U HRVATSKOJ javnosti su se proteklih dana uzburkali duhovi zbog spomenika "Mađarska kalvarija" koji je mađarski premijer Viktor Orban prošle subote, 4. lipnja, otkrio u Satoraljaujhelyu.

>> Orban opet svojata pola Hrvatske

Pozornost medija je bila primarno usmjerena na sam spomenik, koji prikazuje Mađarsku iz vremena Habsburške Monarhije, kada je Mađarska vladala teritorijem koji je danas u Republici Hrvatskoj. Dodatna provokacija bio je i natpis na ploči "Fiume - tengerre magyar". U prijevodu bi to značilo "Rijeka - na more Mađar(i)", a citat je mađarskog pjesnika i političara Lajosa Kossutha, koji nije priznavao postojanje Hrvatske.

Napad Orbanovog ministra vanjskih poslova na Index

Sve to je prepoznato kao najnoviji primjer Orbanovog posezanja za hrvatskim teritorijem, a stvar je u međuvremenu postala i diplomatski incident, nakon što se mađarski inoministar Peter Szijjarto direktno obrušio na Index i druge hrvatske medije koji su kritički pisali o svemu tome, tako pokušavajući cenzurirati hrvatske medije.

>> Orbanov šef diplomacije napao Index i hrvatske medije, a šuti o njegovom nacionalizmu

>> Odgovaramo Szijjartu: Ovo nije Mađarska, Index nećete uređivati

Orban kao Milošević na Gazimestanu 1989.

No, ostalo je neprimijećeno što je Orban rekao u svom govoru prilikom otkrivanja spornog spomenika, a to po intonaciji podsjeća na zastrašujući govor Slobodana Miloševića na Gazimestanu 1989. godine.

Index je pročitao cijeli Orbanov govor, čiji se prijevod na engleskom jeziku može naći na službenim stranicama mađarske vlade.

Orban je historijsku sudbinu Mađarske usporedio s onom Isusa Krista, govoreći o mađarskom "Križnom putu", dakle koristeći istu retoriku kakvu filoustaše u Hrvatskoj koriste kada govore o partizanskoj odmazdi nakon Drugog svjetskog rata. 

"Ponovno hodamo Križnim putem. Tražimo lijek, utjehu, nadu i ohrabrenje. Znamo da to možemo dobiti samo na kraju Puta. Samo ovdje i tako se možemo izdignuti iznad boli", rekao je Orban na početku.

Tisućljetna Mađarska poput "Tisućljetnog Reicha"

Nakon toga se Orban vraća daleko u prošlost, spominje "plemena koja lutaju stepom", od kojih su mnoga nestala u "prašini povijesti", ali ne i Mađari, koji su se izborili za svoje mjesto i onda "otvorili svoja srca kršćanstvu" i "čuli riječ Boga", a to su i danas "temelji mađarske države".

"Obranili smo se od napada zapadnih carstava. Oporavili smo se od udara istočnih pogana", nastavlja Orban epsku naraciju, mađarsku verziju "tisućljetnog sna", još jedne povijesne fabrikacije koja već 30 godina unesrećuje hrvatsko društvo svojom fundamentalnom lažljivošću. Još gore, sve to podsjeća na priču o "Tisućljetnom Reichu", čije posljedice ne treba nikom posebno pojašnjavati.

Onda je naravno došao do Otomanskog carstva i Mađara kao predziđa kršćanstva, da bi skrenuo u možda najbizarniji dio govora u kojemu kliče "slava mađarskim ženama" jer su rađale dovoljno Mađara kroz povijest. 

Mađarske žene i genetika izgradnje nacije?!

"Uvijek su nam davale što je trebalo. Našim ženama dugujemo što je u našim genima vještina preživljavanja i izgradnje nacije. Njima dugujemo što smo europski šampioni preživljavanja", rekao je Orban, tako svodeći žene na nacionalne koke-nosilice i baljezgajući o genetici koja naravno nema nikakve veze s time je li netko sposoban za "izgradnju nacije" ili ne. Riječ je o rubno nacističkoj retorici, s obzirom na to da su i nacisti vjerovali u posebnu čistoću njemačke krvi, s obzirom na to da tada geni nisu bili općepoznata znanstvena činjenica.

Slijedi još jedan tipični nacistički motiv, a to je onaj o "nožu u leđa" (tzv. Dolchstoßlegende), kako su nacisti objašnjavali poraz Njemačke u Prvom svjetskom ratu, dok Orban spominje "zavjere" i "nož u leđa u Budimpešti". Onda dolazi i rečenica o tome kako je "Zapad silovao tisuću godina stare granice i povijest srednje Europe", misleći pritom na uspostavljanje neovisnih država nakon Prvog svjetskog rata, u kojemu je Mađarska Trianonskim sporazumom od prije sto godina izgubila dvije trećine teritorija na kojima je bila hegemon, od Hrvatske, preko Srbije pa do Slovačke, Rumunjske i Ukrajine.

