AFERA s ilegalno odloženim otpadom u Lici odavno više nije priča o nekoliko kamiona smeća, jednoj tvrtki ili jednom propustu sustava.

Riječ je o slučaju koji se istražuje kao organizirani kriminal, zbog kojeg država mora trošiti milijune eura na sanaciju i u kojem se mjesecima otkrivaju nove lokacije i nove količine otpada.

I unatoč tome, vladajuća većina funkcionira kao da se ništa posebno nije dogodilo.

Andrej Plenković danas je sazvao online sastanak Užeg kabineta Vlade i predstavnika parlamentarne većine upravo zbog postupanja oko otpada u Lici.

Nakon sastanka nije objavljeno da je ijedan partner koji Plenkoviću osigurava saborsku većinu zaprijetio povlačenjem podrške Vladi, zatražio političku odgovornost kao uvjet za nastavak suradnje ili doveo u pitanje opstanak većine. Već suprotno.

"Koalicija je stabilna, podrška radu Vlade više je nego jasna, a želja svih je da se najoštrije sankcioniraju oni koji su počinili ova kaznena djela", rekao je na presici nakon sastanka sa svojim partnerima u većini.

To je politički izbor.

Plenković ne vlada sam

HDZ nema vlast zato što je sam osvojio većinu u Hrvatskom saboru. Plenković ostaje premijer zato što mu dovoljan broj drugih stranaka i zastupnika svaki dan omogućuje da bude premijer.

Među njima su Domovinski pokret, HSLS, HNS, HDS i HSU, dio zastupnika nacionalnih manjina te nezavisni i drugi zastupnici koji svojim glasovima omogućuju Plenkoviću većinu.

Među političkim predstavnicima tih partnera su Ivan Penava, Dario Hrebak, Krunoslav Lukačić (Štromarov nasljednik), Hrvoje Zekanović, Marinko Lukenda...

Tu su i nezavisni zastupnici Boška Ban i Dario Zurovec, koji su se tijekom ove godine priključili Plenkovićevoj većini. Ban, koja je u međuvremenu i ušla u HDZ, postala je njezina 77. članica, a Zurovec 78. 

U travnju im se pridružio i novi predsjednik HSS-a Darko Vuletić te postao 79. zastupnik vladajuće većine. 

To su ljudi koji Plenkoviću daju političku stabilnost. Koji mu omogućavaju da se na presici pravi kao da katastrofa u Lici nije njegov problem nego nečiji tuđi. Koji mu omogućavaju da se na toj istoj presici hvali i napada oporbu.

I upravo zato ne mogu tvrditi da se ono što radi Vlada njih ne tiče.

Otpad neće nestati zato što ga koalicija ne spominje

Državne institucije više ni ne dovode u pitanje činjenicu da je na području Gospića nezakonito odložen otpad.

Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša javno govore o sanaciji, a Fond je u lipnju raspisivao novi postupak nabave samo za uklanjanje oko 5150 tona otpada s dijela lokacije. Procijenjena vrijednost tog posla iznosila je 4.7 milijuna eura što je duplo više nego u prvoj fazi procjene. 

Predstavnici države također su javno naveli da je odlagalište rezultat nezakonitih radnji te da se zbog toga vodi kazneni postupak. 

Istraga se pritom širila. USKOK je u ožujku proširio slučaj i na Senj, gdje istražitelji sumnjaju da je nezakonito odloženo još više od 2600 tona plastičnog otpada. 

Drugim riječima, nije riječ o političkoj izmišljotini oporbe. Postoji ilegalno odložen otpad. Postoji kazneni postupak. Postoje milijunski troškovi sanacije koje će, barem u prvoj fazi, financirati država.

Ovdje nije riječ samo o kriminalu s otpadom. Riječ je o jednom od najvećih ekoloških skandala u novijoj hrvatskoj povijesti, s desecima tisuća tona ilegalno odloženog otpada i mogućim dugoročnim posljedicama za tlo, vodu i zdravlje ljudi.

Upravo zato pitanje ne može završiti na tome tko će kazneno odgovarati. Netko mora odgovarati i politički.

A gdje je politička odgovornost?

Kaznena odgovornost je posao policije, USKOK-a i sudova.

Politička odgovornost je nešto drugo.

Za nju nije potrebno čekati pravomoćnu presudu. Politička odgovornost počinje pitanjem kako je sustav dopustio da se takve količine otpada godinama prevoze, skladište i odlažu, tko je nadzirao taj sustav i je li itko na političkoj razini zbog njegovog očitog sloma spreman snositi posljedice.

Za sada nije.

