Oporba se drži bojkota k´o Šeks "štange"

Oporba se drži bojkota k´o Šeks "štange"

Foto: Jakov Prkić / Cropix

BAD BLUE boysi bojkotirali su Dinamove utakmice punih godinu dana.

Sve dok nisu shvatili da nikome ne fale pa su odlučili napraviti iznimku za utakmice domaće lige. Sad imaju stadion samo za sebe, a malo se tko sjeća zašto su uopće bojkotirali.

Oporbene stranke izdržale su punih pet dana. U četvrtak su proglasile bojkot Sabora, a već u utorak krenule pregovarati o iznimkama. A od svega toga u sjećanju je ostala samo ona Šeksova "štanga".

I što se više o tom bojkotu raspravlja, sve manje je jasno čemu on služi.

Šeksova "štanga"

Kao prvo, povod za proglašenje bojkota bio je, ruku na srce, pomalo smiješan, a reakcija pretjerana. Ispad Vladimira Šeksa na sjednici Mandatno-imunitetskog povjerenstva bio je primitivan, ali manje opasan od nedavnog fašističkog napada Josipa Đakića na "Zokija, Radeta i Veljka". Za razliku od Šeksa, Đakićev ispad je prešućen. A za razliku od Đakića, Šeks se ispričao. Svejedno, bojkot je ostao.

Drugo, samo proglašenje bojkota dva tjedna prije raspuštanja Sabora u najmanju ruku je smiješno. Nema u tome ni neke velike hrabrosti, a ni principa, s obzirom da je u protekle četiri godine bilo barem deset problematičnijih situacija od ove nesretne "štange".

I treće, ako je oporba već smogla hrabrosti, oboružala se principima i napokon rekla "dosta" HDZ-ovoj saborskoj farsi, onda se toga trebala držati do kraja.

Ali ne. Već nakon par dana krenulo se u traženje kompromisa.

Zoran Milanović je rekao: "Ako HDZ ne skupi kvorum, razgovarat ćemo". Milanka Opačić se nadovezala: "Oporba će biti u Saboru, ali neće ići na sjednice i na odbore". A onda se krenulo s iznimkama.

Iznimke potvrđuju pravilo da iznimaka uvijek ima

Oporba će ipak doći na sjednicu kako bi izglasala raspuštanje Sabora i privremeno financiranje. Iako to uopće nije presudno, jer je financiranje države riješeno do formiranja nove vlade.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zatim su iznimke proširene na pet europskih zakona i Deklaraciju o europskim vrijednostima. Ali kad ih je HDZ htio na brzinu ukebati da izglasaju sve preostale točke dnevnog reda, oporbenjaci su se povukli. Dosljedno, kao i uvijek.

I na čemu smo sad?

S jedne strane, oporba bi željela ispasti principijelna zbog "štange", ali u isto vrijeme i odgovorna zbog preostalih točaka koje treba izglasati. "Iskazujemo dobru volju", kaže Milanović, "da Hrvatski sabor dostojanstveno završi rad, da se donese ono što je bitno". Pa kako o "onome što je bitno" nisu vodili računa u trenutku kad su proglasili bojkot?

Poruka biračima

U cijelom ovom metežu sve manje je jasno koju poruku oporba šalje svojim biračima.

Poruku da je odlučna, ali da baš i nije. Da je principijelna, ali do određene granice. Da je odgovorna, iako to zapravo ne mora biti. Da joj je dosta "nedopustivog ponašanja" HDZ-a, ali da je ipak spremna s tim istim HDZ-om pregovarati oko povratka u Sabor.

Ako je netko shvatio o čemu se tu radi, stvarno je zaslužio glasati za Kukuriku koaliciju.

Bojkot je stvar dogovora

"Fair play nije stvar dogovora", izjavio je ovih dana Zoran Milanović. "Ili jeste ili niste za to". Isto bi trebalo vrijediti i za bojkot: ili jeste za njega ili niste. No čini se da je to ipak stvar dogovora.

U jednom trenutku činilo se da je oporba napokon smogla snage i odlučnosti kako bi skratila muke ovom jadnom sazivu parlamenta. A onda se uplašila vlastite hrabrosti.

Sva sreća da će za desetak dana bojkot umrijeti prirodnom smrću. Zajedno s ovom agonijom.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara