Nakon Mesića, još jedan teflon-predsjednik?
JEDAN predsjednik već je uspio šarmom dobiti izbore. Sad i drugi šarmer namjerava poći njegovim stopama. Nadan Vidošević spominje se kao najozbiljniji kandidat za novog šefa države, a u tome bi navodno mogao dobiti čak i podršku Stjepana Mesića.
Vječiti predsjednik Hrvatske gospodarske komore puše ovih dana u Mesićeva jedra, kritizirajući gospodarsku politiku vladajućeg HDZ-a, stranke čiji je dugogodišnji dužnosnik. Njegove izjave kako "gospodarska stabilnost ne smije biti fetiš" te da "fetiš u politici nije dobar" možda su naljutile Ivu Sanadera, šefa Vidoševićeve stranke, ali su zato odobrovoljile Stjepana Mesića. A on u Nadanovoj političkoj nomenklaturi trenutno kotira više od premijera. Budući da se ne može nadati HDZ-ovoj podršci na izborima za predsjednika Republike, Nadan se okrenuo šefu države u nadi da će ga predložiti za svoga nasljednika.
Našički i dalmatinski cement
Što uopće spaja Mesića i Vidoševića? Zlobnici bi rekli cement - našički i dalmatinski. Mesićevi kritičari uporno mu izvlače aferu s privatizacijom Našicecementa iz ranih devedesetih, dok Vidoševića (između ostalog) ne napuštaju pitanja o privatizaciji Dalmacijacementa. Na Pantovčaku pak tvrde kako je poveznica ipak gospodarstvo, stavka koja je šefu države izuzetno važna, a u tome dobiva svesrdnu podršku šefa Gospodarske komore.
Pored toga, Mesić i Vidošević imaju još jednu važnu poveznicu: obojica su nevjerojatno otporni na afere. Tako bismo nakon jednog "teflon-predsjednika" uskoro mogli dobiti i drugog. Na njih se ništa ne lijepi.
Neobično je da se čovjek kojeg prate tolike afere i protiv kojeg se i dan-danas vode sudske istrage namjerava upustiti u predsjedničku utrku. Ali opet, imajući u vidu činjenicu da mu sve te afere proteklih petnaestak godina nisu nimalo ocrnile imidž, pa ni usporile profesionalno napredovanje (a bogami ni osobno bogaćenje), možda mu sav taj prljavi veš ipak neće smetati u onome što je sve više počelo ličiti na prodavanje šarma - a ne sadržaja.
Nitko se nije tako elegantno izvlačio iz toliko mnogo afera kao što je to godinama činio Nadan Vidošević. Najviše se pamti njegova uloga u privatizaciji Dalmacijacementa, koju nije doveo do kraja, ali je zato pripremio teren. Nalaz Državne revizije tereti ga kao osobu odgovornu za činjenicu da u elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća nije uključena njezina knjigovodstvena i procijenjena vrijednost. Uglavnom, smanjio je vrijednost Dalmacijacementa za 16 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, odnosno 8 milijuna eura.
Bez obzira što ga mnogi sumnjiče da je dio razlike strpao u vlastiti džep, on uporno ponavlja kako je bio "veliki protivnik prodaje Dalmacijacementa", i da su mu u tome podršku davali Franjo Tuđman i Antun Vrdoljak. Pritom, međutim, ne želi otkriti tko je onda, umjesto njega, najzaslužniji za sumnjivu prodaju poduzeća. Sada se vratio "na mjesto zločina" i kao predsjednik Uprave Kraša instalirao se u Nadzorni odbor Dalmacijacementa.
Vidoševića se mnogi u negativnom kontekstu sjećaju i iz vremena najveće slave Hajduka. Bio je predsjednik kluba u sezoni kad je klub igrao četvrtfinale Lige prvaka, zauzeo peto mjesto u Europi i napunio klupsku blagajnu. I unatoč tome, tih godina blokiran je račun kluba, a poslovanje nastavljeno preko pobočne tvrtke "Hajduk Sirio Sport". Njegova uloga u financijskim malverzacijama još uvijek se istražuje.
Nisu to jedine optužbe za malverzacije tijekom devedesetih godina. Vidošević je ovih dana ispitan na Županijskom sudu u Zagrebu zbog sumnje da je svojim aktivnostima kao član Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, prilikom privatizacije Ikom Kovnice, oštetio državu za dva milijuna kuna. U Fondu je sjedio u funkciji ministra gospodarstva u Vladi Nikice Valentića (od 1993. do 1995.), da bi se nakon toga bez problema ubacio u Hrvatsku gospodarsku komoru. I tamo ostao.
