MJEŠTANI Dugog Rata, naselja nedaleko od Omiša, vjeruju da ih nerad državnih institucija i Ministarstva zaštite okoliša polako truje.

Nije to ni čudno kad više od deset godina žive s tonama potencijalno opasnog otpada nabacanog odmah uz more, između stambenih zgrada, terena za boćanje, autobusne stanice i Jadranske magistrale.

Ostaci su to srušene tvornice ferolegura Dalmacija. Tko god je ikad prolazio od Splita ka Omišu i bacio pogled na tu čađavu hrpetinu smeća, teško da ju je zaboravio. Radi se o otpadu koji je davno trebao biti saniran, ali nije.

Otpad je do 2019. godine trebala sanirati malteška firma - nije napravili ništa i ide ka stečaju 

Ministarstvo zaštite okoliša obvezalo je tvrtku Projekt uvala u vlasništvu malteške firme Topaz Limited da saniraju to područje. Oni su otkupili parcele bivše tvornice i na njima najavili napraviti ogroman turistički kompleks uz obećanje da će površinu očistiti do 2019. godine.

Ali nisu. Kolike su uopće šanse da to učine, dovoljno govori podatak da je tvrtka Projekt uvala u međuvremenu završila u milijunskim gubicima i ispunila uvjete za stečaj. Sanacija otpada iziskivala bi, tvrde stručnjaci, milijunske troškove.

Nakon što tvrtka nije ispoštovala ugovor koji ju je obvezao na sanaciju do 2019. godine, Ministarstvo je trebalo uzeti stvari u svoje ruke i naći novu firmu, koja bi sanaciju obavila na trošak Projekt uvale. Od tad su prošle tri godine. Ako pitate Dugoraćane, nije se napravilo ama baš ništa. S prozora vide da je situacija ista. 

Ministarstvu zaštite okoliša uputili smo upit namjeravaju li jednoga dana sanirati ostatke tvornice za koju građani vjeruju da ih truje, no do objave članka nismo zaprimili odgovor. Puno pitanja za ministra Tomislava Ćorića imaju mještani i Općina, koji su sinoć organizirali okrugli stol na ovu temu. 

150 mještana došlo na okrugli stol

Okupilo se 150 ljudi što je za tako maleno mjesto (manje od sedam tisuća stanovnika) impresivna brojka. Ekvivalent bi bio da se u Zagrebu na nekom događanju okupi oko 18.000 građana.

Prije i nakon rasprave mještani su otvoreno izražavali strah da ih potencijalno kancerogene čestice iz ostataka tvornice truju. Nabrajali su koga sve poznaju a da je u posljednjih nekoliko godina obolio od raka i tvrdili kako se u mjestu bilježi i velik broj spontanih pobačaja.

Razgovarali smo s nekima od stanovnika. Tvrde da obolijevaju jer država sve ove godine nije bila u stanju provesti sanaciju otpada.

Ministarstvo je još prije 10 godina utvrdilo da je otpad potencijalno kancerogen

Ministarstvo je još 2011. godine utvrdilo da se radi o ekološkoj crnoj točki, odnosno o nakupinama opasnog otpada koji sadrži krom 6 i policikličke ugljikovodike. O tome se tad naveliko pisalo, ali se zaboravilo.

Američka agencija OSHA, koja djeluje u sklopu ministarstva rada, na svom webu navodi da je krom 6 poznati karcinogen te u količinama većim od dopuštenih može uzrokovati rak i mutacije DNA.

Američki Nacionalni institut za zaštitu na radu o policikličkim ugljikovodicima piše da postaju kancerogeni kad ih se konzumira.

Činjenica je da se sporni otpad u Dugom Ratu nalazi na vjetrometini i odmah uz more. Valovi ga povlače i nose po plažama. Dugoraćani se brinu i zbog sve većih ljetnih temperatura kojima je potencijalno opasno smeće izloženo. 

Općina potvrđuje da je firma preuzela obavezu sanacije, ali stvar se godinama ne rješava

Na sastanku u Dugom Ratu predstavnici građanske inicijative ZA Tvornicu Dugi Rat upozorili su da je, prema tim starim nalazima Ministarstva, opasna troska (otpadni materijal) nastala upravo nelegalnim radnjama tvrtke Projekt uvala. Stoji to i u dopisu koji smo dobili od Općine Dugi Rat.

Uz to, oni potvrđuju i da je tvrtka preuzela obvezu sanacije prostora, ali da se stvar godinama ne miče s mrtve točke. 

"Tvrtka je insolventna i ispunjava sve uvjete za stečaj, a 2017. godine odlukom Vlade Republike Hrvatske naložena je prodaja ostatka zemljišta u državnom vlasništvu istoj tvrtki. Građani, stručnjaci i lokalna vlast tome se oštro protive", stoji u dopisu koji potpisuje nezavisni načelnik Tonči Bauk.  

