NAJZAŠTIĆENIJI čovjek u Hrvatskoj danas se, nakon herojskog obračuna s tri saborske zastupnice, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova i Žarkom Puhovskim, sjetio i mene.

>> Milanović o uredniku Indexa: To je ateistički agitator, ja to smatram nasilnim

Čak ni ja, unatoč činjenici da sam u nizu tekstova na Indexu otvoreno kritizirao i aktualnog predsjednika i bivšu predsjednicu, nisam očekivao da čovjek koji je, recimo to što je blaže moguće da se osjetljivi vrhovnik Oružanih snaga ne uvrijedi pretjerano, poznat po svom ležernom odnosu prema poslu (šifra Tač), ima dovoljno vremena da se pozabavi likom i djelom moje malenkosti.

Milanović je, naime, jučer napravio ozbiljan zaokret u svojim, uvjetno rečeno, aktivnostima pa se tako cijeli dan na Facebooku nije obračunavao s ljudima koji se usuđuju kritizirati njegovu očitu nepogrešivost, a moj tekst o opasnom presedanu koji je napravio ad hominem napadom na Žarka Puhovskog u međuvremenu je pročitalo gotovo 90 tisuća ljudi. Prošlo je 11 sati, što znači da je predsjednik budan najmanje 15 minuta i logično, došlo je vrijeme da opravda tih bijednih 25 tisuća kuna koliko mjesečno plaćamo njegovu genijalnost. 

>> Milanović je objavom o Puhovskom napravio opasan presedan

Da ne ostane sve na konstataciji da predsjednik glumi da radi nešto korisno dok u stvarnosti piše nekoherentne Facebook statuse o svojim kritičarima i drži logoreične monologe pred mikrofonima, valja se pozabaviti i Milanovićevom poslanicom o potpisniku ovih redova.

Sjećate li se da je Milanović nekog biskupa nazvao "katoličkim agitatorom"? Ni ja

Za početak, predsjednik me naziva "ateističkim agitatorom" pa domeće da on i "mnoge druge javno deklarirane nereligiozne osobe držimo stupidnim, štetnim pa i nasilnim". Iako kroz Milanovićev neobuzdani tok svijesti nije lako prodrijeti, mogu samo pretpostaviti da aludira na moje tekstove i intervjue u kojima sam zagovarao zdravorazumski pogled na svijet, koji uključuje nevjerovanje u postojanje bilo čega natprirodnog pa tako i bilo kojeg božanstva.

Takav stav podrazumijeva i da upravo takav pogled na svijet vodi ispunjenijem životu, koji podrazumijeva da je život samo jedan, da ne postoje ni raj ni pakao ni nada u neki drugi život i da upravo zato vrijeme koje provedemo na Zemlji vrijedi još više nego što to smatraju oni koji se nadaju vječnom životu. Usput budi rečeno, sjećate li se kad je Milanović zadnji put nekog kardinala, biskupa, svećenika ili vjeroučitelja, bilo koga tko je našim novcem plaćen za širenje katoličke ideologije u hrvatskom društvu, nazvao "katoličkim agitatorom"? Da, ni ja. A sjećate li se kad je Milanović, koji u boga vjeruje isto kao i ja, prilikom predsjedničke prisege u pomoć prizvao entitet u čije postojanje ne vjeruje? Da, i ja. 

Sam izraz "samoprozvani agitator", jasno, ima prvenstveno negativan prizvuk, iako me, moram priznati, pomalo pogodilo da me, za razliku od Marijane Puljak i Dalije Orešković, nije nazvao samodopadnim. To je valjda rezervirano samo za žene. 

Milanović se, baš kao i Trump, služi logičkim greškama

Tu treba napomenuti da argument "tako misle i mnogi drugi", baš kao i ad hominem napad kakvim je prošlog i ovog tjedna počastio niz javnih osoba, također spada u logičke greške, konkretno argumentum ad populum. Kolokvijalno rečeno, to što još netko dijeli mišljenje uvaženog predsjednika o mojim javnim istupima ne znači da u mojim argumentima postoji nekakva greška.

