinova SAD-a bio vrlo skroman, svega 2,6 %. To je u suprotnosti s dojmom kojeg Rimac želi ostaviti, da bi izbacivanje mesa iz ljudske prehrane značajno smanjilo emisije stakleničkih plinova“, kaže Močibob.

Ovdje treba imati na umu da je SAD najveći izvor emisija stakleničkih plinova na svijetu iz brojnih izvora te da bi odustajanje od mesa smanjilo emisije iz poljoprivrede u toj zemlji za gotovo 30 %. Također treba naglasiti da igre s izračunima još uvijek nisu nedvosmisleno riješene.

Tako je primjerice jedna studija objavljena u rujnu 2017. u časopisu Carbon Balance and Management pokazala da su ranije procjene FAO-a i IPCC-a previše skromne, među ostalim zato što su utemeljene na zastarjelim podacima o uzgoju stoke, osobito krupne koja je najodgovornija za emisije metana. Prema toj studiji emisije metana čak su 11 % veće nego što su procijenile dvije UN-ove agencije. Koncentracije tog stakleničkog plina u atmosferi od 2000. do 2006. rasle su relativno sporo da bi njihov rast u posljednjem desetljeću ubrzao za 10 puta. Na temelju novih brojeva uzgojene stoke, porasta ukupne tjelesne mase životinja, te promjena u kvaliteti hrane i mlijeka, autori studije procijenili su da je za oko pola registriranog porasta odgovorno stočarstvo.

Jedna američka studija objavljena 2017. u časopisu Phys.org pokazala je pak da bi SAD jednostavnom zamjenom mesa mahunarkama ostvario između 50 i 75 % svojeg smanjenja emisija stakleničkih plinova zacrtanih do 2020. Izračun se temelji na činjenici da se u proizvodnji mahunarki (graška, graha i sl.) stvara oko 40 puta manje stakleničkih plinova nego u proizvodnji teletine iste kalorične vrijednosti.

Neracionalno korištenje vode i tla
 
Rimac nadalje upozorava da su za proizvodnju mesa potrebne mnogo veće površine tla i količine vode nego za uzgoj biljne hrane. Tako kaže da je za proizvodnju jednog burgera, koji uobičajeno sadrži oko 200 grama teletine, potrebno oko 3000 litara vode, što bi značilo da je za kilogram potrebno oko 15.000 l. Također navodi da je za proizvodnju mesa potrebna oko 18 puta veća površina tla nego za uzgoj hrane za vegetarijance, odnosno vegane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ove brojke, kao i ranije navedene, nalaze se posvuda na stranicama vegana, vegetarijanaca, prijatelja životinja i zelenih aktivista. No i one su podložne interpretacijama i nisu sasvim jednoznačne.

Primjerice, Močibob ističe da je uspoređivanje površina namijenjenih stočarskoj proizvodnji i poljoprivredi nezahvalno jer mnoge površine koje se koriste za košnju ili ispašu nisu pogodne za poljoprivredu i ne mogu se pretvoriti u oranice.
 
Naš biokemičar potvrđuje da za kilogram junetine prosječno treba oko 16.700 litara vode po kilogramu dok se službene procjene za krumpir kreću oko 290, a za žitarice između 500 i 4.000. No Močibob ističe da Rimac zanemaruje da su brojke višestruko manje za svinjetinu – oko 5.500 litara po kg i za perad  - oko 3.800 litara po kg.

„Nadalje, upitno je što to znači 'nepovratno uništena voda' budući da navedene brojke obuhvaćaju procjenu ukupne direktne i indirektne potrošnje vode, npr. u rastu biljaka koje će poslužiti kao krmivo, poput padalina na polju, te oblike vode koji ionako nisu upotrebljivi za 'dva mjeseca tuširanja' jer se radi o oborinama ili o vodi za navodnjavanje, a ne o pitkoj ili vodovodnoj vodi, pogodnoj za ljudsku upotrebu ili konzumaciju. Razvidno je dakle da, iako spomenute brojke djeluju ogromne, zapravo se ne radi o tako velikom opterećenju za okoliš kako bi u prvi mah pomislili, a pogotovo se ne radi o vodi koja bi potjecala isključivo iz vodoopskrbnog sustava i mogla biti upotrijebljena na neki drugi način“, tumači Močibob.

