KAKO god da završi sutrašnja finalna utakmica Svjetskog prvenstva, jedno je sigurno - u povijesti neovisne Hrvatske nema puno trenutaka koji se mogu usporediti s trenutkom kojeg upravo proživljava cijela zemlja.

>> Nogometaši su za promociju Hrvatske napravili više nego itko drugi. Kako to iskoristiti?

U trenutku kad je postalo jasno da će hrvatska nogometna reprezentacija igrati u finalu najvećeg i najgledanijeg sportskog događaja na planeti Zemlji, u Hrvatskoj se zatreslo tlo. I to ne samo metaforički.

>> Mandžukićev gol izazvao potres. Doslovno

O opsjednutosti cijelog društva nastupima nogometne reprezentacije nikome u Hrvatskoj ne treba posebno objašnjavati. Od posljednjeg sučeva zvižduka u utakmici Hrvatska - Engleska gotovo nitko u Hrvatskoj ne govori ni o čemu drugome.

Ovakva atmosfera u društvu se ne pamti

Svi problemi koje Hrvatska ima, a o kojima se može (i mora!) pričati danima, sve nepravde, lopovluci i afere teške milijarde kuna, sve duboke podjele u društvu, sve frustracije od kojih patimo zbog dugogodišnjeg nezadovoljstva stanjem u društvu - sve je palo u drugi plan.

Val optimizma i čiste, nepatvorene sreće, koliko god da bio privremen, stvorio je atmosferu kojoj se gotovo nemoguće oduprijeti. Koliko je Hrvatskoj trebao kratkotrajni bijeg od bolne stvarnosti, jasno je svima koji su svjesni situacije u društvu.

Atmosferu koja je nastala plasmanom Hrvatske u finale SP-a osjetili su baš svi. Trgovine rade skraćeno, odgađaju se mise, premijer apelira na poslodavce da u ponedjeljak puste sve svoje zaposlenike na doček reprezentativaca, a političari se pokušavaju ukrcati na val oduševljenja koji je zahvatio cijelu zemlju. No primjećuje se još nešto. U društvu se nakon jako dugo vremena može osjetiti atmosfera optimizma i dobre bolje. Gotovo svi su sretni zbog uspjeha Hrvatske na SP-u i gotovo svi su postali svjesni da, unatoč dubokim podjelama u našem društvu, ipak postoji nešto što nas (gotovo) sve veže. I to nije nebitno.

Hrvatska doslovce nikad nije bila popularnija u svijetu

S obzirom na globalnu popularnost nogometa, a naročito Svjetskog prvenstva u čijem finalu igra Hrvatska (što mnogima i dalje zvuči potpuno nadrealno), nije nikakvo čudo da je Hrvatska postala hit u svijetu. Uvjerljivo najvažniji i najutjecajniji svjetski mediji natječu se u divljenju maloj zemlji koja je uspjela postići ono što je u povijesti nogometa uspjelo samo Urugvaju (i to u vrijeme kad je na Svjetskom prvenstvu igralo samo 13 reprezentacija).

New York Times, BBC, Guardian, CNN, Bloomberg, Wall Street Journal, Reuters, L.A. Times, Al Jazeera, CBS - vodeći svjetski mediji pokušavaju objasniti hrvatsko nogometno čudo. I svi oni uočavaju da do povijesnog uspjeha reprezentacije u završnici Svjetskog nogometnog prvenstva nije došlo slučajno. Ističe se iskustvo igranja naših igrača u najjačim svjetskim ligama, gotovo fanatična posvećenost rezultatu unatoč umoru, ali se i podsjeća da se hrvatska reprezentacija nakon presude Zdravku Mamiću napokon počela odmicati od njegova zlokobnog utjecaja.

Nezapamćeni interes za Hrvatsku pokazuje i stranica Google Trends koja u realnom vremenu prati broj pretraživanja pojmova na tražilici Google.

Svijet navija za Hrvatsku

CNN je ulazak Hrvatske u finale opisao kao “najveće iznenađenje u povijesti Svjetskih prvenstava”. Hrvatska na Svjetsko prvenstvo, budimo posve iskreni, nije došla kao jedan od favorita za osvajanje titule.

Male zemlje koje unatoč svemu postižu uspjehe na svjetskoj razini po definiciji izazivaju simpatije. Ljudi, naime, instinktivno vole autsajdere. U sukobu Davida i Golijata gotovo svatko će navijati za Davida. Dovoljno je pogledati komentare pod Facebook objavama najvećih svjetskih medija - podrška i simpatije prema Hrvatskoj stižu iz doslovce cijelog svijeta.