Usput budi rečeno, tko su te "mnoge druge javno deklarirane nereligiozne osobe" s kojima se Milanović slaže po pitanju mog "ateističkog agitatorstva"? Milanović to ne navodi pa stoga taj njegov pseudoargument, ne prvi put, itekako podsjeća na omiljenu retoričku smicalicu američkog predsjednika Donalda Trumpa koji na Twitteru nerijetko dijeli teorije zavjere uz sada već čuvenu ogradu "mnogi ljudi kažu da...". Sve u svemu, bio bi to "argument" nevrijedan analize da ne dolazi iz tipkovnice predsjednika države, ali to je ono što dobijete kad za predsjednika birate čovjeka koja tvrdi da je, usprkos svemu što smo u zadnjih 15 godina naučili u njemu, normalan.

Milanović usput piše i da moje "ateističko agitatorstvo" smatra nasilnim, na što predsjedniku mogu tek poručiti da zaviri u bilo koji rječnik i potraži definiciju riječi "nasilje". Ako je korištenje pisane i izgovorene riječi kako bi se nekog ili nešto kritiziralo zaista nasilje, što je onda Zoran Milanović? 

Što je Milanovića najviše zasmetalo? Istina

Ipak, posebno se vrijedi osvrnuti na ključan dio, opet uvjetno rečeno, Milanovićeva argumenta. Naime, predsjednik se osvrće na ključnu tezu mog jučerašnjeg teksta na Indexu, u kojem navodim kako je ad hominem napadom na Žarka Puhovskog postavio opasan presedan jer je time poslao poruku da je sasvim u redu s pozicije velike političke i javne moći, kakvu predsjednik nedvojbeno ima, javno klevetati građane čiji je jedini "krimen" kritika predsjednika.  

Konkretno, Milanović se osvrće na sljedeći dio mog jučerašnjeg teksta:

"Hrvatska je za predsjednika izabrala Zorana Milanovića, čovjeka koji ne preže od obračuna s građanima koji ga kritiziraju, proziva ih imenom i prezimenom ne navodeći pritom zbog čega su njihove izjave netočne, nego iznoseći nelogične optužbe koje, ako je suditi po izjavama svjedoka vremena, nemaju utemeljenja u činjenicama. Milanović to, jasno, radi s pozicije velike moći koju mu omogućava funkcija predsjednika, ali i imunitet koji ima. Predsjednik, koji je uz premijera najzaštićenija osoba u Hrvatskoj, tako bi sutradan mogao bilo kojeg građanina koji ga javno kritizira mrtav-hladan optužiti za doslovno bilo što, bez ikakvih dokaza i argumenata i - nitko mu ne bi ništa mogao. Poruka koju Milanović time šalje javnosti pritom je vrlo opasna, jer ako se predsjednik države može baviti takvom vrstom osobne difamacije ljudi koji ga kritiziraju, neovisno o argumentima i dokazima, onda je to očito sasvim normalno ponašanje, a nije i ne bi smjelo biti".

>> Milanović je objavom o Puhovskom napravio opasan presedan

Milanović potvrđuje moju tezu: Zaštićen je kao lički medvjed i može klevetati do mile volje

U današnjem obračunu sa mnom Milanović tako navodi kako moja malenkost "'brani' zlosretnog Puhovskog tako da upozorava na tobožnji ‘opasan presedan’ prema kojem silni predsjednik, moloh oklopljen imunitetom od kaznenog progona, kinji nježne dušice poput Puhovskog, njega i istim tim imunitetom jednako zaštićene i jednako verbalno nasilne saborske zastupnice.

"A propos, govorimo o imunitetu od kaznenog progona. Građanska parnica i odgovornost za štetu nisu unutar granica svemirskog štita ‘imuniteta’, fakt koji svaki malo pismeniji novinar i polemičar znade. Zna i naš agitator", iskričavo domeće bistrić s Pantovčaka.

