JEDAN od najistaknutijih pisaca njemačkog govornog područja, Daniel Kehlmann, gostovao je u HRT-ovoj emisiji "Razgovor s razlogom" povodom hrvatskog izdanja njegova romana "Kao na filmu". U romanu obrađuje priču o velikom njemačkom filmskom redatelju G. W. Pabstu i postavlja pitanja o posljedicama malih moralnih kompromisa u vrijeme nacističke diktature.

Put u Treći Reich

Kehlmannov roman, na Festivalu svjetske književnosti predstavljen pod naslovom "Kao na filmu" (u originalu "Lichtspiel"), prati životnu priču Georga Wilhelma Pabsta, koji je uz Fritza Langa i Murnaua bio jedan od tri najvažnija redatelja njemačkog nijemog filma.

"Bio je svojevrsna svjetska zvijezda, netko tko je oblikovao stil koji danas odmah povezujemo s njemačkim nijemim filmom 20-ih godina", objasnio je Kehlmann. Pabst je bio lijevo orijentiran i nije imao simpatija za naciste, pa je nakon njihova dolaska na vlast otišao u Hollywood. Ondje je, međutim, snimio film koji je doživio neuspjeh.

Nakon toga, iz nejasnih razloga, vratio se u Austriju, tada pod nacističkom okupacijom, i snimio nekoliko filmova za Ministarstvo propagande Josepha Goebbelsa. "Za mene, kao pisca, to je zapravo bila mogućnost da s njim pronađem put u Treći Reich. Da ispričam priču o nacističkoj diktaturi koja u tom obliku još nije bila ispričana. Ne samo priča o Pabstu, nego i priča o emigrantu koji se vraća i čini mnogo malih moralnih kompromisa", rekao je Kehlmann.

Umjetnost i kompromisi

Dok neki umjetnici mogu ostati politički neutralni, filmaši to ne mogu, smatra Kehlmann. Snimanje filmova zahtijeva veliko financiranje i resurse, što ih čini ovisnima o kompromisima s moćnicima. "Film je zbog toga već tada, a zapravo je to i danas, uvijek bio politička umjetnost. Redatelji su naviknuti na to da moraju uvjeravati druge i praviti kompromise, ali to postaje osobito problematično kad imaju posla s diktaturom", istaknuo je.

U demokraciji kompromisi uglavnom nisu moralno katastrofalni, ali u diktaturi i mali, svakodnevni kompromisi znače prihvaćanje užasnih stvari. "Glavna pogreška koju Pabst čini u mom romanu, ali i stvarni Pabst, jest u tome što je otišao iz Amerike. Čak ako ondje i nije mogao dobro raditi, nikada nije trebao otići", kaže Kehlmann.

Dodaje kako pravo pitanje nije treba li čovjek uvijek učiniti ispravnu stvar, jer to nije moguće, već "kako možemo pomoći organizirati državu u kojoj se čovjek po nekoliko puta na dan ne suočava s moralno najtežim odlukama".

Paralele sa sadašnjošću

Kehlmannov roman različito je primljen u svijetu. U Mađarskoj su ga službeni mediji ignorirali, dok su ga neslužbeni proglasili najvažnijom knjigom godine. U Rusiji je dobitnik Nobelove nagrade Dmitrij Muratov rekao da roman govori upravo o onome što oni proživljavaju. U Americi, gdje Kehlmann živi, knjiga je privukla golemu pozornost. "To je povezano s temom, jer mnogi ljudi u Americi danas, pod Trumpom, imaju dojam da moraju činiti mnogo malih kompromisa koje smatraju moralno upitnima. Drago mi je što se moj roman ljudima u takvoj situaciji čini relevantnim, ali ipak bih više volio da Trump nije predsjednik", rekao je.

Usporedbu s Njemačkom 1933. godine povukao je govoreći o imigrantima bez dokumenata u SAD-u. Rekao je da su mnogi od njih desetljećima integrirani u društvo, plaćaju porez i rade, a sada ih se "nemilosrdno progoni, uhićuje i smješta u 'detention centers'". "Izraz 'detention center' zvuči bezazleno, ali s obzirom na uvjete u tim centrima moglo bi se reći da su to koncentracijski logori. Ti ljudi doista žive u situaciji sličnoj onoj u kojoj su živjeli Židovi u Njemačkoj 1933.", ustvrdio je Kehlmann.

Pisac se osvrnuo i na birače koji glasaju za Donalda Trumpa ili njemački AfD, koji naziva neofašističkom strankom. Smatra da se takve ljude ne bi trebalo oslobađati odgovornosti. "I glasanje je moralni čin, a ljudi koji glasuju za Trumpa ili AfD počinili su strašnu moralnu pogrešku. I trebali bi se sramiti", poručio je. Unatoč svemu, Kehlmann nije pesimističan. Izrazio je nadu da će "noćna mora" u SAD-u uskoro završiti, iako smatra da dijelovi Europe možda tek ulaze u nju. "Mislim da bi noćna mora mogla završiti", zaključio je.