AMERIKA je 15. studenoga obilježavala Dan recikliranja. Nekoliko je dobrih razloga za recikliranje: manje smeća na cestama, manje potrebe za rudarskim operacijama i više radnih mjesta. Uz to, recikliranjem se smanjuje emisija ugljičnog dioksida u atmosferu. Svaka tona recikliranih limenki (njih oko 64.000) znači 10 tona CO2 manje u atmosferi. Međutim, recikliranje nije rješenje za klimatske promjene, piše popularnoznanstveni portal IFLScience.

"Nemoguće je zaustaviti globalno zatopljenje"

Želimo li zaista izbjeći ili ublažiti katastrofalne posljedice klimatskih promjena, moramo biti spremni na trenutačne i drastične rezove u emisiji stakleničkih plinova u proizvodnji električne energije, prometu, industriji, poljoprivredi i drugim sektorima. ”Nemoguće je zaustaviti globalno zatopljenje. Sve što se dosad dogodilo već utječe na naš sustav”, kaže Gavin Schmidt, znanstvenik i direktor NASA-inog Goddardova instituta za svemirska istraživanja.

Čak i kad bi ugljični otisak sutra pao na nulu, klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem trajale bi još stoljećima. Prema Schmidtu, ključno je usporiti klimatske promjene kako bismo se što je bezbolnije prilagodili na posljedice. Zemlja je 2016. godine prosječno bila 1,26 Celzijevih stupnjeva toplija nego u predindustrijsko doba, što je opasno blizu granice od 1,5 stupnjeva određene Pariškim sporazumom.

Zaustaviti se ispod spomenutog limita bit će još teže s obzirom na to da je američki predsjednik Donald Trump najavio povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma. Prethodno je klimatske promjene nazvao obmanom. Njegova je najava stigla nakon što su znanstvenici objavili da je prošla godina bila najtoplija od 1880. godine, otkako postoje službena mjerenja.

Uspijemo li ipak ograničiti globalnu emisiju stakleničkih plinova, evo kako bi Zemlja mogla izgledati za 100 godina u optimističnoj procjeni.

"Mislim da dugoročno ne možemo ostati ispod limita od 1,5 stupnjeva", smatra Schmidt te najavljuje da će ta granica biti probijena otprilike 2030. godine.

Ipak, nešto je optimističniji kad je u pitanju sljedeća granica od 2 Celzijeva stupnja. To je limit za koji se i UN nada da nikad neće biti dosegnut. Naime, mogla bi to biti točka nakon koje povratak više neće biti moguć. Znanstvenici strahuju da bi se povećanjem od 2 stupnja nepovratno narušila klimatska ravnoteža na Zemlji i da bi se zagrijavanje ubrzalo prema 4 ili 5 stupnjeva.

Ljeta na Grenlandu bit će bez leda otprilike 2050. godine

Pretpostavimo li optimistično da će se Zemlja prosječno zagrijati od 1,5 do 2 stupnja, do kraja 21. stoljeća svijet bi klimatski bio isto toliko topliji. Međutim, površinska temperatura nije jedino što se mijenja. Temperaturne anomalije bile bi kudikamo veće od dva stupnja. Primjerice, temperature u arktičkom krugu bile su tijekom 2016. (godina s najmanje zabilježenog zaleđivanja mora) iznad nule jedan dan dulje nego dotad. A takve iznimke možemo očekivati sve češće. Ljeta na Greenlandu bit će bez leda otprilike 2050. godine.

U ljeto 2012. godine, 97 posto površine grenlandskog ledenog pokrova počelo se topiti. To se inače događa samo jednom u stoljeću, no do kraja stoljeća moglo bi se događati svakih šest godina. S pozitivne strane, led na Antarktici je relativno stabilan i neće bitno pridonijeti porastu razine mora. Moguća su ipak neočekivana topljenja ledenih površina, što bi podiglo razinu svjetskih oceana.

Čak i u najpovoljnijim projekcijama, razina oceana porast će 60 do 90 centimetara do 2100. godine. To bi otprilike četiri milijuna ljudi moglo natjerati na selidbu, a prema nekim scenarijima, bit će čak 300 milijuna klimatskih izbjeglica do 2050. godine.

Morska obala bit će neprepoznatljiva do 2100.

Morska obala bit će neprepoznatljiva do 2100., čak i uz umjerenu emisiju stakleničkih plinova. Amazonovo planirano sjedište u Long Islandu Cityju u njujorškom okrugu Queensu, primjerice, bit će vjerojatno poplavljeno do 2050. Ako čovječanstvo i dalje bude išlo u istom smjeru i zagrijavanje se nastavi i nakon povećanja od dva stupnja, ova će lokacija sigurno biti pod vodom do 2100.

Oceani apsorbiraju više od jedne trećine ugljičnog dioksida iz atmosfere, zbog čega postaju sve topliji i sve kiseliji. U tropskim krajevima zbog toga bi sva staništa koraljnih grebena bila uništena. Čak i u najboljem mogućem scenariju, polovina svih tropskih koraljnih grebena bila bi ugrožena. Razarajući učinci vidljivi su već i danas.

I uz smanjenu emisiju plinova, tropska ljeta imala bi 50 posto više ekstremno vrućih dana do 2050. Nešto sjevernije, od 10 do 20 posto dana u godini bilo bi toplije. Neki bi krajevi mogli i profitirati. San Diego, grad u Kaliforniji, mogao biti imati više dana s blagim vremenskim prilikama. No vjerojatno bi bio pogođen povišenom razinom mora pa su pozitivni učinci više iznimka nego pravilo.

Snažnije i češće prirodne katastrofe

Bez ograničavanja emisije, tropski krajevi postat će iznadprosječno topli tijekom cijelog ljeta. U područjima umjerene klime, više od 30 posto dana imalo bi temperature koje bi se smatrale neuobičajenima.

Čak i najmanje zatopljenje prouzročilo bi probleme u opskrbi vodom. U dokumentu iz 2013. godine znanstvenici najavljuju sve češće suše širom svijeta. Klimatske promjene donijele bi teške suše na 40 posto Zemljine kopnene površine, odnosno dvostruko više nego danas.

A tu su i vremenske prilike. Snažnije i češće prirodne katastrofe, poput oluja, požara i valova vrućina, već su zabilježene, a novo pogoršanje može se očekivati nakon 2070. godine. Uragani postaju razorniji, a zbog rasta morske razine i temperature mora, prodiru dublje u kopno. Osim toga, tropske oluje i uragani nose više kiše, a time i poplave postaju češće.

Klimatske promjene zagrijavaju tlo i povećavaju rizik od požara kakav je nedavno pogodio Kaliforniju. Taj je požar odnio najviše života i nanio najviše štete u povijesti Kalifornije, a dogodio se usred kišne sezone.

Čovječanstvo se upravo nalazi pred ponorom

Čovječanstvo se upravo nalazi pred ponorom, piše iflscience. Budemo li ignorirali upozorenja, mogli bismo završiti na onome što Schmidt naziva ”bitno drukčijim planetom”, koji će se od naše današnje klime razlikovati kao što se ona razlikuje od ledenog doba. A možemo biti i inovativni. Mnogi pozitivni scenariji predviđaju da ćemo do 2100. dosegnuti negativnu emisiju, odnosno da će apsorpcija plinova biti veća od emisije.

Rješenje ne mora biti ništa radikalno, poput prekrivanja Zemlje solarnim ćelijama ili vjetroelektranama. U međuvremenu napuštena nuklearna tehnologija fisijskih reaktora na bazi topivih soli iz 60-ih godina prošlog stoljeća može nam pomoći u borbi protiv klimatskih promjena.

Schmidt kaže kako će Zemlja 2100. godine biti između "malo toplija nego danas" i "puno toplija nego danas". Na globalnoj razini, to može značiti milijune spašenih života.