USKOK je podigao optužnicu protiv 24 osobe koje tereti da su od 2020. do studenoga 2024. djelovale u sastavu zločinačkog udruženja i organizirale ilegalnu IPTV mrežu preko koje su, uz naplatu pretplate, omogućavale neovlašteno gledanje televizijskih i filmskih sadržaja zaštićenih autorskim pravom.

Prema optužnici, ukupna protupravna imovinska korist iznosi najmanje 915.514.52 eura, što tužitelji smatraju iznosom kojim su se okrivljenici nezakonito koristili - dakle novac koji se, ako se dokaže krivnja, može oduzeti u korist države. Okrivljenici su, prema optužnici, ostvarivali i prihode od naplate spomenutih usluga korisnicima.

Dvojac skidao zaštitu i vodio cijeli sustav, skupa zaradili preko 400.000 eura

Glavni organizator je prema USKOK-ovoj optužnici bio D.J., vozač Hrvatske pošte iz Zagreba, dok mu je prvi suradnik bio Z.S, također iz Zagreba. 

Oni su, tvrdi USKOK, uklanjali programsku zaštitu s legalnih OTT i IPTV prijenosa - riječ je o internetskim televizijskim servisima (OTT - "over the top") i klasičnim IPTV platformama koje emitiraju TV kanale putem interneta - te su takav signal dalje neovlašteno distribuirali.

Sadržaj su, kako se navodi, preusmjeravali na zakupljene servere u inozemstvu. Serveri su zapravo udaljena računala na kojima se pohranjuje i distribuira video sadržaj, a preko posebne aplikacije korisnici su mu mogli pristupiti. Platforma je funkcionirala putem tzv. panela, odnosno administracijskog sučelja kroz koje su se otvarali i produljivali korisnički računi, dodjeljivale "linije" i upravljalo pretplatama.

Prema optužnici, D. J. je nezakonito zaradio čak 245.681 euro, dok je Z. S. ostvario nezakonitu imovinsku korist od 174.681 eura. Treći ključni akter, D. R., prema optužnici je dobio ilegalnih 70.552 eura.

Jedan od većih preprodavača bio je i A. J., kojem se na teret stavlja 132.900 eura nezakonite zarade, a zatim slijedi N. G. koji je prema optužnici ostvario 77.600 eura.

USKOK je rekonstruirao da je sustav imao jasnu hijerarhiju: organizatori su kontrolirali tehničku infrastrukturu, administratori su održavali sustav i videoteku, a preprodavači su na terenu pronalazili korisnike, isporučivali uređaje i naplaćivali pretplate.

Kako je mreža funkcionirala?

Korisnicima su se nudile mjesečne ili godišnje pretplate, najčešće između 10 i 15 eura mjesečno ili od 80 do 200 eura godišnje. Gledanje je bilo moguće putem tzv. MAG receivera i Android box uređaja - riječ je o malim prijemnicima koji se spajaju na televizor i internet te omogućuju pristup IPTV aplikaciji.

Prema optužnici, preprodavači su korisnicima instalirali aplikaciju, unosili MAC adresu (jedinstveni identifikacijski broj uređaja) u sustav i time aktivirali pretplatu. Dio novca zadržavali su za sebe, a dio prosljeđivali organizatorima.

Među preprodavačima umirovljeni časnik HV-a i zaposlenik Imunološkog zavoda

Umirovljeni časnik Hrvatske vojske s činom poručnika i ratnim odlikovanjima, S.A., bio je prema optužnici jedan od značajnijih preprodavača. Tereti ga se da je nabavljao i distribuirao prijemnike, aktivirao linije i sudjelovao u naplati pretplata. Na teret mu se stavlja 47.200 eura protupravne imovinske koristi.

S.P., zaposlenik Imunološkog zavoda, prema optužnici je imao 278 korisničkih računa. Tereti ga se da je ostvario 44.800 eura, od čega 27.800 eura od pretplata te dodatnih 17.000 eura za tehničku zaštitu uređaja, odnosno prilagodbu sustava kako bi uređaji nastavili raditi i izbjegli blokade.