No nova istraživanja pokazuju da 27 % ljudskog ekološkog otiska u kontekstu voda dolazi od proizvodnje mesa.

Meso i zarazne bolesti

Rimac u svojem kratkom osvrtu povezuje proizvodnju mesa s bolestima. Poznato je da procesuirano meso povećava rizik od raznih oblika raka. Također, crveno meso snažno je i pozitivno povezano s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti. No ovim pitanjima pozabavit ćemo se u posljednjem poglavlju. Za ovo poglavlje pretpostavimo da je Rimac prije svega mislio na zarazne bolesti.

Poznata je činjenica da je čovjek u svojoj povijesti postao značajno bolesniji te da se očekivano trajanje života poprilično skratilo kada se prije 10-ak tisuća godina počeo baviti stočarstvom. Naime, brojne zarazne bolesti prešle su sa životinja na ljude kada je počeo bliži i intenzivniji kontakt s njima. Naravno, s druge strane poljoprivreda je, kao neusporedivo sigurniji i izdašniji izvor hrane, istovremeno osigurala opstanak i povećanje ljudske populacije.

Istraživanja također pokazuju da većina opasnih virusa gripe dolazi od domaće peradi. Osim toga, poznato je da rezistenciji bakterija na antibiotike značajno pridonosi njihova prekomjerna upotreba u uzgoju stoke. 

Koliko je vegetarijanstvo i veganstvo zdravo?

Rimac u klipiću također ističe da se, otkad je postao vegan, osjeća bolje i zdravije.

Malo tko će danas naći neku ozbiljniju zamjerku toj tvrdnji. Istraživanja koja uspoređuju prehranu svejeda i vegetarijanaca uglavnom pokazuju da potonji imaju niži rizik od razvoja karcinoma i ukupne smrtnosti, kao i niži indeks tjelesne mase. No nutricionist Bojan Stojnić, pokretač stranice nutricionizam.hr, upozorava da i u ovom slučaju treba biti oprezan u interpretaciji.

„Naime, u istraživanjima koja dugoročno uspoređuju načine prehrane vrlo je teško razlikovati utjecaj samog vegetarijanstva od drugih praksi koje često prate vegetarijanstvo. Primjerice, vegetarijanci generalno imaju nižu tjelesnu masu, manje puše, piju manje alkohola, tjelesno su aktivniji, generalno vode svjesniji način života itd.“, kaže Stojnić.

Još jedan problem je to što u istraživanjima utjecaja prehrane na zdravlje ostaje pitanje opravdanosti izbora kontrolne grupe. Naime, nije isto uspoređujemo li vegetarijansku prehranu s onom baziranom na fast foodu ili s mediteranskom prehranom.

„Idealna usporedba podrazumijevala bi identičan nutritivni unos obje grupe. Na taj bismo način mogli razlikovati utjecaj vegetarijanstva od utjecaja nutritivnog sadržaja prehrane“, kaže Stojnić.

I vegetarijanstvo može biti nezdravo

Činjenica da je netko vegetarijanac ili svejed ne govori nam previše o kvaliteti njegove prehrane. Ima mnogo svejeda koji se hrane nezdravije od vegetarijanaca, ali ima i mnogo vegetarijanaca koji se hrane nezdravije od svejeda.

Stojnić ističe da bi ljudi trebali biti tim oprezniji što više namirnica izbacuju iz nje.

