ANNE Haferkorn i Georg Stein hitno traže povoljan stan. S dvoje djece i radom od kuće, obitelj treba najmanje četverosoban stan u malom provincijskom gradiću Speyeru, ili okolici. Mogli su si priuštiti oko 1600 eura mjesečno za ukupnu stanarinu.

"Lijepili smo plakate po staračkim domovima i vrtićima, dijelili smo letke, razgovarali smo s ljudima na ulici ili u kafićima, stavili smo oglase u novine. Konkurencija je jednostavno prevelika", kaže Georg Stein. Ponižavajuće je kad ne dobijete čak ni odgovor, žali se ovaj mladi otac za Deutsche Welle.

Jednostavan standard teško pristupačan

Već godinama stanarine u Njemačkoj vrtoglavo rastu. Prema istraživačkom institutu Empirica, stan od 60 četvornih metara jednostavnog standarda u Berlinu koštao je 2024. godine 650 eura, bez komunalnih troškova. Ostali gradovi poput Frankfurta na Majni ili Stuttgarta još su skuplji i stanarina iznosi 790 eura, odnosno 800 eura. München je vodeći s 1150 eura. Čak i uz dobre i sigurne poslove, mnogo ljudi biva odbijeno prilikom traženja stana.

"Ljudi poput policajaca, medicinskih sestara, ali i samohranih roditelja i onih sa stranim prezimenima često su zanemareni. Njima je posebno loše, ali zapravo je sada pogođeno cijelo društvo, a ne samo oni s niskim primanjima", kaže Lukas Siebenkotten iz njemačkog udruženja stanara.

Problem je poznat već odavno. U borbi protiv visokih stanarina bivša koalicija namjeravala je potaknuti stanogradnju. Plan je bio gradnja 400.000 stanova godišnje, od čega bi 100.000 bilo javno subvencionirano. No, prema procjenama stručnjaka, do 2024. ih je izgrađeno tek nešto više od polovice.

Građevinarstvo je u krizi

Prema mišljenju Siebenkottena, nitko ne bi trebao trošiti više od trećine svog raspoloživog neto prihoda domaćinstva na stanovanje. U stvarnosti, milijuni ljudi izdvaja više od 40 posto, a stotine tisuća više od 50 posto, kaže on.

U međuvremenu je građevinska industrija u dubokoj krizi. Neizvjesnost među potencijalnim kupcima osjeća se svuda. Lars Diehl je voditelj projekta u tvrtki Krieger + Schramm Frankfurt RheinMain GmbH & Co. KG. On kaže da mnogi kupci svoje čekanje na kupovinu stana opravdavaju time da se nadaju padu kamatnih stopa ili troškova izgradnje.

On sam se plaši da će gradnja u budućnosti biti još skuplja. Mnogi zaposlenici su, kaže, zbog krize napustili branšu. Kada bi se opet moglo više graditi, nedostajalo bi osoblja. "Apsolutno nam trebaju kvalificirani radnici iz inozemstva da popune te praznine, ali ti ljudi trebaju i smještaj, a to opet komplicira situaciju", kaže Diehl. Zbog loše gospodarske situacije, kaže on, gradi se puno manje kuća za jednu ili dvije obitelji nego prije nekoliko godina.

Situacija za stanare bi se mogla pogoršati

Ekonomist Matthias Günther s Instituta Pestel pretpostavlja da će time situacija za podstanare biti još gora: "Dok je prije privatno domaćinstvo moglo financirati obiteljsku kuću s 1100 do 1200 eura, danas treba 1700 do 1800 eura, a to je mnogim domaćinstvima već tijesno, mnogi si to više ne mogu priuštiti." I to je naravno također problem za tržište najma stanova. "Jer ovaj nedostatak vlasništva nad kućom jednostavno znači da ljudi ostaju u svojim stanovima i više ne oslobađaju stanove za iznajmljivanje", rekao je on.

Prema Güntheru, 1987. je samo u Zapadnoj Njemačkoj bilo oko četiri milijuna socijalnih stanova. Danas ih ima 1.1 milijun, što je manje od pet posto stambenog fonda za iznajmljivanje. To znači, kaže on, da više nema utjecaja na smanjenje cijene.

Za one koji primaju socijalnu pomoć država pokriva troškove smještaja. No kritičari prigovaraju da se tu često prelako prihvaća visoke najamnine koje određuju stanodavci. "Ako se u pojedinim gradovima plaćaju troškovi smještaja od dvanaest eura po četvornom metru ili više, tada si to obični građanin s nižim primanjima više ne može priuštiti, dok primatelji socijalne pomoći mogu. To dovodi do velikih društvenih problema, a na kraju država time dodatno potiče rast stanarina, budući da prihvaća tako visoke troškove smještaja", kaže Günther.