Stručnjakinja kaže da to što je država prodala parcelu ne znači da ne može sanirati otpad

Ivana Katurić, stručnjakinja za EU fondove i održivi urbani razvoj, na okruglom stolu je kazala kako smatra da to što je država prodala parcele toj privatnoj firmi ne znači da institucije ne mogu same pristupiti saniranju otpada. 

"Privatno vlasništvo nad lokalitetom ne sprječava i ne odgađa nuždu sanacije. Općina može pristupiti projektu sanacije koristeći sredstva koja su joj na raspolaganju kroz EU fondove“, istaknula je Katurić.

Na događanju se čula i riječ ekoloških stručnjakinja iz udruge Sunce, pravnice Ivane Krstulović Baković i Hajdi Biuk te inženjerke kemije Blanke Rakuljić. Izvijestile su građane da je od 2019. godine ovlaštenik sanacije Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.

Pravnica: Troska nije opasna kad je nitko ne dira, ali se mrvi pod utjecajem Sunca

Razgovarali smo s Ivanom Krstulović Baković, koja nam je ispričala kronologiju problema.

"Kad je tvornica prestala raditi, ostao je otpadni materijal, ta troska ili šljaka kako je zovu, koja nije kancerogena sama po sebi kad je nitko ne dira, ali ako je pod utjecajem sunčeve svjetlosti, vjetra i mrvi se, mogu se dogoditi otpuštanja tvari koje su opasne. Upravo zato lokacija nekadašnje tvornice je identificirana kao crna točka onečišćenja u RH i nametnuta je obaveza sanacije", rekla je pravnica koja ovdje vidi odgovornost i Ministarstva i investitora. 

"Ministarstvo je reklo da se to mora sanirati do 2019. godine, investitor to nije napravio i po Zakonu o zaštiti okoliša nadležno tijelo postalo je Ministarstvo koje je bilo dužno tada angažirati treću osobu na račun investitora koji je propustio izvršiti obavezu. Prošle su tri godine, a Ministarstvo to još nije napravilo", poručila je Krstulović Baković. 

Posljednje ispitivanje Ministarstvo je provelo prije desetak godina

Upitali smo je koliko su opasni spojevi koje udišu mještani Dugog Rata. 

"Mi tražimo od Ministarstva da ponove mjerenja (i naprave sanaciju) kako bi znali što je točno u zraku, u vodi i na tlu. One indicije koje mi imamo jest da su stručnjaci kemičari utvrdili da postoje PAH-spojevi. Ti spojevi mogu reagirati već sa sunčevom svjetlosti na kojoj se oni razbijaju na derivate koji se vežu na čestice prašine i možete ih udahnuti, a ti derivati su jako kancerogeni. Nažalost, ti spojevi mogu se prenijeti prašinom, a prašine uopće nema u elaboratu tako da mi ne znamo koliko toga šeta okolo", govori pravnica.

I ona je primijetila kako se među mještanima stvorio strah jer je, kako kaže, "dosta oboljelih od raka u njihovim obiteljima". 

Da bismo doznali što o svemu misle ljudi iz tvrtke Projekt uvala, pisali smo direktoru Henryju Alexanderu Bromptonu Gwyn-Jonesu na jedini e-mail koji smo našli u poslovnoj dokumentaciji. Odgovor ćemo objaviti kad i ako stigne.

Problematičan je i projekt turističkog kompleksa koji bi trebao niknuti ako se otpad ikad sanira 

Ako jednoga dana investitor Projekt uvala sanira otpad, na području bivše tvornice trebao bi niknuti turistički kompleks. Lokalna ga zajednica ne dočekuje raširenih ruku.

U ovoj priči nije samo otpad problem. Sama ideja megalomanskog resorta u toliko malom mjestu izaziva negodovanje stanovnika, ali i struke.

Arhitekt Nikša Bilić u ime predsjedništva Društva arhitekata Splita na otvorenom stolu je naglasio kako je njihov stav da planirani projekt turističkog kompleksa ne odgovara suvremenim načelima urbanističkog planiranja.

Saša Poljanec Borić, stručnjakinja za lokalni ekonomski razvoj i turizam, kazala je da se takva investicija ne može planirati samo iz perspektive komunalnog doprinosa.

"Investicija mora uvažiti aspiracije za kvalitetom života lokalnog stanovništva, što se postiže uvođenjem sadržaja koji nisu turizam, tj. onima koji odgovaraju suvremenoj ekonomiji. Samo megalomanska apartmanizacija neće zaposliti mlade, od kojih je jedna trećina na području Dugog Rata visokoobrazovana", podvukla je Poljanec Borić.

Tonči Bauk, načelnik općine Dugi Rat, građanima je obećao da će crnu točku Jadrana nastojati riješiti te ih je zamolio za potporu. Raspravu je moderirao mag. sc. prof. Tadej Glažar sa Sveučilišta u Ljubljani.