Ljudi iz Indije, Amerike, Indonezije, Pakistana, Kanade, Bermude, Kuvajta, Malezije, Švicarske, pa čak i Engleske koju je Hrvatska izbacila u polufinalu, komentiraju po društvenim mrežama kako će navijati za Hrvatsku. Svjetska javnost je, gledajući utakmice Hrvatske, itekako uočila borbeni duh i nevjerojatnu upornost i izdržljivost naših reprezentativaca u utakmicama s favoriziranim ekipama te nogometnim velesilama poput Argentine i Engleske i, logično, ljudima je to itekako simpatično.

Ukratko, Hrvatska nikad nije bila ovako popularna kao sada. Nemojmo se zavaravati, onaj tko je u svijetu čuo za Hrvatsku za našu je zemlju gotovo sigurno čuo u kontekstu turističkih atrakcija i sportskih uspjeha. Nikad u povijesti Hrvatska nije dobila ovakvu reklamu i to je nešto što kao društvo moramo iskoristiti.

A što nakon finala?

Neovisno o ishodu finalne utakmice, hrvatsko društvo moralo bi izvući pouke iz fascinantnog uspjeha hrvatskih nogometaša.

Vjerojatno glavna pouka koju treba izvući je da uspjeh ne dolazi bez nevjerojatne upornosti i predanosti radu, bez timskog rada na zajedničkom cilju, ali ni bez iskustva koje dolazi iz dugogodišnjeg rada s najboljima. Naši reprezentativci nisu postali ovakvi nogometni majstori igrajući u HNL-u, baš kao što ni Zlatko Dalić nije postao ovakav trener samo u Hrvatskoj.

"Ovo je prije svega uspjeh skupine ljudi koji su pokazali da mogu nadvladati naša dva osnovna nedostatka, a to su nedovoljna komunikacija i nedostatak suradnje. Pokazali su da jedino vrijedan i pošten rad donosi rezultate. Osim kvalitete igre, to su elementi koje bismo trebali pokušati prenijeti u sve sfere djelovanja", rekao je za Index Boris Jokić, jedan od glavnih autora reforme obrazovanja u Hrvatskoj čiji je slogan “Hrvatska može bolje” na ulice 2016. godine izvukao 50.000 ljudi koji su prosvjedovali za bolje obrazovanje.

>> Boris Jokić o uspjehu koji je ujedinio zemlju: Sad je vrijeme da dokažemo da nismo zabit svijeta

"U mnogočemu mi smo dio razvijenog svijeta i možemo se nositi i, što je jednako važno, surađivati s najboljima. Nije to samo u nogometu, skijanju ili u uspjesima znanstvenika. Mi kao društvo imamo potencijal odskočiti u različitim područjima", objašnjava Jokić.

Kako možemo iskoristiti nezapamćen sportski uspjeh i svjetsku popularnost?

"Za taj skok, međutim, nije dovoljno ponavljati riječ optimizam, nego treba imati i hrabrost, mudrost, strpljenje, sposobnost prihvaćanja drugačijeg te spremnost na pokušaj i pogrešku. Dok kao ljudi to imamo, oni koji nas vode, a to su hrvatske političarke i političari, to uopće nemaju. Na toj razini vladaju klijentelizam, laž, strančarenje, prodavanje magle prošlosti, opći nedostatak sadržaja, rad isključivo za privatno, a ne opće dobro. Bilo da je riječ o predsjednici, premijeru ili čelnicima oporbenih stranaka, za razliku od igrača i izbornika reprezentacije oni su niža lokalna i županijska razina i ako se ovaj trend želi nastaviti imaju jednostavnu dvojbu: radikalna promjena ili se trebaju skloniti", rekao nam je Jokić.

U nedjelju, u 17 sati, u Hrvatskoj će stati vrijeme.

Hoće li se od ponedjeljka zemljom zavladati nacionalistička i parohijalna euforija u kojoj će nas političari pokušati uvjeriti da smo najbolji na svijetu samo zato što smo Hrvati ili ćemo ipak shvatiti da Hrvatska zaista može bolje samo ako se otvori znanju i iskustvima iz cijelog svijeta te posveti mukotrpnom radu na razvoju vlastite budućnosti?

Hoće li povijesni uspjeh ostati samo privremeno bijeg od stvarnosti?

U ovom trenutku je to nemoguće predvidjeti sa sigurnošću. Možemo se samo nadati da će društvo uočiti što je točno dovelo Dalića i reprezentativce do najvećeg uspjeha u povijesti hrvatskog sporta te pokušati primijeniti iste vrijednosti u svakodnevnom životu. Ako u tome uspijemo, onda se zaista možemo nadati da uspjeh reprezentacije neće ostati tek privremena distrakcija od turobne hrvatske svakodnevice.

Nedjelja je dan za povijest. Pobrinimo se da bude i dan za budućnost.