NJEMAČKA televizija WDR nedavno je emitirala 45-minutnu dokumentarnu reportažu koja se bavi problemima turizma u Hrvatskoj. Dox pod naslovom “Hrvatska bez limita - turistička groznica na Jadranu” autorski potpisuje novinarka Susanna Zdrzalek, a u najavi se navodi kako “turistički bum u Hrvatskoj prate ekološki skandali, pretrpani gradovi i ugrožavanje UNESCO-ve svjetske baštine”.

U dokumentarcu se autorica fokusira na četiri konkretna primjera, odnosno lokacije na kojima nekontrolirani rast turizma i izostanak odgovarajuće strategije razvoja stvaraju velike probleme - to su Dubrovnik, Plitvice, Split i Hvar.

Na početku se Hrvatska opisuje kao “raj za odmor na Jadranu”, hvale se prirodne ljepote zemlje, no onda se ističe da veliko povećanje broja turista “nije bez posljedica”. Ističe se da je turizam jedina preostala funkcionalna gospodarska grana u Hrvatskoj te se postavlja pitanje koliko još turizam u Hrvatskoj može nekontrolirano rasti. 

Dubrovnik kao kulisa Igre prijestolja

Napominje se da se ove godine u Dubrovniku očekuje oko milijun turista, što stanovnicima tog grada izaziva ogromne probleme u svakodnevnom životu. Turiste trenutno najviše privlači hit serija Igra prijestolja, koja se dijelom snima u Dubrovniku, te se dodaje kako postoje i posebne turneje za posjetitelje na kojima mogu obići mjesta na kojima su snimljene neke od ključnih scena. Sudjelovanje u takvom obilasku grada, koji traje dva sata, plaća se 25 eura po osobi, a u grupi bude oko 40 ljudi. S druge strane, Dubrovnik ima dugu i slavnu povijest koja većinu turista ne zanima, nego samo ono povezano s Igrom prijestolja ili s Ratovima zvijezda koji su također bili snimani u ovom južnohrvatskom gradu.

U reportaži se mogu vidjeti i brojni kadrovi nesnošljive gužve unutar dubrovačkih zidina, te intervjui s nekoliko Dubrovčana koji opisuju kako im je život zbog navale turista postao nepodnošljiv. Sve je u centru grada postalo preskupo, razina buke se povećala da više nije ni moguće normalno spavati, obaviti bilo koji dnevni zadatak je postalo nevjerojatno komplicirano, žale se Dubrovčani u kameru njemačke televizije. “Dubrovnik je postao jedan veliki hotel i nadam se da nam se neće dogoditi što se dogodilo drugim turističkim destinacijama, da postanemo grad bez građana”, kaže jedan od njih.

Još jednom o jezeru govana na Plitvicama

Nakon desetak minuta fokus dokumentarca se prebacuje na to kako masovni turizam uništava okoliš, a primjer toga su Plitvice, na kojima se zbog nedostatne kanalizacije i građevinskog buma unutar prostora nacionalnog parka pojavilo doslovno jezero govana. Novinarka ističe da se smrad osjeti iz daljine, a snimke plitvičkog jezera govana su mnogo strašnije nego one objavljene prije par mjeseci u njemačkim medijima, s obzirom na to da je vrhunac sezone i da se jezero govana značajno povećalo. Smrad koji se širi u doxu opisuju kao “bestijalan”.

Načelnik Ante Kovač pak govori da je u Hrvatskoj sve naopako i da je ovdje uobičajeno da “država krši vlastite zakone”, pa je tako moguće i da se usred nacionalnog parka napravi ilegalno kanalizacijsko jezero puno fekalija, otpada i smrada. Navodi se kako su u Hrvatskoj rašireni korupcija i klijentelizam, čega je situacija na Plitvicama savršen primjer. 

Propituje se i što za hrvatsku budućnost znači da je zemlja toliko ovisna o turizmu, pa se fokus dokumentarca prebacuje na Split, drugi najveći grad u RH. Podsjeća se da je Split u Jugoslaviji imao mnogo industrije, koja je u međuvremenu propala, te da grad danas “živi od turizma”. Problem je što u Splitu nedostaje hotelskih kapaciteta, koji se tek grade, te da se masovno turistima iznajmljuju stanovi lokalaca. Objašnjava se u međuvremenu uobičajena praksa da se podstanarima početkom ljeta otkazuju ugovori o najmu, kako bi se te prostore moglo iznajmiti turistima, što mladima u Splitu značajno otežava planiranje budućnosti.

“Hrvatska je zemlja Trećeg svijeta koja je članica EU-a”

Autorica je razgovarala i s nekoliko mladih Hrvata, a svi oni žele otići živjeti negdje vani, najviše u Njemačku. Žale se da u Hrvatskoj nije moguće naći trajno zaposlenje s dobrom plaćom i da im se nude samo ugovori na određeno vrijeme. Mnogi Splićani se sve više osjećaju kao stranci u vlastitom gradu, te im postaje nemoguće živjeti u Splitu. Hrvatsku pak mladi Splićani opisuju kao “zemlju Trećeg svijeta koja je članica Europske unije”.

O tome kako je Hrvatska postala i party destinacija te kakve probleme to izaziva, ilustrira zadnji dio dokumentarca koji se bavi situacijom na Hvaru. Možemo vidjeti brojne kadrove pijanih turista koji u kameru govore da su se tu došli samo napiti, te da o Hvaru ne znaju ništa. Lokalno stanovništvo pak ističe da je život preko ljeta postao nepodnošljiv, te da se pijani turisti često ponašaju posve neprimjereno. Hvarani kažu da su sami uništili “pristojan turizam” koji su prije imali, te da su zbog veće zarade prihvatili partijanere, koje više ne mogu kontrolirati. Neki optužuju i lokalne vlasti za korupciju i pogodovanje određenim turističkim objektima.

Dokumentarac pokazuje i da su propisane visoke kazne na Hvaru za određena neprimjerena ponašanja ostale mrtvo slovo na papiru. Iako se npr. hodanje s limenkom ili bocom alkohola u ruci kažnjava s nekoliko stotina eura, njemačka je ekipa bez problema snimila mnoge turiste koji baš to čine, a nitko ih ne opominje ili kažnjava, te da policije uopće nema u blizini.

Na kraju dokumentarca se naglašava da Hrvatska treba novu strategiju za razvoj turizma, jer se već sada vidi ponavljanje pogrešaka koje su prije napravili drugi.