Foto: Index/FaH

AKO je dosad bilo neke sumnje, nakon što je odgođeno održavanje međunarodne kulturne manifestacije Europska noć kazališta zbog zahtjeva jedne braniteljske udruge, posve je jasno da Hrvatska nema Ministarstvo kulture nego Ministarstvo cenzure. Nina Obuljen Koržinek koja kao najdraži izbor premijera Andreja Plenkovića stoluje u Runjaninovoj 2 zapravo nije ministrica kulture, nego ministrica cenzure.

>> Udruga osuđenog bludnika traži zabranu Europske noći kazališta: "Tamo će biti srpski pisci"

>> Iz straha od ljutih veterana odgođena Noć kazališta

>> Kako smo kapitulirali pred braniteljem koji je tinejdžerki na silu uvalio jezik u usta

I baš kao svi tipični cenzori iz povijesti, Nina Obuljen Koržinek je tek jedna revna činovnica - u izražaju dosadna, idejno potrebita i nemaštovita, uvijek spremna pozvati se na ovaj pravilnik ili onu uredbu kao ključni argument što figurira kao stručnost - koja provodi ideološke naloge drugih, ograničavajući slobodu izražavanja i umjetnosti ne nužno jer je osobno skandalizirana (za to bi ipak trebalo imati strasti), nego kroz tumačenje signala i provođenje naloga hrvatske verzije iranskog Vijeća čuvara revolucije.

Na daljinskom upravljaču ekstremista

To su u aktualnom domaćem kontekstu raznolike veteranske udruge i njima pripadajuće desno-ekstremističke pojave poput Marka Skeje i Mladena Pavkovića, dok je posao Ministarstva cenzure i Nine Obuljen Koržinek da skoči kad spomenuta dvojica, inače osuđeni za gospodarski kriminal (Skejo) i seksualno napastovanje (Pavković), kažu "hop". Ministrica cenzure je na njihovu daljinskom upravljaču i dovoljno je da ova ili ona braniteljska udruga samo pritisne neki dugmić, tj. pošalje priopćenje ili da izjavu za medije u kojoj traže zabranu kazališne predstave ili odgodu cijele kazališne manifestacije. Nina Obuljen Koržinek odmah će poslušati svoje gospodare i kao marljiva službenica prionuti zadatku provođenja njihovih naređenja, kao svojevrsni Eichmann u onome što se više doista ne bi trebalo zvati Ministarstvo kulture. Dotična je, dakle, puka transmisija, nepostojeći kulturni ili politički entitet, tek jedan automat cenzure koji predvidljivo reagira u skladu s onime kako je programiran.

Da je Nina Obuljen Koržinek doista ministrica kulture, ona bi kao glavna pokroviteljica vehementno odbila bilo kakvu mogućnost da se zbog jedne idiotske i šovinističke argumentacije jednog sumnjivog tipa odgađa Europska noć kazališta, koju je inače prošle godine pohodilo više od 100 tisuća ljudi, te bi jasno artikulirala da se Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Noć kazališta nikako ne isključuju. No naravno da su formalni organizatori Europske noći kazališta, a to je Narodno sveučilište Dubrava, u roku od par sati od objave Pavkovićeve potjernice kapitulirali pred njegovim zahtjevima, jer znaju iz iskustva da podršku od za kulturu resornog ministarstva ne mogu očekivati. Ekipi Nine Obuljen iz Runjaninove 2 je pak prepušten zadatak da facilitira obznanu ove zastrašujuće cenzure u javnosti, što su oni odmah i obavili. Ta ne može Nina Obuljen dozvoliti da Mladen Pavković bude nezadovoljan, zna ona kakva je društvena hijerarhija moći u današnjoj Hrvatskoj.

Umjesto da je Frljića branila, Obuljen se pridružila hajci

Znala je to i kada se pridružila hajci na predstavu Olivera Frljića “Naše nasilje i vaše nasilje” koja je u travnju igrala na 27. Marulićevim danima. Katolički i desničarski ekstremisti zbog toga su podivljali, oglasio se i lokalni nadbiskup te je čak i organiziran tragikomično primitivni prosvjed pred splitskim HNK. U takvoj bi situaciji jedna normalna i vjerodostojna ministrica kulture jasno stala na stranu slobode umjetničkog izražavanja i suprotstavila se zahtjevima da se predstava cenzurira, no ministrica cenzure Nina Obuljen Koržinek poslala je priopćenje u kojem se pohvalila da “program Festivala hrvatske drame 'Marulićevi dani' nisu podržali Ministarstvo kulture i Splitsko-dalmatinska županija”, ali su nažalost bili preglasani u vijeću koje je odlučivalo o programu ovog kazališnog festivala.

