Objavljena monografija "Moji studenci"
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Moji Studenci" naziv je monografije u kojoj je riječju i slikom ispisana povijest i sadašnjost Studenaca, mjesta pokraj Imotskoga. L
Knjiga, kakvom se ne mogu pohvaliti ni neki gradovi, nastala je na poticaj studenačkog župnika fra Frane Bilokapića, a plod je rada skupine Studenčana i njihovih prijatelja.
Tiskana je u nakladi župnog ureda Studenci, njezin glavni urednik je Vlado Šakić, a redakturu je obavio Mate Maras.
"Ova je knjiga nastala od ljubavi. Njezine sastavljače nije poticao nikakav novac, nije ih mamila varljiva slava", zapisalo je u knjizi Uredničko vijeće sastavljeno od 10-ak članova.
Kroz 10-ak poglavlja, na više od 350 stranica monografije ispisana je povijest Studenaca, obrađene su gospodarske i demografske značajke, narodni običaji i predaje, studenački rodovi, sakralni objekti i crkvena slavlja, žrtve Drugoga svjetskog i Domovinskog rata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U knjizi je zapisan i dio pučke predaje - legende i priče o vilama i vukodlacima, a zabilježene su i gange.
Građu za monografiju autori su skupljali po maticama i arhivima, starim knjigama i novinama, ali i u razgovorima sa živućim svjedocima minulih zbivanja.
Monografija bilježi da se na studenačkom području u kontinuitetu živjelo od prapovijesnog doba, da su Studenci prvo selo u Imotskoj krajini koje je 1867. dobilo javnu školu, da je oko 1880. otvorena prva - Vranjkušina gostionica (radi i danas), a zanimljiva je po tome što su je od utemeljenja do danas držale - žene.
"Moji Studenci" vrijedan je i trajan zapis o Studencima, tim više što brojke neumoljivo govore o ne baš svijetloj budućnosti tog mjesta. Naime, dok je 1961. imalo 2171 stanovnika, 2001. mjesto ima svega njih 729, od toga ih 539 živi na Studencima, ostalih 190 samo su prijavljeni, a nalaze se u inozemstvu.
Knjiga, kakvom se ne mogu pohvaliti ni neki gradovi, nastala je na poticaj studenačkog župnika fra Frane Bilokapića, a plod je rada skupine Studenčana i njihovih prijatelja.
Tiskana je u nakladi župnog ureda Studenci, njezin glavni urednik je Vlado Šakić, a redakturu je obavio Mate Maras.
"Ova je knjiga nastala od ljubavi. Njezine sastavljače nije poticao nikakav novac, nije ih mamila varljiva slava", zapisalo je u knjizi Uredničko vijeće sastavljeno od 10-ak članova.
Kroz 10-ak poglavlja, na više od 350 stranica monografije ispisana je povijest Studenaca, obrađene su gospodarske i demografske značajke, narodni običaji i predaje, studenački rodovi, sakralni objekti i crkvena slavlja, žrtve Drugoga svjetskog i Domovinskog rata.
Građu za monografiju autori su skupljali po maticama i arhivima, starim knjigama i novinama, ali i u razgovorima sa živućim svjedocima minulih zbivanja.
Monografija bilježi da se na studenačkom području u kontinuitetu živjelo od prapovijesnog doba, da su Studenci prvo selo u Imotskoj krajini koje je 1867. dobilo javnu školu, da je oko 1880. otvorena prva - Vranjkušina gostionica (radi i danas), a zanimljiva je po tome što su je od utemeljenja do danas držale - žene.
"Moji Studenci" vrijedan je i trajan zapis o Studencima, tim više što brojke neumoljivo govore o ne baš svijetloj budućnosti tog mjesta. Naime, dok je 1961. imalo 2171 stanovnika, 2001. mjesto ima svega njih 729, od toga ih 539 živi na Studencima, ostalih 190 samo su prijavljeni, a nalaze se u inozemstvu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati