KRUNOSLAV VITANOVIĆ u kolovozu 2003. godine poslao je austrijskom veleposlanstvu u RH pismo u kojem optužuje nekadašnje čelnike hrvatske države za kriminal enormnih razmjera, piše splitski tjednik Feral Tribune.

Vitanović je Austrijancima u pismu naveo kako je hrvatski državni vrh 1996. godine talijanskoj energetskoj kompaniji AGIP, odobrio isporuku hrvatskog plina temeljem ugovora koji je hrvatsko gospodarstvo oštetio za impresivnih 1,6 milijardi dolara.

Prema pisanju Ferala, pismo je iz austrijskog veleposlanstva u Zagrebu 19. rujna 2003. godine telefaksom poslano Ministarstvu vanjskih poslova Austrije. "Središnjica" u Beču slučaj je odmah proslijedila državnom pravosuđu, koje je pak navode iz Vitanovićeva pisma pridodalo dosjeu koji već otprije postoji u Austriji.

U dosjeu, evidentiranom na Zemaljskom sudu u Klagenfurtu pod brojem 10 Ur 39/02t, stoje prikupljeni podaci o zloporabama novca koji je tijekom devedesetih godina skupljala hrvatska emigracija za potrebe obrane i osnivanja samostalne Hrvatske, a koji je najčešće završavao u džepovima novopečenih hrvatskih moćnika. Spomenimo kako naslov dokumenta glasi "Kaznena stvar protiv Hrvoja Šarinića i drugih radi zlodjela prijevare, a zbog stjecanja zarade i sudjelovanja u kriminalnoj organizaciji".

No, vratimo se na priču o hrvatskom plinu. Prema Vitanoviću, Hrvatske je 1996. godine odobrila isporuku domaćeg plina Talijanima, u idućih 25 godina, po cijeni od 6 američkih centa za kubični metar, dok je istovremeno iz Rusije uvozila plin po cijeni od 15 centi po kubičnom metru (danas se cijena ruskog plina kreće između 22 i 25 centi). Hrvatska je takvim nebuloznim poslovnim potezom osigurala gubitak koji se procjenjuje na spomenutih 1,6 milijardi dolara, piše list.

Zbog Talijanima vrlo povoljnog poslovnog poteza, AGIP je odlučio hrvatskoj strani isplatiti novčanu "nagradu" za koju Vitanović navodi da je iznosila 4 milijarde američkih dolara. Prema Vitanoviću, jedan je milijarda pripala Šariniću, jedna Tuđmanu, jedna je podijeljena "fifty - fifty" između tadašnjeg generalnog direktora INA-e Andrije Kojakovića i ondašnjeg premijera Vlade Zlatka Mateše, dok je četvrta raspoređena "sitnoj ribi".

Vitanović, inače sudski vještak i vrstan stručnjak za energetiku, nije naveo imena "sitne ribe", ali je od Austrijanaca tražio da čuvaju njegov identitet jer bi ga inače "moglo koštati glave". Osim što je radio kao sudski vještak, nakon II. sv. rata radio je kao graditelj brana na hidro-elektranama, a ljudi koji su ga poznavali kažu da je bio pravedan i pošten.

Četiri mjeseca nakon što je poslao pismo Vitanović, rođen 1913. godine, je u prosincu 2003. godine umro. Njegovo pak pismo godinama stoji u Austriji kao još jedan u nizu podataka koji svjedoče o pljački hrvatskog novca.

Na kraju napomenimo kako je splitski tjednik za potrebe poduljeg članka razgovarao s neimenovanim domaćim stručnjacima koji se slažu da je, u slučaju da su Vitanovićeve tvrdnje točne, Hrvatska svojedobno sigurno oštećena za stotine milijuna dolara. No, postoji stanovita dubioza oko iznosa od 4 milijarde dolara za koji isti stručnjaci navode kako su nerealni.

Vitanović nažalost više nije živ da bi iznio više podataka po kojima je došao do spornog iznosa, a glavni akteri sumnjivog poslovnog poteza "ne znaju ništa". Hrvoje Šarinić je Feralu rekao kako vjeruje da iza svega stoji Radovan Smokvina, hrvatski iseljenik iz Švicarske, koji je Šarinića optužio za krađu iseljeničkog novca.

Index.hr/Feral Tribune