Ministrica zaštite okoliša Marija Vučković ostaje na svojoj funkciji. Vlada ostaje na svojoj funkciji. Koalicijski partneri ostaju uz Vladu.

To ne znači da su Penava, Hrebak, Zurovec, Zekanović i ostali osobno odgovorni za ilegalno odlaganje otpada. Za takvu tvrdnju nema osnove.

Ali politički odgovorni jesu za nešto drugo: za odluku da i nakon svega nastavljaju održavati ovu vlast i da slučaj s otpadom u Lici zasad nije postao razlog zbog kojeg bi Plenkoviću uskratili podršku.

Kad su htjeli, znali su prijetiti izlaskom

Posebno je zanimljiv primjer HSLS-a.

Dario Hrebak je početkom godine zbog Josipa Dabre bio spreman javno otvoriti pitanje izlaska iz vladajuće koalicije. HDZ-u je dao rok da riješi problem, a HSLS je na kraju ipak odlučio ostati u većini.

Dakle, mehanizam postoji.

Koalicijski partner može reći: ovo nam je neprihvatljivo. Može postaviti uvjet. Može zaprijetiti rušenjem većine. Može tražiti smjenu ministra. Može na kraju povući svoje glasove.

Kad smatra da je nešto dovoljno važno, to može učiniti. Kod afere s ilegalnim otpadom u Lici zasad nije.

Ni Domovinski pokret, koji se predstavlja kao desni korektiv HDZ-a. Ni HSLS. Ni HNS, HDS ili HSU. Ni zastupnici manjina koji podržavaju Vladu. Ni nezavisni zastupnici i ostali partneri koji Plenkoviću daju potrebne glasove.

Nitko nije rekao: dok se ne utvrdi politička odgovornost za ovo što se dogodilo u Lici, naših glasova nema. Od onih koji se inače oglašavaju oko političkih tema, sada su ostali nijemi. Hrebaka i Zurovca nije bilo čuti, uvijek glasni i raspoloženi Zekanović - nula bodova. 

Treba reći da je Penava pozvao na hitan sastanak vladajuće koalicije, ali na tome je stalo. Šef ga je očito uvjerio da je sve ok.

To je cijena "stabilnosti"

Plenković već godinama političku stabilnost predstavlja kao vrijednost samu po sebi.

No stabilnost nije neutralna riječ.

Stabilnost znači da Vlada ima dovoljno ruku da njezini ministri ostanu na svojim mjestima. Stabilnost znači da ne mora strahovati od gubitka većine. Stabilnost znači da koalicijski partneri, bez obzira na povremene javne svađe, na kraju ponovno dignu ruke za Vladu.

A svaka od tih ruku ima ime i prezime. Iza izraza "parlamentarna većina" stoje konkretni ljudi. Zastupnici izvan HDZ-a bez čijih glasova Plenković ne bi imao sigurnu saborsku većinu.

Nitko ih ne tjera da budu dio te većine.

Zurovec je, primjerice, kada se priključio većini otvoreno rekao da ga nitko nije silio. Ban je također tvrdila da je odluku donijela svojevoljno. 

Upravo zato imaju i odgovornost za posljedice vlastitog izbora.

Ne možete biti uz vlast samo kad se dijele zasluge

Koalicijski partneri vrlo rado sudjeluju u predstavljanju projekata, otvaranju cesta, donošenju zakona i dijeljenju zasluga za ono što Vlada smatra uspjesima.

Ali koalicija ne funkcionira tako da ste dio vlasti samo kada se režu vrpce.

Ako svojim glasovima održavate Vladu, tada preuzimate i dio političke odgovornosti kada sustav kojim ta Vlada upravlja doživi težak slom.

Nitko ne tvrdi da je Dario Hrebak vozio kamion s otpadom u Liku. Nije ga vozio ni Ivan Penava. Nije ga vozio ni Dario Zurovec (sigurno ne u svom Audiju A6)

Ali svi oni danas su mogli reći Andreju Plenkoviću da nakon ovakvog slučaja više neće podržavati njegovu Vladu dok netko politički ne odgovara.

Mogli su se usprotiviti. Nisu

Nisu to učinili.

I to je ono što treba zapamtiti kada se sljedeći put budu predstavljali kao desni korektiv HDZ-a, kvazi-liberalni glas razuma, zaštitnici nacionalnih interesa ili neovisni zastupnici kojima je važan samo njihov kraj.

Kad je trebalo odlučiti je li desecima tisuća tona ilegalno odloženog otpada, mogućem onečišćenju tla i vode i jednom od najvećih ekoloških skandala u novijoj hrvatskoj povijesti cijena politička odgovornost vlasti, odgovor Plenkovićevih partnera zasad je jasan.

Nije.