BRAČNI par Viktoria i Luka Ćurić imaju stan u Jurišićevoj 8 u Zagrebu, u zgradi koja je nedavno zasjala punim sjajem. S nje su skinute sve skele, a prolaznike oduševljava svojim novim izgledom, za koji su zaslužni upravo supružnici Ćurić.

S obzirom na to da im je zgrada teško stradala u zagrebačkom potresu 22. ožujka 2020., oni su već 10 dana nakon toga odlučili krenuti u obnovu, ne čekajući da ih se sjete Grad ili država. U posljednje dvije godine kompletan život su posvetili ovoj zgradi, a sve o tome nam je ispričala Viktoria nakon što smo se našli s njom ispred gore navedene adrese.

Stanari su bili iseljeni od svibnja do prosinca 2020.

Viktoria nas je prvo provela zgradom da vidimo kako je i unutra obnovljena, jer ovdje nije bila riječ samo o novoj fasadi - oni su išli u kompletnu i temeljitu obnovu. Ušli smo i u njen stan, a dovela nas je i u dvorište zgrade kako bismo vidjeli dvorišnu fasadu, koju su također napravili.

Kompletan projekt završen je u nepune dvije godine, s tim da su stanari bili iseljeni od svibnja do prosinca 2020.

Taman su ponovno, kaže nam Viktoria, uselili u svoje stanove prije prošlog Božića i u njima su dočekali i petrinjski potres, koji im, zahvaljujući dobroj obnovi, nije uzrokovao baš nikakva oštećenja.

Odmah na početku, kad smo sjeli s njom i započeli intervju, rekla nam je da je obnova zgrade sa svim stanovima stajala oko 2.5 milijuna kuna.

"Zgradi smo uštedjeli 2 milijuna kuna"

"Također, suprug i ja smo zgradi uštedjeli oko 2 milijuna kuna jer smo sve radili budući da se bavimo građevinom, a i sve smo pronašli na vrijeme jer smo znali da će ubrzo cijene građevinskog materijala i radova otići u nebo. Ovako smo digli kredit u ime zgrade i pričuvu podigli na 9 kuna, a s ovim sadašnjim cijenama bi pričuva bila bar 22 kune po kvadratu", kazala nam je Viktoria.

Navodi da su ona i suprug Luka oko 600 dana bili u svakodnevnom nadzoru.

"Bili smo i mentori radnicima, bili smo tu za nabavljanje materijala, postavljanje lima na uličnom dijelu pročelja, a moj suprug je zidao i jedan kat u dvorišnom pročelju. Radili smo i obradu ulične stolarije, sređivali sve oko kondenzacijskih bojlera, radili smo rekonstrukciju podruma, njegovo betoniranje, uz postojeću čeličnu rekonstrukciju, koordinirali smo sve radove, radili smo kao životinje, druga riječ ne postoji za ovaj Kafkin proces", ispričala nam je Viktoria.

Radili su 16 sati dnevno, čak i vikendima, a Viktoriju je pogodila najteža tragedija

Dnevno su, dodaje, radili i po 16 sati, i vikendima isto, a ona sama se čak dva puta razboljela i dobila koronu jer je ondje stalno cirkuliralo po 30 ljudi raznih struka.

Ono najteže od svega je, kaže nam, osobna tragedija koja ju je pogodila dok se mučila oko zgrade.

"Preminula mi je majka od korone i njoj posvećujem ovu zgradu, kao i Zagrebu, kojemu je ostavljamo. Mi imamo najmanji stan u toj zgradi, od 50 kvadrata, no dali smo se u ovaj posao jer smo željeli imati sigurnu zgradu", rekla nam je Viktoria.

A sve oko renovacije bila je mukotrpna borba i, kako navodi, plivanje protiv struje, protiv birokracije.

Prvi sastanak sa suvlasnicima već nekoliko dana nakon potresa

Prvi sastanak sa suvlasnicima održali su vrlo brzo nakon potresa, već 2. travnja 2020.