Milanović time potvrđuje ono što zaista je poznato svakom "malo pismenijem novinaru i polemičaru". Za razliku od enormnog broja građana ove zemlje, i predsjednik države i saborski zastupnici su zaista zaštićeni od kaznenog progona (sve dok se taj imunitet ne ukine, što čine nadležna tijela po zahtjevu DORH-a). S obzirom na to da po hrvatskim zakonima kleveta spada u kazneno djelo zbog koje se, kao što smo i nedavno imali priliku vidjeti, saborskim zastupnicima ne skida imunitet, glavna teza mog jučerašnjeg članka koji je toliko razbjesnio Milanovića itekako stoji. Puhovski i svatko drugi kog je Milanović oklevetao, jasno, može tužiti predsjednika u građanskoj parnici. Svatko tko je iole upućen u stanje u hrvatskom pravosuđu može i sam pretpostaviti kakve su mu šanse. Tu ne treba zaboraviti da i Puhovski i ja i bilo koji drugi građanin koji nije saborski zastupnik, predsjednik ili drugi visoki državni dužnosnik, snosi punu kaznenu odgovornost za svoje javno izgovorene ili napisane riječi. 

Ja sam osuđen za glupavi tvit o Kolindi. Hoće li Milanović odgovarati za svoje nebuloze?

Usred pisanja ovog teksta Milanović mi je posvetio još jedan Facebook status, u kojem uz status "Još malo govora ljubavi Indexova agitatora. Fino momče" objavljuje screenshot mog glupavog i neukusnog tvita iz 2018. godine, u kojem sam uz fotografiju tadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s kujicom Kikom, koju je udomila u jednoj od svojih PR akcija, napisao "Prva kuja Hrvatske. Na fotografiji je i neki pas". 

Ako zanemarim da nije posao novinara i kolumnista da se bave "govorom ljubavi", što god da to značilo, spomenut ću samo jednu "sitnicu" koje Milanović, barem se nadam, nije svjestan. Naime, nakon objave tog tvita, kojeg sam usput budi rečeno obrisao u vrlo kratkom roku, ja sam završio na sudu i u prilično kratkom postupku sam osuđen. Poanta je jasna - ja sam za svoje riječi odgovarao, a Milanović? On neće nikadaaa.

Od onog što Milanović spominje je važnije ono što ne spominje

Toliko o validnosti Milanovićevih argumenata koji se odnose na mene. Od svega toga je zapravo zanimljivije ono što Milanović ne spominje ni u svom obračunu s Puhovskim ni sa mnom.

Naime, sve što je Milanović postigao u politici je postigao zahvaljujući Ivici Račanu. Sve što je Ivica Račan postigao u politici može zahvaliti progonu hrvatskih proljećara, istih onih koje Milanović u svom napadu na Puhovskog naziva "skupinom bezazlenih mladića i djevojaka utamničenih na nekoliko godina".

Račan se, ako je to Milanović slučajno zaboravio, nakon pada Berlinskog zida i komunizma postao prvi čovjek stranke koja je naslijedila Savez komunista, SDP-a odnosno Socijaldemokratske partije Hrvatske. Ostaje za nadati se da predsjednik nije zaboravio da je osobno godinama bio šef stranke koja je nasljednica Saveza komunista, čijom voljom su u montiranom procesu osuđeni hrvatski proljećari. Ne treba ni napominjati da Milanović nije nikad u svojoj dugogodišnjoj političkoj karijeri nije prozvao Račana zbog njegove ulogu u suzbijanju Hrvatskog proljeća.

Ako je itko, dakle, politički profitirao na progonu onih koje predsjednik danas, 49 godina nakon Hrvatskog proljeća, junački brani od "nasilnika" Puhovskog, to je bio Milanovićev politički otac. I sama ta činjenica govori baš sve što morate znati o Milanovićevim motivima za krkanski javni obračun s neistomišljenicima.