Optužnica navodi da je S.P. uslugu čak nudio i kolegama s posla.

Zaposlenica specijalnih snaga MORH-a vodila virtualnu videoteku, policajac iz Delnica preprodavao pretplate

Policijski službenik iz Delnica, M. B. kao preprodavač je, tvrdi USKOK, pronalazio korisnike, distribuirao uređaje i sudjelovao u naplati pretplata. Tereti ga se da je ostvario najmanje 1300 eura.

Zaposlenica Zapovjedništva specijalnih snaga MORH-a J. J. je pak, prema optužnici, administrirala virtualnu videoteku - odnosno bazu filmova i serija dostupnih korisnicima - i učitavala sadržaj na servere.

Za taj angažman, navodi se, primala je 100 eura mjesečno te je ukupno ostvarila 2700 eura.

Plaćalo se "na ruke", preko aplikacija, na benzinskoj, a čak se novac ostavljao i u sandučiću

USKOK je, prema optužnici, detaljno rekonstruirao kako je funkcionirao model naplate i "korisničke podrške" u ilegalnoj IPTV mreži, koji je u mnogočemu nalikovao regularnoj komercijalnoj usluzi.

Plaćanje se, prema iskazima svjedoka, odvijalo na više načina. Pretplate su se podmirivale gotovinom "na ruke", uplatom putem mobilnih aplikacija ili skeniranjem QR koda koji bi prodavatelj poslao korisniku, a koji se potom plaćao na kiosku ili benzinskoj postaji. 

U pojedinim slučajevima novac se, prema navodima iz spisa, ostavljao i u poštanskom sandučiću, prema uputama jednog od okrivljenika.

Takvi oblici naplate, kako proizlazi iz optužnice, omogućavali su izbjegavanje klasičnih bankovnih transakcija i formalnih tragova uplata.

Okrivljenici ljudima dolazili doma instalirati piratske TV kanale i videoteke filmova

USKOK navodi i da su okrivljenici korisnicima osobno dolazili u domove, instalirali aplikacije, unosili korisnička imena i lozinke te aktivirali uslugu. Svjedoci opisuju kako im je okrivljeni S.A. omogućio IPTV, dostavio podatke za prijavu i naplaćivao godišnju pretplatu u gotovini.

U nekim slučajevima aplikacija je instalirana izravno na Android televizor ili prijemnik, nakon čega bi korisnik dobio upute za korištenje.

Iz presretnutih poruka proizlazi i da je sustav imao svojevrsnu tehničku podršku. Korisnici su se žalili na nedostatak titlova, neusklađenost slike i tona ili probleme s pojedinim kanalima, a jedan od okrivljenika im je poručivao da je "dao zadatak kolegama da poprave hrvatske kanale" te najavljivao dolazak radi ugradnje novog uređaja.

U drugim razgovorima dogovarala su se produljenja pretplate, zamjena prijemnika ili rješavanje problema s prijenosom.

Većina priznala posredovanje, neki tvrde da nisu znali da krše zakon

Prema optužnici, većina okrivljenika priznala je da je posredovala u prodaji televizijskih sadržaja i naplati pretplata.

Zaposlenica MORH-a u obrani je izjavila da nije bila svjesna da krši zakon. Pojedini okrivljenici tvrdili su kako se radi o minornim kaznenim djelima jer, prema njihovim navodima, nisu ostvarili značajnu zaradu. Neki su isticali da nisu bili svjesni da krše autorska prava.

USKOK, međutim, u optužnici navodi da je riječ o organiziranom i dugotrajnom sustavu koji je funkcionirao gotovo četiri godine i uključivao velik broj korisnika.

Što slijedi

Od akcije Uskoka i uhićenja do podizanja optužnice prošlo je nešto više od 13 mjeseci. Optužnica je podignuta pred Županijskim sudom u Zagrebu čije će je vijeće najprije analizirati te odlučiti hoće li je potvrditi.

S obzirom na to da su okrivljeni mahom priznali kaznena djela koja su im stavljena na teret, izvjesno je da će se neki od njih i nagoditi s USKOK-om kako bi dobili što manje kazne.