"Pronašli smo izvođača i osobe koje grade, s tim da smo dobro procijenili da te osobe mogu izvesti ovaj projekt uz našu pomoć, jer imamo veliko iskustvo i ekipu s kojom radimo godinama. Imali smo dobrog izvođača, arhitekticu i dodatnu struku i ekipu. Sve što smo suprug i ja radili za zgradu, odradili smo bez ikakve naknade. Imali smo jednu grupu suvlasnika koji su nam bili vjetar u leđa i financijski uskakali da se ovaj projekt izvede do kraja kako treba, jer bilo je troškova i izvan kredita", kazala nam je Viktoria.

Nisu svi bili složni oko obnove

Navodi da nisu svi suvlasnici bili složni, ali da ni ona ni suprug nisu odustajali od projekta.

Navodi da su prije petrinjskog potresa ojačali unutarnje zidove stanova i zgrade, dok su nakon petrinjskog potresa ojačali i vanjske zidove te posebnom obradom izvodili radove na fasadi.

"Mi smo odmah odlučili da ne želimo samo malo ušminkati zgradu, već smo je htjeli kompletno ojačati. Ostrugali smo fuge do 2 cm, a sve opeke koje su bile klimave i oštećene zamijenjene su novima, dok su svi otvori pojačani armirano, betonskim nadvojima. Zidove i fuge ispunili smo specijalnim mortom i na zidove stavili specijalnu mrežu za protupotresna ojačanja, učvrstivši je. Strojno smo injektirali mort na ziđe, a nakon toga smo stavili specijalnu žbuku ojačanu vlaknima i završili s finom glatkom žbukom i armiranom bojom. Sve navedeno smo prezentirali i predložili suprug Luka i ja, inače bi sveukupna obnova završila uobičajenom šminkom fasade", ispričala nam je Viktoria.

Naišli na razne prepreke

Navodi da su išli i u tvornicu materijala kako bi vidjeli najnovije tehnike i materijale za ojačavanje zidova.

"Iako je to jako skupo, odlučili smo se za konstrukcijsko ojačanje kakvo je izvedeno nedavno na jednoj kući/zgradi u Skopju, protupotresnom simulacijom. Kod simulacije ziđe i mreža su se odvojili jedno od drugog i opet vratili na svoje mjesto. Sve smo to morali prezentirati i arhitektici, kao i Zavodu za zaštitu spomenika kulture, koji nam nije dao da tako izvodimo radove na fasadi, no ja sam im rekla da ću to izvesti, pa taman završila u zatvoru. Dobila sam i upozorenja da je ulični dio vlasništvo Grada Zagreba. Tako da su tu bile razne prepreke", kazala nam je Viktoria.

"To je bio strašan posao, vrlo iscrpljujuć, a sve skupa bilo je lakše za reći nego provesti u djelo"

Suprug i ona objasnili su im da će skinuti sve ornamente sa zgrade i da će potom njihov restaurator ponovno napraviti njihov odljev te ih, nakon apliciranja konstrukcijskog ojačanja, vratiti na zgradu.

"To je bio strašan posao, vrlo iscrpljujuć, a sve skupa bilo je lakše za reći nego provesti u djelo budući da je zgrada zaštićeno kulturno dobro. Na kraju smo uspjeli dobiti njihovo odobrenje. Čast nam je da se i jedna zagrebačka škola obnavlja po ovom modelu koji im je prezentiran, kao i jedan dvorac i još neke zgrade", kazala je.

"Kad smo bili na rubu odustajanja, vodila nas je misao: Ovo ostaje Zagrebu"

Navodi da nije mogla ni zamisliti što će ih čekati.

"Suprug i ja smo 2018. kupili stan u Jurišićevoj 8 i nismo ni slutili što nas čeka. Stopirali smo svoje poslove, život, mjesecima ostajali i bez ručka, večere, kako bismo se posvetili zgradi. U tu zgradu smo utkali srce, znoj i zdravlje i stavili glavu na panj. Ovakav projekt vam uzme dio života, isisa vas, iscrpi, i ako idete pošteno i vrijedno u obnovu, očekujte prepreke. Cijelo vrijeme obnove, kad smo bili na rubu odustajanja, vodila nas je misao: Ovo ostaje Zagrebu, ostaje Lijepoj Našoj, ostaje budućim generacijama, pijetet je žrtvama preminulim u potresu. I to je Trg bana Jelačića, srce srca Zagreba", zaključuje Viktoria.