RATKO Mladić, bivši zapovjednik Vojske Republike Srpske i pravomoćno osuđeni ratni zločinac, umro je u 84. godini dok je bio hospitaliziran u Haagu.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju proglasio ga je 2017. krivim za genocid na području Srebrenice, progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, prisilno premještanje, teroriziranje stanovništva Sarajeva, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce. Žalbeno vijeće 8. lipnja 2021. potvrdilo je presudu i kaznu doživotnog zatvora.

"To je, ljudi, genocid"

Jednu od najpoznatijih rečenica Mladić je izgovorio 12. svibnja 1992. na sjednici skupštine bosanskih Srba, na kojoj su usvojeni strateški ciljevi i donesena odluka o osnivanju vojske bosanskih Srba, a Mladić je postavljen za zapovjednika njezina Glavnog štaba.

Govoreći o uklanjanju nesrpskog stanovništva s teritorija koji su trebali pripasti Srbima, rekao je da se ljude ne može "očistiti" niti kroz "rešeto" prosijati tako da ostanu samo Srbi, a ostali odu.

"To je, ljudi, genocid", zaključio je Mladić.

Ta rečenica nije bila priznanje genocida u Srebrenici, koji će biti počinjen tri godine poslije. Mladić je govorio o tome da bi potpuno etničko razdvajanje stanovništva značilo genocid i pitao se kako će političko vodstvo bosanskih Srba takav plan objasniti svijetu.

Unatoč tome, postao je zapovjednik vojske koja je usvojene strateške ciljeve provodila na terenu.

"Velešiće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo"

Samo 16 dana poslije, u presretnutom razgovoru od 28. svibnja 1992., Mladić je izravno naređivao granatiranje sarajevskih naselja.

"Velešiće tuci i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo", rekao je podređenom časniku. Naredio je i gađanje područja oko Dobrovoljačke, Humske i tadašnje Ulice Đure Đakovića.

"Ali idi na artiljerijsko osmatranje da ne mogu da spavaju, da razvučemo pamet njihovu", čuje se na snimci puštenoj tijekom suđenja.

Tužitelji su naveli da su područja koja je označio doista granatirana te da je bilo poginulih i ranjenih civila.

"Svratim, ubijem nekog usput"

Na snimci nastaloj 15. kolovoza 1994., dok je automobilom vozio Milana Lešića, svog pristašu iz Kanade, Mladić je govorio o snajperskom teroru nad Sarajevom.

"Kad god krenem pored Sarajeva, svratim, ubijem nekog usput", rekao je, a zatim je dodao da treba "srediti Turke", pri čemu je upotrijebio i psovku.

Snimka je prikazana u haaškoj sudnici kao dokaz njegova odnosa prema civilima u opkoljenom gradu. Mladić je poslije pravomoćno osuđen za sudjelovanje u kampanji granatiranja i snajperskog djelovanja čiji je cilj bio terorizirati stanovnike Sarajeva.

"Došao je trenutak da se Turcima osvetimo"

"Evo nas 11. srpnja 1995. u srpskoj Srebrenici", rekao je Mladić pred kamerama nakon što su snage Vojske Republike Srpske toga dana zauzele grad.

Grad je nazvao "darom srpskom narodu", a zatim rekao da je došao trenutak da se, "poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru". Izrazom "Turci" pogrdno je nazivao Bošnjake.

U hotelu Fontana u Bratuncu iste je večeri razgovarao s predstavnikom Bošnjaka Nesibom Mandžićem. Rekao mu je da mora donijeti odluku žele li njegovi ljudi "opstati, ostati ili nestati".

"Budućnost vašeg naroda je u vašim rukama", poručio mu je.

U danima koji su slijedili snage pod Mladićevim zapovjedništvom odvojile su bošnjačke muškarce i dječake od žena i djece. Više od 8000 muškaraca i dječaka ubijeno je, a njihova su tijela zakopavana u masovne grobnice i poslije premještana kako bi se prikrio zločin.

"Sada vam poklanjam život"

Nakon pada Žepe Mladić je ulazio u autobuse kojima su Bošnjaci odvoženi prema teritoriju pod nadzorom Armije BiH. Među putnicima je bilo i vojno sposobnih muškaraca.

"Sada vam poklanjam život. Svima vam opraštam i poklanjam život. Drugi put neće biti oprosta", rekao im je.

Haaški tužitelj tu je izjavu naveo kao dokaz da je Mladić živote ljudi u autobusima smatrao nečime što može pokloniti ili oduzeti.

Mladić do smrti nije javno pokazao kajanje.