"Koprcanje u multikulturalnom škripcu"

Ipak, Orban hvali "naše pradjedove koji nisu odustali", koji nisu "klečali ni molili za milost", nego su izdržali nedaće i to ovim redom: "nacističke kampove, sovjetske gulage, deportacije, Čehoslovačku, Jugoslaviju". Onda Orban poentira da su sve te države nestale, kao i imperijalno carstvo Velike Britanije i Francuske, "a što je ostalo od njih koprca se u multikulturalnom škripcu njihovih osvetničkih bivših kolonija".

"Čak i najmoćniji ne mogu izbjeći pravdu povijesti", nastavlja Orban i likuje što su Mađari preživjeli da budu na pogrebu onih koji su njih htjeli staviti u grobove.

"Mi Mađari ćemo ostati stajati, bez obzira kako se vjetar okrene. Ostat ćemo jer smo doma", poručuje.

Onda dolazi dio u kojem Orban još jednom slavi raspad Čehoslovačke i Jugoslavije te ističe da je "sretan graditi zajedničku budućnost sa Slovačkom, Slovenijom, Hrvatskom i Srbijom, koje su ponosne na svoj nacionalni identitet". Ističe da je povijest dala možda i posljednju šansu narodima srednje Europe da se zajedno obrane "od Zapada i Istoka". Hvali se da je Mađarska najmnogoljudnija zemlja u Karpatskom bazenu i da "nije bila ovako snažna posljednjih sto godina".

Orbanova apokaliptična vizija

"Ne postoji nijedna nacija na svijetu koja je mogla izdržati takvo stoljeće", kaže Orban, iako su stotine nacija izdržale krvavo 20. stoljeće. Hvali Mađare koji žive izvan Mađarske jer su "ostali vjerni mađarskoj naciji i svojoj domovini".

Orban upozorava da se "svijet mijenja" i da "slijede tektonske promjene": SAD više nije sam na prijestolju svijeta, Euroazija se punom parom izgrađuje, okvir Europske unije pucketa te se nada spasiti salto mortaleom. "Tlo drhti pod nogama naših istočnih susjeda", nastavlja Orban sa svojom apokaliptičnom vizijom, u koju ubraja i "Balkan pun neodgovorenih pitanja".

"Rađa se novi svjetski poredak", ističe Orban i dolazi još jednom do prilično zastrašujućeg dijela svojeg općenito fanatičnog govora. Mađarski premijer poziva sljedeću generaciju Mađara, "petu generaciju nakon Trianona", da "pobijedi u bitci koja sve odlučuje". Orbanova generacija, "četvrta nakon Trianona", dovela je Mađarsku do "vrata pobjede", a peta generacija se treba u zajedništvu "približiti Bogu, koji je beskonačan". Prilično podsjeća na retoriku Slobodana Miloševića o "nebeskom narodu".

Orban najavljuje konačnu bitku

"Neće biti lako i jednostavno, ali će vrijediti. Velika epoha je pred nama. Budite spremni, pripremajte se svaki dan. Mađarska prije svega drugog, Bog iznad svih nas. Naprijed Mađarska, naprijed Mađari", završava Orban svoj manijakalni nacionalistički govor.

Sveukupno gledajući, Orbanov govor je pun motiva tipičnih za Miloševićeve govore s kraja 1980-ih, kao i Hitlerove tirade. Nigdje nije izrijekom rekao da "oružane bitke nisu isključene", ali mu je cijeli govor nabijen ratničkom retorikom, a njegov poziv "petoj generaciji nakon Trianona" zvuči i kao potencijalni poziv na rat.

Hrvatska je upozorena, samo treba čitati s razumijevanjem

Promiče ideologiju krvi i tla (Blut Und Boden), još jedan nacistički izum. Iako je naoko dobronamjeran prema susjednim zemljama, pa se spominje i potencijalna dobrosusjedska suradnja, Orbanov govor je pun emocija i iskaza koji podsjećaju na mađarsku hegemoniju. Nije točno ni jasno kakvu to "posljednju bitku" treba izboriti sljedeća generacija Mađara te je otvorena i mogućnost da to bude mađarska teritorijalna ekspanzija na granice prije Trianonskog sporazuma ili pak politička dominacija nad Slovačkom, Slovenijom, Hrvatskom i Srbijom.

Hrvatska ne može reći da nije bila upozorena. Samo treba čitati s razumijevanjem što Orban govori.