JUAN Carlos I bio je kralj Španjolske od 1975. do 2014. godine i jedna od najvažnijih, ali i najkontroverznijih figura moderne španjolske povijesti. Njegova vladavina obilježena je paradoksom: na prijestolje ga je doveo autoritarni režim, a u povijest je ušao kao kralj koji je omogućio prijelaz u demokraciju.

Rođen je 5. siječnja 1938. u Rimu, u egzilu, u obitelji Bourbon. Nakon Španjolskog građanskog rata vlast je preuzeo Francisco Franco, koji je zemlju pretvorio u diktaturu, ali ju je formalno proglasio kraljevinom bez kralja. Time je pitanje nasljedstva ostalo otvoreno, a Franco ga je koristio kao politički alat. Iako je legitimni nasljednik bio Juan Carlosov otac Juan de Borbón, Franco ga je smatrao previše liberalnim i nepouzdanim te ga je svjesno zaobišao.

Odgoj pod Francovim nadzorom

Umjesto toga, Franco je odlučio oblikovati budućeg kralja po vlastitoj mjeri. Juan Carlos je još kao dječak doveden u Španjolsku i školovan pod strogim nadzorom režima, uključujući vojnu izobrazbu u kopnenoj vojsci, mornarici i zrakoplovstvu. Cilj je bio jasan: stvoriti monarha koji će jamčiti kontinuitet frankizma i spriječiti povratak demokracije.

Godine 1969. Franco je Juana Carlosa službeno imenovao svojim nasljednikom, dodijelivši mu titulu princa Španjolske. Tom prilikom Juan Carlos je položio prisegu na vjernost frankističkim zakonima, što je kasnije postalo jedna od najspornijih točaka njegove biografije. U javnosti je djelovao kao lojalan režimu, no ostaje otvoreno pitanje je li već tada planirao politički zaokret ili je odluke donosio tek nakon Francove smrti.

Arhitekt demokratske tranzicije

Nakon što je Franco umro u studenom 1975., Juan Carlos je stupio na prijestolje u atmosferi duboke nesigurnosti. Mnogi su očekivali nastavak diktature pod kraljevskom krunom. Umjesto toga, novi kralj postupno je započeo proces političkih reformi. Podržao je imenovanje reformističke vlade, legalizaciju političkih stranaka, slobodne izbore i donošenje Ustava 1978., kojim je Španjolska postala parlamentarna monarhija.

Presudan trenutak njegove vladavine dogodio se 23. veljače 1981., tijekom pokušaja vojnog puča poznatog kao 23-F. Juan Carlos se u televizijskom obraćanju pojavio u vojnoj uniformi i jasno stao u obranu ustavnog poretka, čime je presudno utjecao na slom puča. Taj događaj učvrstio je njegov ugled kao jamca demokracije.

Pad ugleda i abdikacija

Ugled koji je godinama gradio počeo se urušavati nakon 2010., kada su u javnost izašli brojni skandali, od luksuznog lova na slonove u Bocvani do financijskih afera i sumnji na korupciju. Pod pritiskom javnosti i medija, Juan Carlos je 2014. abdicirao u korist sina Felipea VI, a 2020. napustio je Španjolsku i preselio se u Ujedinjene Arapske Emirate.

Juan Carlos I. ostaje duboko ambivalentna povijesna figura. Bez njegove uloge teško je zamisliti miran prijelaz Španjolske u demokraciju, ali istodobno njegov osobni pad i skandali bacili su sjenu na nasljeđe čovjeka kojeg je diktator odabrao da očuva sustav - a koji ga je, na kraju, presudno promijenio.