„Treba imati na umu da će vjerojatnost da je prehrana zdrava biti to manja što je restriktivnija. Naime, zdrava prehrana podrazumijeva unos svih nutrijenata koje naše tijelo treba za pravilno funkcioniranje, a isključivanje namirnica to može kompromitirati. Za razgovor o kvaliteti vegetarijanske prehrane, esencijalno je razlikovati stupnjeve vegetarijanstva. Vegetarijanstvo je i lakto-pesco-ovo-vegetarijanstvo, i lakto-vegetarijanstvo, i veganstvo, i frutarijanstvo. U prvom slučaju radi se o prehrani koja isključuje jedino meso, u slučaju veganstva govorimo o isključivanju svih proizvoda životinjskog podrijetla, a u najekstremnijem slučaju frutarijanstva iz prehrane se izbacuje sve osim plodova koji su pali s biljke“, kaže Stojnić.

„Namirnice životinjskog podrijetla esencijalni su izvori proteina, željeza, cinka, kalcija, vitamina D i B-12 te omega-3 masnih kiselina. Navedeni nutrijenti nerijetko su deficitarni u vegetarijanskoj prehrani, to više što je ista ekstremnija. Navedeni rizični nutrijenti mogu se nadoknaditi prehrambenim suplementima. Međutim, ne bih preporučio olako oslanjanje na njih budući da u hrani postoje tvari čije djelovanje još uvijek ne poznajemo, a mogle bi imati određeni učinak na zdravlje. Zbog toga ih je nemoguće izolirati u obliku dodataka prehrani“, kaže Stojnić.

Neodoljivi okus mesa

Rimac u filmu, među ostalim, kaže da mu se, kao i većini ljudi koji vole meso, kao što ga vole u kraju u kojem je rođen, u početku činilo da će mu ono nedostajati kada prijeđe na veganstvo. No tvrdi da mu danas ne nedostaje. To nije osobito čudno; ljudi se mogu naviknuti pa i navući na različite okuse i kuhinje.

Zanimljivo je da u novije vrijeme neke prehrambene tvrtke na zapadu rješavanju problema imitacije okusa mesa pristupaju sve znanstvenije. O tome smo nedavno pisali na Indexu pa ovdje nećemo nepotrebno ponavljati. Uglavnom studije pokazuju da to mnogima pomaže da smanje konzumaciju mesa. Naime, iz anketa se doznaje da danas oko 1/3 Amerikanaca konzumira tzv. zamjenske prehrambene proizvode koji nalikuju mesu, ali su napravljeni od bilja. Štoviše, američka kompanija Impossible Foods napravila je burger koji po svemu ima okus, miris i izgled takav da ga je gotovo nemoguće razlikovati od mesa, a uspješno ga je plasirala u nekoliko lanaca brze hrane.

Zaključak?

Danas se svi stručnjaci slažu da je mesna prehrana veći teret za Zemlju od vegetarijanske, odnosno veganske. No, ne slažu se baš sasvim u tome koliki je točno taj teret. Ta tema istraživanja vrlo je složena, a istovremeno je relativno nova pa će još trebati poraditi na utvrđivanju preciznijih podataka.

Jedna stvar je sigurna – kako se brojnost populacije povećava i kako mnogoljudne regije poput Kine i Indije budu izlazile iz siromaštva, konzumacija mesa rapidno će rasti. A s time će rasti i udio proizvodnje mesa u ukupnom opterećenju Zemlje.

Što se tiče jedenja mesa i zdravlja, Stojnić u zaključku poručuje:

„Ukoliko se odlučite za vegetarijanstvo iz moralnih ili religijskih uvjerenja, ili jednostavno zato što vam se ne sviđa okus ili miris životinjskih proizvoda, samo naprijed. No tada potražite savjet nutricionista kako nadoknaditi nutrijente koje uobičajeno dobivamo iz njih. S druge strane, ako se odlučite za vegetarijanstvo samo iz zdravstvenih razloga, imajte na umu da se zdrava prehrana može jednostavno postići i prehranom koja ne isključuje cjelokupne grupe namirnica. Vegetarijanska prehrana neće vas automatski zaštiti od razvoja kroničnih oboljenja. Da bi ista imala pozitivne učinke na zdravlje, potrebno ju je, kao i prehranu svejeda, pravilno isplanirati“, zaključuje naš nutricionist.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara