SALEM je mala općina na jugozapadnom rubu urbanog područja Stockholma s najmanje trećinom populacije stranog podrijetla. Godinama se tamo nije događalo ništa vrijedno pažnje ni u nacionalnim medijima, a kamoli izvan granica Švedske, sve dok 6. prosinca nisu obnovljeni takozvani Salemski marševi - javno okupljanje fašista.

Otprilike 200 ljudi prošetalo je Salemom prije desetak dana noseći baklje i transparente u sjećanje na 17-godišnjeg skinheada Daniela Wretströma kojeg je 9. prosinca 2000. upravo u ovom gradiću nožem brutalno usmrtila skupina vršnjaka, od kojih su neki bili imigranti.

U sljedećih 10 godina profašistička desnica organizirala je komemorativne Salemske marševe, na kojima je u početku sudjelovalo i po 2000 prosvjednika, sve dok 2010. interes sudionika nije opao i marš je konačno otkazan.

Ovogodišnji marš organizirao je Nordijski pokret otpora (NMR), marginalna, ali nasilna neonacistička organizacija i politička stranka koja poziva na revoluciju i uspostavu totalitarnog režima po uzoru na Treći Reich. Na posljednjim parlamentarnim izborima 2022. godine, NMR je u cijeloj Švedskoj dobio 847 glasova ili 0,01 posto.

"Nećemo odgovarati na upite odvratnih prožidovskih novina. Dolaze nova vremena!", odgovorio je Pär Öberg, jedan od vođa NMR-a poznat po negiranju Holokausta, na pitanje švedskog Expressena o ciljevima njegove organizacije.

"Vi ste zaraza na tijelu naroda!"

Fredrik Vejdeland, još jedan vođa NMR-a, na skupu u Salemu obratio se švedskim političarima: "Vi ste zaraza! Vi ste zaraza na tijelu naroda! Progonit ćemo vas!". Neki sudionici marša uzvratili su mu povicima "Hell Seger!", starošvedskom verzijom nacističkog "Sieg Heil".

Salemski marševi naišli su na gotovo jedinstvenu osudu institucija, političara, medija i javnosti. Ne podržavaju ih čak ni ekstremno desni Švedski demokrati, treća stranka po broju mandata u švedskom parlamentu.

"Ovo što vidimo u Salemu izraz je groznih percepcija čovječanstva. To je usmjereno protiv svega u što vjerujemo: slobode, jednakosti i demokracije", napisao je švedski premijer Ulf Kristersson na upit medija da komentira Salemski marš.

"U našoj zemlji nema mjesta za antisemitizam ili ksenofobiju. Ovdje nitko ne smije biti zabrinut za svoju ili tuđu sigurnost - bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost, bez obzira je li rođen u Švedskoj ili inozemstvu. Nikada nećemo praviti kompromise oko toga", zaključio je Kristersson, inače vođa konzervativnih Umjerenjaka.

Sukob prava i reakcije građana

Ni stanovnici Salema nisu oduševljeni fašističkim skupom pred svojim vratima, a općinske vlasti uložile su žalbu na odluku policije da dopusti javno okupljanje. Međutim, Upravni sud zaključio je da sloboda okupljanja i demonstracija predstavlja ustavom zaštićeno pravo i odbio žalbu.

Iako su obično malobrojna, okupljanja ekstremne desnice u Švedskoj u pravilu izazivaju reakcije ideoloških neistomišljenika. Tako je bilo i 6. prosinca u Salemu. Policija i protuprosvjednici sukobili su se dva sata prije marša. U nasilnom obračunu policija je koristila palice i suzavac. Lakše su ozlijeđena trojica policajaca i 15 protuprosvjednika.

"Sudionicima dopuštenog javnog okupljanja omogućeno je da ostvare svoja ustavom zaštićena prava na demonstracije i izražavanje mišljenja. I skupina koja je prosvjedovala protiv dopuštenog javnog okupljanja također je dobila priliku izraziti svoje stavove", objavila je policija.

Treba naglasiti da je u Švedskoj malo toga izričito zabranjeno kad je riječ o javnim okupljanjima. Bez ikakvih posljedica javno se spaljivalo Kuran, a policija je dopustila i prosvjed na kojem je najavljeno spaljivanje Tore i Biblije (što se na kraju ipak nije dogodilo). Nema propisa koji bi izrijekom zabranjivali ni spaljivanje švedske zastave i drugih državnih obilježja.

Čak ni isticanje fašističkih simbola nije kažnjivo samo po sebi, nego je ključan kontekst: što se time poručuje, kome je poruka usmjerena i kako je događaj izveden. Svaka aktivnost koja u javnosti poziva na nasilje, prijeti ili izražava netrpeljivost prema skupini ili pojedincu na temelju rase, etničkog podrijetla, vjere ili seksualne orijentacije predstavlja kažnjivi govor mržnje.

Švedsko iskustvo sa Salemskim marševima nudi upozorenje kako ekstremističke skupine kroz dopuštena okupljanja šire poruke koje polariziraju i prijete stabilnosti društva te koliko je važno da institucije povuku granice i spriječe stvaranje sive zone koju onda radikali tumače kao prešutnu dozvolu.

Pouke za demokratska društva

U Hrvatskoj, gdje se već desetljećima vodi spor oko simbola i poruka s dvostrukim konotacijama na javnim događajima, pa i u saborskim klupama, Salem pokazuje da formalna dopuštenja nisu isto što i društvena legitimacija i da je taj dio posao politike i društvenih elita, ne policije i sudova.

Nije neophodno zabranjivati bilo čija javna okupljanja i prosvjede, dovoljno je da izabrani državni dužnosnici, političke stranke i društvene elite javno, odlučno i nedvosmisleno osude protuustavne poruke, simbole i ponašanja koja potiču nasilje, mržnju, netoleranciju i podjele. Samo i isključivo tako može se nasilne ekstremiste zadržati na marginama društva - na 0,01 posto.