Ove godine četvrti put je izabran za čelnika Komore, kao jedini kandidat, i to kao volonter, jer je to bio jedini način da zadrži obje fotelje: predsjednika Uprave Kraša i predsjednika HGK. Neki ga zbog dugovječnosti na toj poziciji posprdno nazivaju Turkmenbašijem, ali zahvaljujući svemu tome Vidošević se uspio nametnuti kao moćnik koji uspješno povezuje gospodarstvo i politiku. A pritom ne snosi odgovornost ni za jednu granu.
U Komori žonglira općenitim frazama i parolama o "povećanju izvoza", dok u Krašu priznaju da od njega ne očekuju veliki angažman, jer je to "vrlo uređena kompanija u kojoj postoje stručne službe i timovi, pa predsjednik Uprave ne mora operativno odrađivati zadatke". Zbog toga, valjda, nije odgovoran ni za činjenicu da Kraš bilježi sve lošije poslovne rezultate.
Objašnjenja za podbačaje tipično su površna: Kraš ne očekuje "spektakularna preuzimanja u regiji", dok će "lidersku poziciju u Hrvatskoj teško obraniti s obzirom na jaku konkurenciju". Istovremeno, Vidošević kupuje dionice Kraša za 6,6 milijuna kuna, a unutarnje informacije govore da su skladišta prepuna viškova.
Problemi sa zakonom i financijske transakcije
S druge strane, mnogi se pitaju kako Vidošević protiv kojeg se u ovom trenutku vode istražne radnje može uopće obnašati visoke funkcije. Vjerojatno se od njega nije tražilo da donese potvrdu o nekažnjavanju i da se protiv njega ne vodi istraga.
Ako već nikoga ne zanimaju Vidoševićevi problemi sa zakonom, u javnost se tu i tamo probiju informacije o njegovim financijskim transakcijama. Osim kupovine (ili kako on kaže, dodjele) dionica Kraša, Vidošević je za 3,5 milijuna kuna kupio Meštrovićev atelje na Marjanu. Iznos je gotovo beznačajan ako se uzme u obzir da je kasnije taj atelje, zajedno s terenom i pravom građenja prodao za 11 milijuna. U prijevodu, zaradio je ravno milijun eura. Neki tu njegovu uspješnu transakciju povezuju s izmjenama GUP-a koje su podigle vrijednost ateljea, ali Vidošević i danas tvrdi kako je on u svemu tome zapravo ispao žrtva.
Prvo je navodno prodao stan u Splitu i podigao kredit u banci, a onda elitni prostor bio prisiljen prodati zbog «nerazumijevanja planova s ateljeom i stalnih pritisaka lokalnih medija». Zaradio je milijun eura, ali žali se da mu to "nije bio cilj".
U javnosti Vidošević želi ostaviti dojam skromnog čovjeka, koji živi u stanu na Sigečici i vozi skromni VW Vento. Ali pritom se ne hvali podatkom da na luksuznom Gornjem Prekrižju (njegova punica) gradi vilu od milijun eura, a za BMW peticu kojom se služi kaže da je to "standard Kraša". I kako onda čovjek ne bi bio popularan?
Veliki čovjek, poduzetnik, političar i zavodnik. Sve u jednom.
Ili neodoljiv, ovisno o spolu. Vidoševića prati glas velikog zavodnika i neodoljivog ljepotana, od čega se on ograđuje kao neka nezrela šiparica. "Sad znam s kojim problemima se susreću lijepe žene", kaže on skromno i s ganućem u glasu, želeći ostaviti dojam kako žali što se ne cijeni njegova stručnost i vještina, već samo ljepota. Legendarne su priče o zaluđenosti Beograđanki Nadanom "lepim kao greh", što na ovim prostorima uvelike pomaže izgradnji karizme velikog čovjeka, poduzetnika, političara i zavodnika. Sve u jednom.
Ako Vidošević, milošću Mesićevom, jednog dana aterira na Pantovčak, vjerujemo da bi takav razvoj događaja zadovoljio barem jednu osobu - Antu Kostelića. Poznati sportski guru tada više ne bi morao na čelu države gledati "omalenog dikobraza", nego "lepog Nadana s rupicama u obrazima". Pa ako već na Pantovčaku stoluje fikus, neka je barem zgodan. Od Vidoševića bi nešto više doista bilo pretjerano očekivati.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati