BIO JE TO posljednji sat zadnjeg dana odmora Petera Smitha na Tobagu kada je odlučio još jednom se okupati u moru. "More je bilo idealno za plivanje", prisjeća se umirovljeni informatički direktor. "Ušao sam, otplivao nekih šest metara i stajao u vodi do struka." On i njegova supruga Joanna, iz Hertfordshira, bili su s prijateljima, a rizik od napada morskih pasa - koji su na tom malom karipskom otoku gotovo nezabilježeni - bio im je zadnja stvar na pameti, prenosi BBC.

"Odjednom sam osjetio kako me nešto jako teško udarilo u nogu. Pogledao sam dolje i vidio morskog psa, i to velikog", kaže Peter. "Bio je dug možda tri metra. U tom trenutku mozak vam radi sto na sat." Ugrizao ga je morski pas bik, jedan od najopasnijih na svijetu, poznat po lovu u plitkim vodama. U svom prvom intervjuu od napada u travnju 2024. godine, Peter je za BBC News ispričao svoje zastrašujuće iskustvo i objasnio zašto se i dalje ne boji morskih pasa.

Situacija je brzo postala ozbiljna

Ovaj 66-godišnjak kaže da je odmah prepoznao čeljusti koje su mu se stegnule oko noge kao čeljusti morskog psa bika. U strahu da će ga povući pod vodu, odlučio se boriti. "Počeo sam ga udarati. Iskreno, ne znam što sam time pokušavao postići, ali udarao sam ga", kaže Peter. "Mogu iskreno reći da nikad ništa nisam udario tako jako kao tog morskog psa."

"Nakon noge, napao mi je lijevu ruku, a zatim i trbuh. Situacija se naglo pogoršala. Izgubio sam mnogo krvi." Naposljetku, životinja je prekinula napad dovoljno dugo da ga ljudi u blizini izvuku iz vode. Njegovi prijatelji John i Moira, koji su bili pored njega u moru, pomogli su u borbi protiv morskog psa i pozvali pomoć. Na plaži je Joanna, upozorena Moirinim vriskovima, potrčala prema obali.

"Sjećam se da sam ušla u vodu i vidjela njegove stravične ozljede. Vidjela sam kost, bilo je naprosto užasno", prisjeća se Joanna. "Netko je tada rekao: 'Sklonite je odavde.'"

Dug put oporavka

Peter je prevezen u jedinu bolnicu na Tobagu s dubokim ranama na trbuhu, velikim ugrizom na jednoj ruci i odgrizenim golemim dijelom gornjeg dijela bedra. Opisuje kako je bol počela dok su ga stavljali u vozilo hitne pomoći. "Vrištao sam, plakao, gubio mnogo krvi i padao u nesvijest. Ljudi su vikali na mene da ostanem budan." Joanna (64), umirovljena djelatnica zdravstvenog sustava, kaže da nije znala hoće li njezin suprug preživjeti. "Bio je tako blijed, bilo je zaista zastrašujuće."

Prisjeća se kako su je liječnici na Tobagu pitali može li potpisati obrazac za amputaciju udova njezina supruga ako bude potrebno – tada su shvatili da ga moraju prevesti s otoka. "Potrošili su sve zalihe krvi... primio je svu krv koju su imali na Tobagu", kaže Joanna. Prebačen je u bolnicu Jackson Memorial u Miamiju na Floridi na specijalističko liječenje. Tijekom sljedećih tjedana podvrgnut je desecima operacija, uključujući i jednu gdje su mu liječnici najavili da će mu preko rane staviti posebnu membranu kako bi dobili bolju površinu za presađivanje kože.

"Onda su se nasmijali. Pitali smo ih što je smiješno, a oni su odgovorili: 'Membrana je napravljena od morskog psa'", smije se Peter. "Tako da sada u nozi imam komadić morskog psa." Tako je započeo dug put oporavka. Zbog ozljede bedra morao je ponovno učiti hodati, a zbog problema sa živcem u ruci, presječenim u napadu, još uvijek nema osjet u prstima i teško hvata predmete – problemi s kojima će živjeti do kraja života.

"Zaista sam zahvalan. Imam problema s kretanjem, ali barem imam svoje udove", kaže on. "U jednom se trenutku činilo da ću ostati bez njih." Nije zahvalan samo liječnicima, već i prijateljima koji su mu pritekli u pomoć tijekom napada. "Zajedno smo se borili s drugim ljudima koji su bili iznimno hrabri. Zauvijek sam im zahvalan."

Napadi su iznimno rijetki

Morski pas bik povezuje se s nekoliko nedavnih napada u Australiji. Krajem siječnja, u toj su zemlji zabilježena četiri napada u samo 48 sati, od kojih je jedan bio smrtonosan za 12-godišnjeg dječaka. Tri napada dogodila su se unutar 15 kilometara jedan od drugog na istočnoj obali. To je potaknulo stručnjake da upozore kako su napadi morskih pasa i dalje vrlo rijetki u usporedbi sa sve većim brojem ljudi koji koriste more za rekreaciju, te su pozvali javnost da ne zaboravi da je ocean divljina koja nosi rizike. Prema svjetski poznatoj Međunarodnoj evidenciji napada morskih pasa, napad na Petera 2024. godine bio je prvi i jedini napad morskog psa ikada zabilježen na Tobagu.

Stručnjak za morske pse Tom "The Blowfish" Hird objašnjava da su morski psi bikovi "prilično vatreni" i "poznati po tome da uzvraćaju udarac kada ih se proganja brodovima ili označava". No, kaže da činjenica da su smrtni slučajevi od ugriza morskih pasa rijetki pokazuje da ljudi nužno nisu na njihovom jelovniku. "Budimo sasvim jasni: da morski pas bik, tigar ili velika bijela psina žele čovjeka kao plijen, od njega ne bi ostalo tijelo." Demoniziranje morskih pasa je nepravedno, smatra Hird, i dodaje da većina morskih pasa brzo shvati da se ljudi često bore i da nisu dobar obrok.

Peter ne želi da ono što mu se dogodilo naruši ugled Tobaga i smatra da nema razloga za strah. "Stanovnici Tobaga bili su zaista dobri prema meni. Oni žive od turizma. Vratio bih se", ustraje. "Još uvijek razmišljam o tom nebu i moru."

"Kakvog smisla ima preživjeti napad morskog psa ako ćete ostatak života provesti u strahu?"