POZNATI autor dokumentarnih filmova Michael Moore se jučer po prvi put direktno uključio u izbornu utrku američkih demokrata i podržao Baracka Obamu.

"Oskarom" i "Zlatnom palmom" nagrađeni filmaš, poznat po ljevičarskim stavovima, ali i kontroverzama koje izazivaju neka od njegovih ostvarenja, dosada je bio prilično rezerviran prema ovogodišnjim predsjedničkim izborima. To pogotovo upada u oči kada je njegovo najpoznatije i najnagrađivanije djelo - "Fahrenheit 911" - napravljeno s isključivim ciljem da pomogne demokratskom predsjedničkom kandidatu Johnu Kerryju u srazu s Georgeom W. Bushom.

U svom priopćenju kojeg je izdao jučer Moore nudi objašnjenje zašto se nije izjašnjavao u srazu između Obame i Hillary Clinton o kojem, inače, gotovo svaka relevantna ličnost u SAD ima mišljenje i svog favorita.

Moore tvrdi da ga se to nije ticalo, jer na ishod tih izbora nije mogao osobno sudjelovati. Kao građanin Michigana se suočio sa činjenicom da delegacija Demokratske stranke iz njegove države neće imati pravo glasa na nacionalnoj konvenciji s obzirom na spor oko održavanja preliminarnih izbora.

Drugi, daleko, važniji razlog je u tome što je njemu i "svim ljudima koje pozna" potpuno svejedno hoće li se se na glasačkom listiću naći ime "Dancer, Prancer, Clinton, Blintzen, Mickey Mouse, Pajo Patak Obama ili Dalaj-lama" sve dok se iza njega "nalazi slovo D" ili riječ "demokrat".

Moore, međutim, tvrdi da je tako nešto važilo prošle godine, ali da se ove godine sve promijenilo kada je Hillary Clinton prestala biti "predmet razočarenja" i postala "predmet gnušanja". Senatoricu i njenog supruga je optužio da eksploatiraju najgore rasističke predrasude među bijelim glasačima, odnosno da može pobijediti jedino ako uvjeri superdelegate da se urote protiv crnca.

Clintone je napao i zbog toga što Obamu kritiziraju zbog veza s kontroverznim crnim pastorom vlč. Jeremiahom Wrightom, a istog tog svećenika su svojevremeno pozvali kao "duhovnog savjetnika" u Bijelu kuću za vrijeme afere Monicagate.

Hillary Clinton je za Moorea, odbacila sve nade da će "ući u Obećanu zemlju" onog trenutka kada je dala svoj glas za rat u Iraku. Amerika je imala priliku dobiti prvu ženu-predsjednika, ali će na to ipak morati čekati do 2016. godine kada se bude kandidirala današnja guvernerica Kansasa.

Moore tvrdi da nema iluzija o demokratima, pogotovo nakon što nisu poslušali plebiscitarni mandat glasača i nakon pobjede na kongresnim izborima zaustavili rat u Iraku. Ipak ih smatra boljom opcijom od republikanaca, jer ga je izbezumljuje "svaka sekunda trenutne administracije".

Mooreu, inače, ovo nije prvi put da aktivno podržava nekog predsjedničkog kandidata. Godine 2000. je podržavao Ralpha Nadera, kandidata Zelene stranke kojemu mnogi američki liberali i ljevičari ne mogu oprostiti što je odnio ključne glasove Alu Goreu i omogućio Bushu tijesnu pobjedu.

Tri godine kasnije je na demokratskim preliminarnim izborima podržavao generala Wesleya Clarkea, zapovjednika NATO-a u doba kosovskog rata, a nakon njegovog poraza je podržavao Kerryja, koji je, pak, usprkos svom Mooreovom trudu poražen od Busha 2004. godine.

Mooreova objava dolazi dan prije preliminarnih izbora u Pennsylvaniji za koje mnogi smatraju, a veliki dio demokrata se nada, da bi mogli okončati utrku između Obame i Hillary. Bivša Prva dama, međutim, uživa čvrstu podršku među pretežno radničkim i konzervativnim biračkim tijelom te industrijske države te očekuje pobjedu. O tome koliko će ta pobjeda biti uvjerljiva ovisi hoće li ostati u utrci ili ne; neosporni trijumf nad Obamom bi joj dao argumente da ostane i "prijateljskim uvjeravanjem" superdelegata i stranačkog establishmenta osigura stranačku nominaciju, a s njome i povratak u Bijelu kuću.

D.A.