RATKO Mladić umro je u 84. godini dok je služio doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Prije nego što je postao zapovjednik vojske bosanskih Srba, imao je važnu zapovjednu ulogu u napadima JNA u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je još 1992. u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora zbog napada na Kijevo, područje Sinja i Šibenik. Protiv njega je podignuta i optužnica zbog miniranja brane Peruća, dok su raketni napadi na Požegu i Đakovo te napadi na Zadar i okolna mjesta bili predmet istraga.

Riječ je o različitim postupcima koji nisu završili na isti način. Jedan je okončan osuđujućom presudom, u drugom je podignuta optužnica, dok su u preostala dva, prema DORH-ovu pregledu iz 2017., provođene istrage.

Dokumenti i dokazi koje su prikupila hrvatska državna odvjetništva još su 2002. poslani tužiteljstvu Haaškog suda. Međutim, zločini počinjeni u Hrvatskoj nisu bili obuhvaćeni haaškom optužnicom protiv Mladića.

Presuda za napade na Kijevo, Sinj i Šibenik

Mladić je 1991. bio načelnik stožera, a zatim i zapovjednik 9. kninskog korpusa JNA. Šibensko tužiteljstvo optužnicu protiv njega i još devetorice podiglo je u svibnju 1992. Presuda je donesena manje od dva mjeseca poslije.

Sud je utvrdio da je Mladić zapovjedio napad na Kijevo 26. kolovoza 1991. Selo je zasuto granatama, bombama i kasetnim bombama. Jedan civil je poginuo, a Kijevo je gotovo potpuno razoreno i spaljeno.

Na arhivskoj snimci Srpske TV vide se napad JNA na Kijevo i Vrliku, razaranje mjesta te Ratko Mladić i Milan Martić. Snimka je napravljena iz perspektive napadača.

Osuđen je i zbog napada na Sinj, Vrliku, Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar. Poginulo je dvoje civila, razoreni su brojni stambeni i gospodarski objekti, a oko 3000 stanovnika Vrlike moralo je napustiti svoje domove.

Treći dio presude odnosio se na napade na Šibenik u rujnu 1991. Mladić je svojim podređenima zapovjedio napade na civile, kulturne spomenike, industrijska postrojenja i druge objekte. Grad je napadnut tenkovima, topništvom i zrakoplovima JNA.

Poginuo je jedan civil, a oštećeni su šibenska katedrala, crkva i samostan sv. Frane, gradsko groblje, Biskupska palača, Knežev dvor, tvrđava sv. Mihovila i drugi spomenici. Uništeni su i brojni industrijski pogoni. Za napade na Kijevo, područje Sinja i Šibenik Mladić je osuđen na 20 godina zatvora.

Optužnica zbog miniranja brane Peruća

Splitsko tužiteljstvo 1995. podiglo je protiv njega i još trojice optužnicu zbog miniranja brane i hidroelektrane Peruća. Prema optužnici, cilj je bio potpuno srušiti branu i izazvati vodeni val koji bi potopio naselja uz Cetinu te ugrozio više od 50.000 ljudi na području Sinja, Trilja i Omiša.

U branu je, prema optužnici, postavljeno 30 tona eksploziva. Eksploziv je aktiviran u siječnju 1993. i brana je teško oštećena, ali se nije potpuno urušila. Brzom intervencijom Hrvatske vojske i djelatnika HEP-a izbjegnuta je mnogo veća katastrofa.

Istraga zbog raketnih napada na Požegu i Đakovo

Mladić je bio obuhvaćen i istragom zbog raketnih napada na Požegu, Đakovo i okolna mjesta 1995. Istražni zahtjev odnosio se na njega i još pet osoba, a sumnjalo se da su naredili ispaljivanje raketa s kasetnim punjenjem.

U tim je napadima poginuo jedan civil, troje ih je ranjeno, a nastala je i velika materijalna šteta. DORH je 2017. naveo da je predmet tada bio u nadležnosti osječkog tužiteljstva, koje je tražilo topničko vještačenje i provođenje pojedinih radnji preko međunarodne pravne pomoći.

Granatiranje Zadra na Božić i Staru godinu

Zadarsko tužiteljstvo vodilo je istragu zbog granatiranja Zadra i okolnih naselja.

Mladića se sumnjičilo da je zapovjedio napade na grad na Božić i Staru godinu 1991., znajući da stanovnici slave blagdane i da mnogi nisu u skloništima. Poginulo je troje civila, a petero ih je teško ranjeno, među njima i desetomjesečno dijete.

Istraga je obuhvaćala i napade na Zemunik Donji, Posedarje, Pridragu, Suhovare, Rupalj, Galovac i Kali na Ugljanu. U dijelu tih napada poginuli su civili, dok su u brojnim mjestima uništene kuće, gospodarski objekti i druga imovina.

Škabrnja nije na popisu

Škabrnja se u DORH-ovu pregledu postupaka protiv Mladića ne spominje, iako dokumenti korišteni pred Haaškim sudom pokazuju njegovu povezanost s planiranjem napada na to mjesto.

Škabrnja je napadnuta ujutro 18. studenoga 1991., istoga dana kada je slomljena obrana Vukovara. U napadu su sudjelovali pripadnici JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Napadali su topništvom, tenkovima, zrakoplovima i pješaštvom.

Zarobljeni hrvatski branitelji i civili korišteni su kao živi štit ispred tenkova. Nakon ulaska u selo napadači su izvlačili ljude iz podruma i skloništa te ih ubijali. U jednom danu ubijena su 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. Oko stotinu ljudi odvedeno je u Benkovac, a selo je potom opljačkano, spaljeno i gotovo potpuno uništeno. Srušena je i katolička crkva, dok je okolno područje minirano.

Mladić je tada imao jednu od vodećih zapovjednih uloga u 9. kninskom korpusu. U njegovu ratnom dnevniku, u bilješci napisanoj dan prije napada, navodi se da treba “počistiti sektore Nadina i Škabrnje”, a uz zadatak 180. brigade zapisao je i riječi “zbrisati to”. Ti su zapisi citirani u sudskim dokumentima Haaškog suda.

Unatoč tome, hrvatsko pravosuđe Mladića nije optužilo za zločin u Škabrnji. DORH u svojem priopćenju nije objasnio zašto. Zločini u Škabrnji nisu bili obuhvaćeni ni haaškom optužnicom protiv njega.

Mladić tako za zločine u Hrvatskoj nikada nije odgovarao pred sudom u postupku u kojem je osobno sudjelovao. Presuda od 20 godina donesena je u njegovoj odsutnosti, a postupci za ostale zločine, prema javno objavljenom DORH-ovu pregledu, nisu završili presudom.