MILENKO Amidžić iz Osijeka je otac sa statusom roditelja njegovatelja koji brine o svom teško bolesnom 17-godišnjem sinu Luki. Luka boluje od cerebralne paralize, a uz to ima i tonus mišića, gluh je na oba uha, nerazgovijetno govori i ima pervazivni poremećaj. Luka boluje i od simptomatske epilepsije zbog koje gotovo svaku večer ima napadaje.

Otac Milenko radio je u Njemačkoj, ali je zbog skrbi o sinu morao dati otkaz, prodati auto i sad, uz brigu o Luki i mlađem sinu, nema osnovne uvjete za život. Od države dobiva tisuću eura mjesečno, a zbog statusa roditelja njegovatelja nema pravo podizanja kredita i plaćanja na rate što mu, kako nam je kazao, uvelike otežava život jer trenutno vozi automobil koji se raspada i pod hitno mu treba novi. 

Luka do dva puta tjedno mora na terapije koje mu olakšavaju život. Otac nema novca za ortopedsko odijelo, a uskoro ga neće imati kako voziti na terapije  

Do dva puta tjedno Milenko Amidžić sina Luku mora voziti na terapije u Bizovac kako bi koristio ortopedsko odijelo Exoplouse Molii Suit. Automobil, koji je u vlasništvu njegove djevojke, star je 25 godine i raspada se. Milenko nema novca za novi automobil, ali ni za ortopedsko odijelo koje košta gotovo sedam tisuća eura.

Otac nam govori kako Luka na terapijama u Bizovcu koristi odijelo Exoplouse Molii Suit koje mu pomaže u mobilnosti, ravnoteži, cirkulaciji, a ublažava mu i bolove. Korištenje odijela košta 54 eura po satu, a moguće ga je i kupiti po cijeni od 6510 eura. 

Kazao nam je da mu država ne može omogućiti ovo odijelo već da ga mora kupiti sam, za što nema novca. Kaže i da Luka zahvaljujući aparatu digne ruku i do 20 do 30 posto više, međutim, ne može ga kupiti preko zdravstvenog osiguranja. “Država ništa ne pokriva”, kazao nam je otac Milenko.

“Uz sve nedaće, Luka cijeli život ima epileptične napade gotovo svaku noć i to uvijek kad je promjena vremena. Doktori su primorani stalno mu mijenjati terapije. Ovdje ne treba živjeti, treba otići iz Slavonije. Imam 25 godina star automobil koji je u vlasništvu djevojke i u njemu Luku vozim na terapije. Luka je u kolicima i, kada je kod kuće, počne me štipati jer bi htio negdje ići, dosadno mu je. 

Radno sam sposoban i sam ću skupiti novac za odijelo, ali treba mi automobil. Do sada smo skupili tisuću i pol eura. Odijelo košta gotovo sedam tisuća, a treba mi i novac za automobil. Ne planiram kupiti novi nego neki za pet-šest tisuća eura.   Ne mogu kupiti auto od tisuću eura koji će se raspadati pa ću još više novca morati dati na popravke. Automobil koji trenutno vozim je truo i u raspadu. Luka ima 180 cm i u autu ne može skupiti noge koje ga ionako bole, a obožava se voziti. 

Dotjeran sam do kraja. Kada ostanem bez auta, bit ću u banani i bojim se da će me uhvatiti panika”, kazao nam je Milenko. 

Otac kasni i s plaćanjem režija

Priča nam kako mu se novac koji dobiva kao roditelj njegovatelj vodi kao socijalno davanje te da zbog toga nema pravo na plaćanje ratama. Kaže i da ga ljudi, prilikom pokušaja kupnje automobila, sprdaju zbog toga. “Ljudi me sprdaju kada tražim automobil jer nemam novca. Zato i izlazim u medije jer nemam drugu opciju”, priča nam Milenko. 

“Imam mlađeg sina od 13 godina koji živi sa mnom. Brinem se za obojicu i trenutno nemam novca za to, potonut ću do kraja. Ono što mene plaši je problem ove države jer nema nikakvog smještaja za Luku u slučaju da se meni nešto dogodi. 

Sve dok je maloljetan, nema se gdje s njim. Majka ga je htjela staviti u ustanovu jer joj je bilo jako teško brinuti se o njemu pa sam dao otkaz u Njemačkoj, vratio auto i od tada se svakodnevno brinem o djeci”, kazao nam je Milenko. 

Priča i da će mu se primanja uskoro povećati i da bi mu to moglo malo pomoći pri skrbi o djeci. On osam godina živi u gradskom stanu od 68 kvadrata koji je prilagođen za osobe s invaliditetom i kaže da je stanom jako zadovoljan. Ipak, zbog brige o djeci, od kojih je jedno teško bolesno, kasni s plaćanjima režija.

“Ne plaćam režije na vrijeme zbog djeteta kojemu prvom priuštim sve potrebno. Smatram da djetetu treba priuštiti ono što on voli kako bi bio zadovoljan. Kužimo se, pokazuje mi što želi, ali ponekad se zna dogoditi da ne znam prepoznati što želi jer mi ne zna točno objasniti i to bude jako teško”, ispričao je Milenko Indexu.

Milenku Amidžiću i njegovom sinu Luki možete pomoći uplatom na račun. Ovo su podaci:

IBAN: HR6423600003251483159 (Zagrebačka banka) 

Opis plaćanja: Donacija za Luku 

Ime i prezime: Luka Amidžić

Adresa: Umaška 19, Osijek