Nina Obuljen Koržinek je htjela cenzurirati Frljićevu predstavu, opravdavalo se ministarstvo, ali joj nije uspjelo. U istom su priopćenju krivicu svalili na HNK Split kao “nositelja Festivala Marulićevi dani” i intendanta Gorana Golovka. I onda je uslijedio vrhunac tog sramotnog priopćenja iz kuhinje Nine Obuljen: “Poštujući umjetničke slobode i estetska mjerila svakog umjetnika, mišljenja smo kako je potrebno pri stvaranju i izvedbama umjetničkih djela imati na umu vjerske i nacionalne osjećaje, kao i osnovna ljudska prava svakog pojedinca i društvene skupine.” U prijevodu: kad pišete roman, režirate predstavu, snimate film itd., imajte uvijek na umu osjećaje Skeje, Pavkovića, Košića i sličnih te se samocenzurirajte u skladu s time. Ako se takvima nešto u vašem umjetničkom radu ne sviđa, možete računati da će Ministarstvo cenzure Nine Obuljen Koržinek glasati protiv vas u ovim ili onim vijećima i da će stati na stranu ekstremista koji protiv vas organiziraju pogrome.

Usput, Frljićeva je predstava prethodno izvedena u Beču i Berlinu, no tamošnjim biskupima nije palo na pamet da traže njenu zabranu, niti su austrijski i njemački ministri kulture pisali priopćenja protiv nje. Zapravo je smiješno što se to uopće mora spomenuti, jer naravno da ne bi nešto tako ikada učinili. To su ipak demokratska društva u kojima ministri kulture svoju poziciju ne tumače kao onu staljinističkog cenzora ili u duhu Index Librorum Prohibitorum - popisa zabranjenih knjiga koje je Katolička crkva ukinula tek 1966. godine.

Gora od Hasanbegovića

Vrijedi naglasiti i da je Nina Obuljen Koržinek nominalno kadrovska perjanica Plenkovićeve navodno proeuropske i stabilizacijske politike, manifestacija nekakvog novog HDZ-a koji je napustio Karamarkovo mračnjaštvo i smjestio se na desnom centru. Ministrica cenzure je u međuvremenu postala lakmus za razotkrivanje te obmane, tek nešto jasniji od samog premijera. Dok on mjesecima pregovara o micanju ploče s ustaškim pozdravom iz Jasenovca, ona pomiče kulturne manifestacije po željama iste ekipe antidemokratskih ekstremista, koji iza svake izjave i priopćenja drže plinske boce kao drugi korak svojeg djelovanja.

Vrhunac tragikomedije je pak u tome što je dolazak Nine Obuljen Koržinek na čelo Ministarstva cenzure nakon Hasanbegovićeva dželatskog mandata većine kulturne scene dočekala s otvorenom podrškom. U međuvremenu je neprijeporno da je ona suštinski gora opcija, jer Hasanbegović je vodio frontalni napad na umjetnost i kulturu tijekom kojeg se znalo da se samo može boriti ili umrijeti, dok se uništavanje kulture koje provodi ministrica cenzure odvija strategijom tisuću malih rezova koji ne izazivaju instantni otpor.

Dolores Umbridge iz Runjaninove 2 je ujedno i tragična figura, jer svojim cenzorskim ponašanjem iznevjerava i umjetnost i kulturu i europske vrijednosti, što može i sama razumjeti. Njen je mandat na čelu Ministarstva kulture postao sluškinjina priča, no za razliku od distopijskog romana Margaret Atwood, Nina Obuljen Koržinek nije prisiljena biti sluškinja jedne totalitarne mačističke politike, nego se ona sama osuđenom seksualnom napasniku Pavkoviću i drugima poput njega ponudila za tu poziciju. Da ne nanosi tako veliku štetu hrvatskoj kulturi i društvu, bila bi čak vrijedna sažaljenja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.